Crna Gora i dalje nije uvela sankcije Rusiji iako je deklarativno podržala mjere Savjeta Evropske unije usvojene nakon agresije na Ukrajinu. Umjesto usvajanja predloženih zaključaka kojima bi sankcije bile formalno uvedene na jučerašnoj sjednici Vlade pljuštale su uvrede i međusobne optužbe članova odlazeće izvršne vlasti.
Tako je premijer Zdravko Krivokapić tražio je izmjenu zaključaka što nijesu prihvatili šef diplomatije Đorđe Radulović i vjerovatno novi premijer Dritan Abazović. Nakon toga došlo je do svađe i prekida sjednice pa će uvođenje sankcija sačekati najverovatnije novu vladu čije se formiranje ubrzo očekuje.
Međutim, veliko je pitanje i šta će nadležni organi moći da učine i nakon zvaničnog uvođenja sankcija, jer ruski tajkuni vješto kriju svoju imovinu u Crnoj Gori. Direktor istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za BUKU kaže da je odavno trebalo usvojiti zakone koji bi omogućili efikasniju borbu protiv takvih pojava i lakše usklađivanje sa evropskim sankcijama.
Dejan Milovac
„To je ono što je problem, čak i kada bude usvojena ta formalna odluka, vidjeli smo već na osnovu slučajeva jahti koji su dolazile u Crnu Goru da je zvaničan stav bio da se ta imovina ne vodi na lica koja su na listi sankcija, što nije čudno kada vidimo kako funkcioniše taj modus operandi sakrivanja imovine i registrovanja ne samo na svoje ime, već na ime kompanija koje dolaze sa ofšor destinacija“, naveo je Milovac.
Upravo je takav slučaj sa imanjem na crnogorskom primorju koje se povezuje sa ruskim oligarhom, Olegom Deripaskom, inače bivšim vlasnikom Kombinata aluminijuma u Podgorici. Firma povezana sa Deripaskom je pred raspad državne zajednice Srbije i Crne Gore kupila 25 hiljada metara kvadratnih vojnog zemljišta od saveznog Ministarstva odbrane za svega 627 hiljada eura.
Nekada kompleks sa više vojnih građevina danas izgleda kao Eskobarova hacijenda. Ne od Gabrijela, već Pabla Eskobara.
“Ono što smo saznali od lokalnog stanovništva je da je Deripaska često viđen na tom imanju kojeg oni zovu ljetnjikovac Olega Deripaske. Nije neuobičajeno da vidimo ni Olega Deripasku, Romana Abramoviča ni druge oligarhe i njihove jahte na našem primorju jer je Crna Gora, naročito nakon nezavisnosti 2006. bila prepoznata kao prostor gdje se neće previše pitati za porijeklo imovine, gdje je tadašnja Vlada i vlast Mila Đukanovića bila otvorena za ruske investicije koje su dominantno dolazile od onih koji su snašli u ruskoj privatizaciji i koji su bliski Putinu koji im je omogućio učestvovanje u tim procesima“, navodi Milovac.
Dugogodišnja novinarka i urednica u Nezavisnom dnevniku “Vijesti” Mila Radulović takođe sumnja da će crnogorske institucije moći da urade bilo šta kada je riječ o zamrzavanju imovine ruskih oligarha, prije svega zbog, kako je kazala za BUKU, kapaciteta policije i tužilaštva.
“Ti organi su pravili probleme čak i kada su dobijali informacije od stranih obavještajnih službi. Ukoliko budu dobili spisak crno na bijelo od Evropske unije šta je to što se nalazi od sporne imovine u Crnoj Gori onda jedino mogu po njemu da postupaju inači oni da otkriju sami, mislim da nijesu ni sposobni a ne znam ni koliko će biti i spremni s obzirom na trenutni politički haos u Crnoj Gori kada se ne zna se ko kontroliše koju instituciju i koja od njih zaista funkcioniše Sem deklarativne volje sumnjam da će biti konkretnih rezultata, mada se ubrzo očekuje izbog glavnog specijalnog tužioca pa možda u tom prvom ambicioznom zaletu zaista i proba nešto da uradi”, tvrdi Radulović.
