Neverovatno je kojom brzinom se šire budalaštine, a koliko istina i zdrav razum uvek deluju neubedljivo.
I sad će svi da pričaju da limun otrovan, a malo ko će želeti da
poveruje u ovo što ću da napišem dole, apelujući na vaš zdrav razum.
Evo, ja vama da kažem da se ne ložite na otrovni limun koji je “naglo
pojeftinio”, a vi biste mogli da kažete, ali, ali, ali, javili su
mediji! Truju nas! Uvaljuju nam sve najgore u nameri da nas upropaste!
Niko ne kontroliše hranu! Sve je ovo zavera protiv Srba!
Priča, hoax, paranoja, o otrovnom limunu, je sledeća:
Izvesni Supermarket.info
(molim vas, klik na link), istražuje otkud to da je limun u Hrvatskoj
tako naglo pojeftinio, i to skoro za 50%. Ne budu lenji, pa istraže,
navodno, i otkriju, navodno, da na limunu iz Truske, na
deklaraciji sitnim slovima, “koja niko ne čita”, piše: “Ne koristiti
koru! Limun je tretiran imazalil.”
(Neopisivo me nervira što su svi preneli, copy/paste, taj nesretni imazalil bez deklinacije, ali ovo nije post o tome.)
Ovu vest, sa sve gramatičkom greškom, prenose prvo hrvatski, da bi
je, ubrzo, kopirali i domaći mediji. Pazite, sa istim pogrešnim
nominativom imenice imazalil.
Mreže su preplavljene tom vešću, svi su u panici, šalju se upozorenja, krici i jauci.
Odmah da vam kažem: nisam nosila limun na laboratorijsko ispitivanje,
nemam nijedan naučni dokaz ili test za ovo što ću sada napisati.
Ali, luksuziram se da koristim trunčicu zdravog razuma i nešto malo
znanja o kontroli bezednosti hrane, a i potrošač sam i ludača koja svako
jutro pije mlaku limunadu, prema tome, kupujem limun i-haj! I jako,
jako sam zainteresovana. Koliko ga moj sin i ja pojedemo, tj. popijemo
nedeljno, pa već bismo morali biti hospitalizovani i ležati na
infektivnom, gde bi se lekari borili za naš život.
Redom:
Izvor ne postoji
Ili, bar, ne može mu se pristupiti.
Supermarket.info je sajt, ako ste gore kliknuli već znate, koji ne
radi. Dakle, to da “sajt Supermarket.info piše”, to je moguće, negde u
back officeu, jedino ne znamo kako je neko uspeo da to pročita. Da sam
ja novinar, i da se spremam da prepišem vest sa tuđeg portala, najmanje
što bih učinila, to je da proverim baš baš izvor, kad je već naveden.
Ali, ja nisam novinar, samo sam blogerka.
To znači da su svi mediji preneli nešto čemu ne možeš da proveriš izvor na koji se pozivaju.
–> EDIT: sajt je supermarketI,info, postoji. Mea
culpa za to jedno “i”, tj. na dušu novinskih članaka gde je slovo
ispušteno. Dakle, kao što su kopirali pogrešnu deklinaciju, tako su
kopirali i pogrešan naziv, tj. adresu. Kakogod, ovde je izvor, postoji. I ne menja na stvari sve ovo što piše dole.
Limun naglo pojftinio
Limun je, citat, naglo pojeftinio.
Moram da podsetim teoretičare zavere da je limun pre mesec dana, kao i
toliko meseci ranije, bio između 150 i 200 dinara. Tada je, u jednom
trenutku NAGLO POSKUPEO, za 100%, te je u maloprodaji dostigao cenu i do
400 dinara. Potom, nakon dve ili tri nedelje, cena pada i vratila se na
staru, koja je takva skoro poslednjih godinu dana.
Elem. Nije limun naglo pojeftinio, već je u jednom trenutku naglo poskupeo.
Razlog poskupljenja je, kako sam saznala raspitajujuću se onomad, ta
što je zastao redovan uvoz iz Turske, i na tržište je stigao limun (ali i
banana, i ona je bila naglo poskupela, ako se sećate), iz južnomaričkih
država gde je, navodno, zbog klimatskih promena bilo nedovoljno
sunčanih dana, te je rod daleko manji nego uobičajeno, što diktira cenu.
Pominjana je Argentina. O njoj dole.
Dakle. Napravljena je fama oko izvrnutih činjenica.
Bezbednost hrane i sistem za uzbunjivanje
Otrovan limun u Evropskoj uniji, ne može proći nezapaženo.
Vest je potekla iz Hrvatske. Podsećam vas, Hrvatska je u Evropskoj
uniji. Kontrola bezbednosti hrane rešena je ne samo na nivou jedne
zemlje, već na nivou cele EU. Da bi ubrzali sistem za kontrolu i
uzbunjivanje, Evropska komisija je stvorila platformu koju koriste sve
zemlje članice, RASFF – the Rapid Alert System for Food and Feed. Ona
služi tome da istog trenutka, kada na tlo EU stupi hrana koja nije
bezbedna, sve zemlje članice EU dobiju informaciju o tome i reaguju
zajednički: povlače takvu hranu sa tržišta.
