Hrvatska je na razini populacije iz 1951.!!!!- početak je zanimljivog posta Dejana Kovača, postdoktoranda na njemačkom Halle Institutu za ekonomska istraživanja (IWH) te člana Udruge Leibniz (saveza njemačkih nesveučilišnih istraživačkih instituta).
Kako dalje navodi u svojoj Facebook objavi "ne može ni Drugi Svjetski rat na ovim prostorima napraviti štete, koliko mogu naši korumpirani političari".
"Kada 30 godina imaš društvenu retoriku rata i prošlosti, a ne budućnosti, onda se nemojte čuditi što smo na razini razvoja ere ustaša i partizana, u relativnom komparativnom smislu. Misli, duh i naše djelovanje se u dugom roku projicira na našu realnost. Odmah da vas korigiram, nije kriv rat ovome iako je bio određeni efekt, jer prema cenzusu 1991. imali smo 4.784.265 (ovo je bio i povijesni max!), dok prema cenzusu 2001. 4.437.460. Dakle broj stanovnika se smanjio za nekih 350 000. Naravno, uvijek je pitanje točnosti popisa. Ako gledamo od 2001. do 2021. prema službenim podacima izgubili smo nekih 600 000 stanovnika, ma da po mojim procjenama i radovima bliži smo 800 000 tj. Popis 2021. nije pokazao pravo stanje. No, stanje će biti i gore, jer nemamo demografsku bazu za oporavak. Pokazivao sam vam nedavno demografske statistike po dobnim kategorijama. Imamo razmjerno puno više građana u dobi 50+ nego mladih koji bi trebali povećati fertilitet. Prosječna starost stanovništva Hrvatske je 43.6 godina, što nas svrstava u najstarije nacije Europe. Koji paradoks - jedna od najmlađih država Europe, a najstarija po dobi stanovništva!U Hrvatskoj su najbrojnija dobna skupina stariji od 75 i više godina kojih imamo 382,2 tisuća dok su najmalobrojnija dobna skupina djeca do 4 godine kojih imamo svega 181,5 tisuća. Imamo samo 774.817 djece i mladih do 19 godina, a nasuprot njima, 862.958 onih sa 65 i više godina. Očekivano trajanje života je puno duže nego prije 30 godina kad nas je bilo milijun više, pa se zapitajte za 10 godina kada dobijemo novi val umirovljenika - tko će uplaćivati u mirovinski, zdravstveni i socijalni sustav, te općenito u proračun. Dogodit će se slijedeće - u nedostatku novca, dodatno krpanje rupa će biti kroz zaduživanje, a onda je samo pitanje kraja. Spasit će nas uvoz radne snage? Neće. To su bajke političara i lokalnih kapitalista kojima fali radne snage. Dok ne dobiju "novi šamar da se prizovu." ima nevjerojatan porast mobilnosti radne snage. Jedan dan si u jednoj državi, a drugi dan u drugoj. Povećava se liberalizacija tržišta rada za građane koji nisu iz . Ne vidim razlog zašto bi itko radio za ovako niske plaće uz relativno veće cijene nego u ostatku tj. za nikakav životni standard? Nek mi netko objasni možda sam nešto propustio?
