On je bio šokiran administrativnim preprekama koje onemogućuju brzo
prebacivanje vojnih snaga iz jedne članice NATO-a u drugu. “Moramo
ispuniti gomilu papira da bismo prebacili vojnike i tehniku. Ne samo
između dviju država nego i između regija unutar država. Vojnici nam i po
sedam dana čekaju na granicama. Nema šanse da interventne snage NATO-a u
Europi budu u roku od 24 sata prebačene na bilo koju točku u Europi.”
No,
nije to jedini logistički problem NATO-a i Amerikanaca. Nedavno
prebacivanje nekoliko stotina tenkova i borbenih vozila iz Njemačke u
Poljsku pokazalo je da NATO nema točne podatke kojim mostovima u
Njemačkoj mogu proći teška vojna vozila. Rute kretanja su mijenjanje u
zadnji čas, kasnilo se s prebacivanjem snaga. Sve to je dodatno
razljutilo Amerikance koji su od NATO-a i Europske unije zatražili hitno
djelovanje.
Stisak SAD-a
Pritisak SAD-a je uspio
te je jedna od glavnih tema ministarskog sastanka NATO-a ovog tjedna
bila mobilnost vojnih snaga diljem Europe. Kako bi se ona osigurala,
inicijativa ide u dva smjera. Članice Saveza moraju ažurirati podatke o
stanju svoje kritične infrastrukture – prometnicama, željezničkim
prugama, aerodromima. To je zapovjedništvu NATO-a potrebno kako bi moglo
planirati najbrže i najsigurnije rute za prebacivanje snaga unutar
Europe.
Kako neslužbeno doznajemo, Ministarstvo obrane je još u
rujnu krenulo u prikupljanje podataka te su preko Ministarstva prometa
“za potrebe međunarodne vojne suradnje” od svih upravitelja autocesta u
Hrvatskoj zatraženi podaci o dužini, širini mostova i vijadukata te
njihovu geografskom položaju, kao i visini i širini tunela. Prema
dostupnim informacijama, podaci o logističkim mogućnostima su zatraženi i
od aerodromskih uprava te Hrvatskih željeznica.
Naši sugovornici tvrde da bi mostovi i vijadukti na našim
autocestama bez problema izdržali prolaz konvoja tenkova i drugih teških
vojnih vozila. Naime, takvi konvoji objektima prolaze s velikim
međusobnim razmakom i malom brzinom te se ne stvaraju velike vibracije, a
objekti su u mogućnosti podnijeti opterećenje i od nekoliko stotina
tona. Odnosno, objekti bi mogli podnijeti opterećenje nekoliko tenkova
Leopard, od kojih svaki težak 60 tona, ili nekoliko haubica PzH 2000
koja se prevozi na labudici.
Težina jedne haubice je 57 tona.
Ranije je zbog male visine naplatnih kućica bio problem prolaz labudice s
tenkom ili oklopnim vozilom. No to je riješeno uspostavom
izvangabaritnog prolaza koji se nalazi u sklopu svake naplatne postaje.
Prometni stručnjaci također smatraju da bi teške vojne konvoje podnijele
i državne prometnice u Hrvatskoj, dok je nosivost državnih cesta ipak
pod upitnikom. Prebacivanje vojnih vozila dosad je uglavnom kroz
Hrvatsku išlo željeznicom, no ovi podaci poslužit će NATO-u da u
budućnosti može prilikom prebacivanja vojnih snaga kopnom unutar Europe
računati i na korištenje cestovne mreže u Hrvatskoj.
Bez papirologije
Drugi
korak za realizaciju brže mobilnosti NATO snaga kroz Europu je
uspostava “vojnog Schengena”. To je kolokvijalni naziv za ukidanje
većine administrativnih barijera za prolazak vojnih snaga između članica
NATO-a i Europske unije. Nakon što je taj model bez uvijanja zatražio
zapovjednik američkih snaga u Europi, to isto je jučer diplomatskim
rječnikom zatražio i američki ministar obrane James Mattis.
Samo nekoliko sati nakon njegova traženja, oglasila se visoka
predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
Federica Mogherini koja je u ime Europske komisije najavila niz mjera
koje će ukloniti prepreke kretanju vojne opreme i osoblja diljem EU i
indirektno najavila uvođenje “vojnog Schengena”.
Naime, prema
planu, do ožujka 2018. visoki predstavnik i Komisija predložit će
državama članicama akcijski plan za jačanje vojne mobilnosti na
usvajanje, što uključuje rješavanje pitanja carine, prijevoza opasnih
tvari, nacionalnih procedura i drugih pravnih prepreka. Prema najavama,
“vojni Schengen” bi se trebao riješiti novim europskim obrambenim
sporazumom – Stalna strukturirana suradnja ili PESCO. Sporazum bi
sljedeći tjedan trebalo potpisati 20 članica Europske unije, među kojima
je i Hrvatska. Nositelji provedbe sporazuma su Njemačka i Francuska a,
primjerice, Danska, Portugal i Malta još razmišljaju hoće li mu se
pridružiti.
Prema najavama, jedno od područja koje bi sporazum
trebao regulirati je i stvaranje vojne zone unutar EU za slobodno
kretanje vojnika i opreme, temeljene na EU “schengenskoj zoni”. Na taj
način Hrvatska bi mogla prije ući u vojni nego civilni Schengen.