MLADA žena koja se nedavno iz Irske vratila u Hrvatsku ispričala je za NOVU TV svoje, kako kaže, razočaravajuće iskustvo povratka i suočavanja s hrvatskom realnošću.
“Došla sam u Hrvatsku u srpnju i tek u rujnu sam uspjela dobiti osobnu iskaznicu. A bez nje nisam mogla riješiti prebivalište kao ni prijaviti se za bilo kakav posao, da ne pričam nisam imala pravo na zdravstveno osiguranje”, počinje svoju priču mlada Zadranka koja je, kako kaže, silno razočarana u hrvatsku državu.
Vratila se iz Irske
Zbog ljubavi se pristala vratiti iz Irske. Tamo je otišla s 19 godina, završila fakultet, zaposlila se, a onda se odlučila vratiti.
“Partner, također Hrvat, inače je pomorac pa mu je više odgovaralo da se skrasimo u Hrvatskoj. Pristala sam jer mi definitivno više odgovara naša klima i nakon puno oklijevanja rekla sam ‘može, idemo probati’. Požalila sam već nakon pokušaja da u Zadru prijavim prebivalište. Do tad sam imala prebivalište u Irskoj, ovdje sam sve odjavila jer se nisam nikada mislila ni vratiti, ali sad kad sam se vratila, željela sam se ponovno prijaviti.
U policiji su mi rekli da ću čekati oko mjesec i pol da mi dođu na adresu kako bi provjerili živim li ja zaista tamo, a onda će o meni ispitivati i susjede iako me nitko od njih ne zna. Ne razumijem tu logiku, što bih ja trebala biti mjesec i pol doma za slučaj da mi banu na vrata? I što će oni tražiti, gledati gdje valjda držim donji veš?! Ne razumijem ni po kojim zakonima oni smiju dijeliti moje podatke”, pita se 27-godišnja Hrvatica.
“U HZZO-u su mi se smijali na šalteru”
Kako je trudna, potrebni su joj liječnički pregledi, no nije prijavljena u Hrvatskoj pa nije bila ni zdravstveno osigurana.
“U HZZO-u su mi se smijali na šalteru, rekli da oni tu ništa ne mogu, već da ja platim 1300 eura osiguranje za prošlu godinu i još 98 eura za mjesece za koje mi osiguranje treba! Zašto bih plaćala za prošlu godinu kada tu nisam niti bila niti što trošila? Rekli su da se negdje zaposlim i da ću temeljem toga možda moći dobiti osiguranje. Ali nisam niti to mogla jer bez prebivališta nisam mogla aplicirati za neki posao, i tako u krug”, objasnila je.
Zdravstveno osiguranje je ipak dobila jer ju je partnerov otac zaposlio ”na papiru” kako bi se mogla osigurati.
“Da ne pričam kako su me tretirali na šalterima, gdje god bih došla, od zavoda za zapošljavanje, policije, zdravstvenog osiguranja, službenice su nepristojne i nepristupačne. U Irskoj sam radila u IT sektoru irskog ministarstva vanjskih poslova pa s javnosti nisam imala posla, ali zna se kako se ponaša, tamo je nepojmljivo da se diže glas na stranku. U Hrvatskoj je na svim šalterima izderavanje i bezobrazluk. Ja sam se od takvog ponašanja odviknula, u Irskoj toga nema, nema šanse da bi se netko tako na poslu ponio prema klijentima”, ističe naša sugovornica.
Već razmišlja o odlasku
Sve to, kaže, nagnalo ju je da ponovno razmišlja o odlasku, iako njezin partner ipak želi ostati.
“Da, on želi, ali ja ne. Još bih nekako razumjela da sam strani državljanin, ali takav odnos prema nekome tko ima hrvatsko državljanstvo, tko je rođen ovdje i živio je tu 20 godina? Svi nas jako žele da dođemo natrag, a otežavaju nam svaki korak u tom povratku”, razočarano zaključuje sugovornica koja želi ostati anonimna.
Dodaje kako se zbog svega uzrujava i pod konstantnim je stresom pa strahuje i za bebu koja bi se trebala roditi na proljeće.
“Čekam prvi pregled kod ginekologa kojeg ću morati platiti plus sve ostale preglede i nakon toga idem pravac natrag za Irsku i ne mislim kročiti u Hrvatsku nikada više! Treba se odreći državljanstva i zaboraviti da sam ikad iskusila ovo odvratno ponašanje. Hrvatska može samo sanjati da će ikad biti imalo blizu Irskoj. Kako vi tu živite meni stvarno nije jasno. Želim da se moja priča čuje, a ne da se priča da Hrvatska želi povratnike jer je to notorna laž. Sustavno nam se otežava na svakom koraku i stvarno doživljavamo diskriminaciju i maltretiranja”, poručila je.