To je ekipe koja je prikupljala informacije za vrijeme granatiranja, išla kroz grad i riskirala svoje živote, a sve s ciljem davanja potpune slike ostatku Hrvatske o proteklom danu u Vukovaru, javlja Anadolu Agency (AA).
Oni su bili jedini glas koji se čuo iz Vukovara. Živote su izgubili Siniša Glavašević, Vladimir Levar, Stjepan Penić, Branimir Polovina i Zdenko Purgar. Posljednji glas legendarnoga radija čuo se 18. novembra 1991. godine kada je grad pao.
Direktor Hrvatskog radija Vukovar Robert Rac podsjetio je da je Hrvatski radio Vukovar osnovan 1957. godine.
“Prvobitno je nosio naziv Radio Vukovar i smatra se najstarijom radio stanicom nastalom na području Hrvatske, a da je bila van sistema Hrvatske radio-televizije. Radio koji je djelovao od osnivanja pa do 1991. godine je bio poprilično prosrpski orijentisan i emitovao je isključivo turbo folk muziku, često puta provokativnu. Propagandna mašinerija unutar tadašnjeg Radio Vukovara bila je jako opasna i ratnohuškačka”, kazao je Rac.
Radio Vukovar postao je Hrvatski radio Vukovar 2. maja 1991. kada je grupa ogorčenih Vukovaraca upala u prostorije radija s namjerom da ovaj lokalni medij konačno stave pod hrvatski nadzor.
“Drugog maja 1991. godine događa se masakr 12-orice hrvatskih redarstvenika u selu Borovo. Te noći građani Vukovara su provalili u prostorije radija, napravili su puč”, podsjetio je Rac.
Sutradan je iz Ministarstva informisanja Republike Hrvatske stigla odluka kojom se tadašnji dugogodišnji direktor i glavni i odgovorni urednik razrješavaju dužnosti, a na njihova mjesta postavljaju novi ljudi. Radio dobiva novo ime: Hrvatski radio Vukovar.
Tada se na Hrvatskom radio Vukovaru dešavaju odlasci uposlenika, uglavnom srpske nacionalnosti i javlja se potreba za novim snagama.
“Na radiju se stvorila velika potreba za honorarcima koji nisu imali novinarsko iskustvo i morali su učiti vrlo brzo, u potpuno nehumanim uslovima, u podrumskim prostorijama i ratnom okruženju. Zahvaljujući njima je istina iz vukovarskog pakla ipak ugledala svjetlo dana na slobodnom hrvatskom teritoriju, ali i cijelom svijetu. Hrvatski radio Vukovar je 1991. godine ostao bez petero svojih kolega. Neki su ubijeni u svojim kućama, jedan kolega se vodi kao nestao, a dvojica kolega su ubijeni na Ovčari. Niko nije poginuo na terenu”, navodi Rac.
Smatra da je pomoć Hrvatskog radio Vukovara građanima tog grada tokom rata bila jako velika.
“Ulijevao je povjerenje i sigurnost da grad još uvijek pruža otpor, da nije pao u ruke neprijatelja”, rekao je Rac.
Svakodnevno su emitovali izvještaje o broju mrtvih, povrijeđenim osobama, stanju na terenu, ali su i pokušavali da oraspolože tada već zabrinute Vukovarce.
“Program je imao i neke svoje svijetle trenutke. Kada ste tri mjeseca pod konstantnim napadima, ne možete ni cjelokupni program bazirati na izvještajima o tome koji je dio grada nastradao i na kojem dijelu se vode borbe. Tadašnja ekipa se trudila da ima koliko-toliko tog nekog zabavnog sadržaja, pa su za djecu u skloništima organizovali malu školu gdje su im čitali bajke, pokušavali uraditi raznorazne razgovore i priče sa mališanima kako bi skrenuli pažnju sa ratnih dešavanja”, kaže Rac.
Kako je kazao, imali su i tu informativnu ulogu gdje su morali obavijestiti Vukovarce trenutnoj situaciji.
