Goldstein mlađi, poznat po brojnim knjigama o Hrvatskoj u Drugom
svjetskom ratu, osvojio je najmanje glasova od svih kandidiranih. Za
njega su glasala samo 34 akademika, a trebao je dobiti minimalno 62
glasa od 105 prisutnih.
Goldstein je izazvao i neuobičajeno oštru polemiku. Akademik Josip
Pečarić, inače matematičar, optužio ga je da se u svojim radovima
koristi poluistinama, a citirao je i brojne autore koji o Goldsteinovim
knjigama imaju porazno mišljenje i tvrde da su falsifikati. Osobito je
teško zazvučala objeda da je Goldstein u inozemstvu optuživao Hrvate za
genocidnost. Na Pečarićev govor je u ime razreda za društvene
djelatnosti reagirao Tomislav Raukar što je izazvalo nove polemike među
akademicima jer je Raukar pročitao Pečarićevo pismo od 24. i
Goldsteinovo pismo od 25. travnja.
‘Presedan je da se kandidat za akademika putem pisma obraća akademicima na izbornoj skupštini’, rekao je Andrija Kaštelan.
Mnogi su se i zapitali kojim je to putevima Goldstein u samo 24 sata
saznao za Pečarićevo protestno pismo u kojem je Goldstein nazvan
najboljim hrvatskim povjesničarem jer je ‘dokazao genocidnost hrvatskog
naroda’. No, povjesničar Petar Strčić izjavio je da Goldstein ima sve
zakonske uvjete za akademski status.
Puno uzbuđenja izazvao je i potpredsjednik HAZU Jakša Barbić spominjući
anonimna pisma koja su akademici dobili zbog dva kandidata sa Pravnog
fakulteta i to Davora Krapca i Mihajla Dike. I dok je ustavni sudac
Krapac dobio potreban broj glasova, Diku je zatekla Goldsteinova
sudbina.