Mila Radulović
S druge strane, Milovac podsjeća da crnogorski zakoni zabranjuju registrovanje imovine na druga lica. Osim jahti koje se ne vode na stvarne vlasnike i vrijedne nekretnine su obično u vlasništvu firmi koje su tajkuni otvarali u Crnoj Gori.
“To će biti veliki problem za Crnu Goru koja jeste preuzela obavezu da uspostavi registar stvarnih vlasnika kompanija ali nikada do kraja taj projekat nije izvela i sada se na uvođenju sankcija Rusiji to pokazuje kao ogromna prepreka da bismo imali konkretne rezultate u zamrzavanju te imovine”, dodaje Milovac.
Zbog nedovoljno izgrađenih kapaciteta insitucija za kompleksne finansijske istrage i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, na šta konstantno ukazuje i Evropska unija, upitno je kako će se zamrznuti imovina ruskih milijardera i sve da je nadležni otkriju. Iako je vlast promijenjena ključne reforme, ocjenjuju naši sagovornici nijesu sprovedene.
“Naravno ni nova vlast nije ništa uradila u borbi protiv tih pojava, sem deklarativne volje i prazne priče ništa nijesu uradili. Što zbog toga što nijesu umjeli kao i zbog toga što se u tužilaštvu ništa nije promijenilo kao organu ključnom u tim postupcima. Ali, vidjećemo da li je tužilaštvo bila prepreka svemu tome sada kad bude došao novi specijalni tužilac u čijoj su nadležnosti evenutalni postupci. Ne može se samo pričati i voditi istraga i hapsiti ljudi preko društvenih mreža i medija već mora nešto zaista da se preduzme i pored kadrovskih promjena u obavještajnim službama i policiji nikakvih rezultata nije bilo”, navela je Radulović.
Smatra i da pravosuđe godinama nije imalo snage da se bori protiv sumnjivih transakcija i organizovanog kriminala zbog sumnje na spregu vrha bivše vlasti sa tim grupama.
I Milovac navodi da je bilo malo pomaka u borbi protiv najkomplikovanijih oblika kriminala nakon posljednjih izbora.
“Promjena vlasti nije dovela do izgradnje kapaciteta ni kada su u pitanju konkretne finansijske istrage. Da bi se do kraja povezalo konkretno ovo imanje u Platamunima sa Deripaskom mora se pokrenuti finansijska istraga i sprovesti međunarodna saradnja. Vidimo u određenim slučajevima, koji nemaju veze sa sankcijama, ali imaju sa organizovanim kriminalom i korupcijom da naši pravosudni organi i policija nijesu bili kadri da te istrage iznesu do kraja i da smo rijetko imali presuđene ili čak i otvorene slučajeve koji su zahtijevali bilo kakvu kompleksniju finansijsku istragu”, kazao je on.
Jahta Romana Abramoviča tokom prošlog vikenda nakratko uplovila u Tivat foto: rtcg.me
Milovac zaključuje da javnost nakon 30 godina vlasti DPS-a i oslobađanja od pritiska na institucije za godinu i po dana nije vidjela ni začetak njihovog ozdravljenja.
“Očekivanja su bila da ćemo imati mnogo više informacija o raznim spornim projektima koji su bili realizovani do promjene vlasti, ali smo naišli na zid ćutanja koji je išao do tog nivoa da su sve češće spekulacija da je igra ostala ista a igrači samo zamijenili uloge. Crnogorski građani su bili više gladni pravde nego bilo čega drugog i to je ono što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje uključujući i samog Abazovića nije počela da ispunjava”, tvrdi on.
Jednako koliko Ukrajina čeka mir tako i Crna Gora, kao i cijeli Balkan, priželjkuje stabilnije političke prilike. Dok bolji život ne dođe ostaju nam makar reprize istoimene serije.