“To je bilo jako teško i zahtjevno raditi jer je Hrvatski radio Vukovar bio jako slušan radio s druge strane. Morali su biti oprezni u svojim izvještajima kako ne bi ugrozili položaje svojih. Često su vijesti u eteru bile zakamuflirane u nekakve oblike poruka. Kako je rat uzimao maha, tako su se selili sa viših na niže spratove i na kraju završili u podrumu. Bili su stalna meta napada jer je neprijatelj želio ušutkati glas koji ih je zapravo komprovitovao i u svijet odašiljao istinu iz vukovarskog pakla. Tako se više puta selio te 1991. godine”, pojasnio je Rac.
Novinari Hrvatskog radio Vukovara su slali izvještaje i za druge medijske kuće.
“Naša medijska kuća je imala ulogu braniti svoj dom i domovinu i informisati hrvatsku javnost o svim strahotama koje se ovdje događaju u nadi da će stići neka pomoć. U tome smo uspješno odolijevali 87 dana, pomoć nije baš pristizala i epilog znamo”, rekao je Rac.
Posljednji glas legendarnoga radija čuo se 18. novembra 1991. godine, padom Vukovara. Prvi put se u eteru ponovo oglasio 7. septembra 1992. iz prostorija Radio postaje Vinkovci emitirajući sat vremena programa dnevno.
Hrvatski radio Vukovar posljednji je otišao iz okupiranog grada 1991. i prvi se vratio kući 23. decembra 1997. godine.
Toga dana na 11. spratu vukovarskog Hotela za samce iz vlastitog studija upućen je radijski pozdrav iz slobodnog Vukovara.
Povratkom u grad radio je opet dobio na važnosti jer je postao glavni izvor informacija povratnicima, a uz informisanje udahnuo je i život novom, današnjem Vukovaru.
Od 15. septembra 2004. godine Hrvatski radio Vukovar djeluje iz vlastitih prostorija u centru grada, a novinarskom i tehničkom ekipom pokriva cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju.
Radio danas ima informativnu i zabavno-muzičku redakciju, a uz to je i izdavač Vukovarskih novina.
Program emituje 24 sata dnevno, a djeluje i u sistemu mreže Media servisa kao jedan od njegovih osnivača. Slušanost radija danas dnevno doseže oko 150.000 slušatelja što ga čini jednim od najslušanijih lokalnih radija u Hrvatskoj, ispred njega su po slušanosti jedino radijske stanice s nacionalnom ili regionalnom koncesijom.
U poslijeratnim godinama došli su i do arhivskih snimaka.
“Priča o našim arhivskim snimcima iz 1991. godine je jako zanimljiva. Igrom slučaja su snimci preživjeli. Snimci našeg programa su djelimično preživjeli. Te 1991. godine nije bilo dovoljno magnetefonskih traka. Tadašnja ratna ekipa je bila prisiljena koristiti jedne te iste trake koje su presnimavali. Preživjeli su fragmenti tih traka”, izjavio je Rac za AA.
I do tih snimaka slučajno je došao jedan građanin. Nakon pada grada, jedan Vukovarac je obilazio grad u želji da pronađe nešto što bi mogao prodati i tako lakše preživjeti ta teška vremena.
“I obilazeći te vukovarske ruševine ušao je u zgradu radija i pronašao je te trake, pečat i neke primjerke novina. To je pokupio i sačuvao kod kuće. Nije ni znao šta se na njima nalazi. Našim dolaskom u Vukovar, došao je kod nas s crnom vrećom i rekao da je to pokupio u našoj zgradi. Odmah smo pokrenuli te snimke i ostali iznenađeni kada smo čuli da se tu nalaze autentični tonski zapisi iz te ratne 1991. godine. Razgovori sa sugrađanima, sa pekarom, tadašnjom ravnateljicom vukovarske bolnice Vesnom Bosanac, zapovjednicima odbrane grada, ljudima u skloništima”, ističe Rac.
Kako je kazao, to je materijal koji je od neprocjenljive historijske važnosti.
“To je sigurno ostavština cijele te naše ratne ekipe i svih njih koji su svoje živote ugradili u istinu i modernu, suverenu Hrvatsku”, dodao je Rac.