Okrugli stol organizirala je građanska inicijativa Akcija za slobodno društvo povodom skorašnjeg suđenja 
srpskim političkim zatvorenicima. Uvodnu riječ održali su Predrag Matvejević, Žarko Puhovski, Zoran Pusić, Ankica Čakardić, Darij Zadnikar i Boris Gunjević koji su svoju potporu iskazali i poslavši otvoreno pismo hrvatsko- slovenskih intelektualaca predsjedniku Borisu Tadiću, Vladi Srbije, delegaciji Europske komisije i uredu Vijeća Europe u Beogradu.
Na samom početku Matvejević je ukazao na paradoks kojim se grupa mladih ljudi tereti optužbom za međunarodni terorizam zbog bacanje molotovljeva koktela na grčku ambasadu na kojoj je nastala šteta od tek osamnaest eura dok se Srbijom za to vrijeme slobodno šeću pripadnici raznih fašističkih grupacija. Prisutne je podsjetio na dugotrajnu povijest zatvaranja anarhista diljem svijeta od kojih su mnogi, kao što je Petar Kropotkin, ušli u legendu.
Puhovski je upozorio na činjenicu kako je intervencija represivnih aparata jedna od karata pomoću koji se Srbija i Hrvatska prikazuju spremnima za ulazak u Europsku uniju. ”Kada je prošlog tjedna interventna policija sklonila prosvjednike iz Varšavske ulice svi su se zaklinjali u to kako se takvo nešto ne događa u Europskoj uniji, a zapravo je stvar suprotna jer su naši policajci male mace u odnosu na europske. Europska unija ima mnogo lica jer upravo su u Europskom parlamentu sjedili i ljudi koji pripadaju krajnjoj desnici, što je u koliziji s idejom na kojoj je ona utemeljena”. Puhovski je rekao kako smatra da se okupljanjima kao što je ovaj okrugli stol zatvorenicima zapravo samo odmaže, jer im se daje međunarodna podrška, a ono za što se njih tereti je upravo međunarodni terorizam. Prisjetio se i svog prvog susreta s Borisom Tadićem kojeg je prije točno trideset godina upoznao u Beogradu u vrijeme kada se skrivao od policije. ”Paradoksalno je da je Tadić u to vrijeme bio na meti policije jer je iskazao solidarnost sa svojim prijateljima koji su tada bili u zatvoru, a jedina razlika sa današnjim slučajem je ta što je njegov čin prosvjeda bio pacifistički. Mi danas tom istom čovjeku šaljemo pismo i peticiju ne bi li oslobodio ove mlade ljude,pa se nadam da Sanji Dojkić, Tadeju Kurepi, Nikoli Mitroviću, Ivanu Saviću, Ratiboru Trivuncu i Ivanu Vuloviću nikada neće pasti na pamet da postanu predsjednici”.
Slovenski profesor i aktivist Darij Zadnikar prisutne je podsjetio na sličan slučaj koji se 2001. godine dogodio u Sloveniji. Tada su aktivisti Ureda za intervencije ispred talijanske ambasade zapalili svijeće u znak prosvjeda zbog ubojstva Carla Giulianija kojeg su talijanski karabinjeri usmrtili tijekom anti-G8 samita u Genovi. Slovenski aktivisti su sljedećeg dana završili na policiji pod optužbom da su na ambasadu bacili molotovljev koktel, no uz pomoć novinara im je dokazano kako u cijeloj priči nije 
postojalo oružje. ”Slovenija je u to vrijeme ulazila u Europsku uniju, pa im je baš kao i Srbima trebala neka afera na kojoj bi dokazali policijsku uvježbanost. Imali smo sreća utoliko što se teroristički napad na Ameriku dogodio samo mjesec dana nakon ovog događaja pa se naš čin nije karakterizirao kao teroristički napad što od rujna 2001. postaje učestala praksa”, zaključio je Zadnikar.
Zoran Pusić je rekao kako se u beogradskom slučaju očito namjerno radi o krivoj primjeni teške kvalifikacije. ”Iako osuđujem metodu uhićenih anarhosindikalista jer smatram da nasilje na kraju uvijek rađa još više nasilja, moram naglasiti kako je opasno što se konstantno događa različito tretiranje sličnih akcija – desničari su ti koje se opisuje kao ekstremiste dok su ljevičari uvijek teroristi”.
Ankica Čakardić upozorila je na tešku povredu ljudskih prava jer osim toga što se svo šestero pripadnika Anarhosindikalističke inicijative već tri i pol mjeseca drži u zatvoru bez da im je krivnja dokazana, Tadej Kurepa pretrpio je teške fizičke ozljede od strane zatvorenika s kojima se nalazi u istoj ćeliji. Beogradski temperament je usporedila s grčkim koji je uvijek bio izraženiji od hrvatskog, a kako je rekla, kod političke ljevice uvijek postoji romantičarska žudnja da dođe u kontakt s represivnim državnim aparatom što su dokazali i ostali sugovornici prepričavajući svoje susrete s policijom iz mladosti.
Hrvatski i slovenski anarhisti i anarhistkinje koji su prisustvovali okruglom stolu izrazili su žaljenje što su intelektualci s prostora bivše Jugoslavije svoje apele Vladi Srbije nisu uputili odmah po uhićenju, već su to učinili tek nakon nekog vremena. Od tada su i mainstream mediji počeli više izvještavati u korist šestorke, dok su akcije solidarnosti koje su odmah po uhićenju organizirali politički istomišljenici diljem svijeta praktički ostale nezabilježene. Upozorili su na činjenicu kako je ovim uhićenjem anarhistički pokret u regiji bitno oslabljen i prestrašen.
Na upit da li smatra da će šestorka biti oslobođenja, Pusić je optimistično odgovorio kako misli da će ih se osloboditi, prema Zakonu o međunarodnom terorizmu nema osnove za kažnjavanje. Hoće li se takvo optimističko predviđanje ostvariti, vidjet će se već u srijedu 17. veljače kada počinje suđenje beogradskoj šestorki.
Preuzeto sa www.h-alter.org