Da je ikakvog problema sa limunom iz Turske bilo, ne samo da bi
Hrvatska to već znala, već bi znale sve zemlje Evropske unije. I, dok
dlanom o dlan, tog limuna na tržištu ne bi bilo!
Ja pogledam na RASFF-u, da proverim podatke i saznajem ono što bi
mogao svaki novinar, ako bi bio zainteresovan da radi svoj posao više od
copy/paste:
a) poslednij put je Turska imala problem sa fungicidima na limunu u
aprilu ove godine! Posle toga, nikako. I to ne sa ovim, već sa reziduama
nekog drugog fungicida.
b) limun iz Argentine je u oktobru ove godine zaustavljen i vraćen
zbog ostataka nesrećnog imazalila. Iz Argentine. Vraćen. Prekinuta
distribucija.
c) nalepnica na mom limunu kaže da sam juče kupila, za 180 din/kg,
limun proizveden u Turskoj, firma Polat citrus industry. Pogledam RASFF,
nema Turske, nema, od aprila.
Piše sitnim slovima na deklaraciji
Mora da piše! Sve što je od interesa za potrošača piše! To je po zakonu! Ovde ništa nije skriveno već, naprotiv, naznačeno.
Dakle, kada neko voće ili povrće ima na deklaraciji naznačeno da se
ne koristi kora, to znači to: ne koristite koru. To je zbog vaše
bezbednosti. To ne znači da ćete umreti ako koristite i plod ispod kore,
nego znači samo to: ne rendaj koru limuna za kolače. Zato što postoji
opasnost od ostatka pesticida i fungicida, koji mogu da štete zdravlju.
Ali, to već ne radimo dugo, zar ne?
Ovakva naznaka spada u Zakon o deklarisanju hrane, kao i što od sada
na proizvodima koji sadrže gluten ili druge alergene, mora da piše da to
sadrže.
Naknadni dodatak, sad, kad smo pronašli sajt:
U tekstu se tvrdi da je utvrđena količina od 5.3 mg po kilogramu
voća. Taman imam ceo kilogram kod kuće, to je 9 komada ovog voća u
kilogramu.
Količina koja je bezbedna za čovekovu upotrebu je 0.03 mg po kilogramu telesne mase, dnevno.
To znači da jedan limun nosi, otprilike, 0.6 mg po komadu, a ja bih,
sa svojih 58 kilograma, u tom slučaju smela da pojedem, sa sve korom,
koju inače nikada ne jedem, čak 3 cela limuna.
Komentar koji je ostavila jedna čitateljka na fan stranici, a koji je
copy-paste stručnjaka, kopiram ovde, da biste mogli sami da prosudite:
Imazalil
je, koliko vidim, ime pod kojim se prodaje enilconazol, koji je široko
korišćen fungicid. Ovaj fungicid jeste kancerogen kod miševa, kod
direktnog izlaganja. U okviru plodova (uključujući i koru) rizik nije
nula, ali je izrazito mali. Radi poređenja,
ako slučajno koristite neprskan limun koji je zakačio jednu od otrovnih
gljivica, toksini iz tih gljivica nose veći rizik.
Ovo
ne znači da je kancerogenost nebitna. Kao i kod mnogih drugih
pesticida, rizici su jako niski za potrošače, ali ne za proizvođače.
Korišćenje Imazalila je potencijalno veoma opasno za seljake (ili,
češće, za slabo plaćene i još slabije obrazovane radnike koje velike
farme zapošljavaju da prskaju voćnjake). To su ljudi koji treba da se
boje raka.
Ako
neko želi da bude super-oprezan, savet je jednostavan. Imazalil je jako
slabo rastvorljiv u vodi, tako da nema posebne brige oko, recimo,
kriške limuna ubačene u koka-kolu (šećer u koka-koli je razlog zašto ne
želite da pijete to piće, ne limun). S druge strane, jako je rastvorljiv
u mastima – pa super-oprezan čovek treba da izbegava korišćenje kore u
pecivima ili u kuvanoj hrani. Sok je ok čak i za super-oprezne.
Za
kraj, da primetimo nešto: Beogradski vazduh nosi sa sobom,
konzervativno, oko deset hiljada puta veći nivo kancerogenih materija
nego limun prskan imazalilom. Dakle, ako gorepomenuti super-oprezni
čovek ima 10,000 jedinica rizika za rak, čovek koji uopšte ne pazi ima
10,001 jedinicu. Da li se super-pažnja isplati, ostavlja se odluci
svakog čitaoca.
Neke napomene:
Već dugo, dugo se ne savetuje da koristite koru južnog voća za kolače ili ishranu uopšte, zbog ostataka pesticida i fungicida.
Već dugo, dugo postoji jedan veliki problem sa našim proizvođačima
jer ne poštuju karencu, pa u promet puštaju jabuke i drugo voće i povrće
pre nego što ostaci pesticida nestanu i to voće/povrće postane bezbedno
za ishranu. O tome niko ne piše.
Već dugo, dugo internetom kruže saveti kako da podignete bezbednost
ishrane kada kupujete voće i povrće – da ga držite u vodi sa kašičicom
sode bikarbone ili sirćetom, a tek onda da ga koristite.
Već dugo, dugo nas bombarduju polovičnim ili netačnim vestima iz domena bezbednosti hrane.
***
Ovaj tekst služi samo da podigne svest o tome na šta sve možemo obratiti pažnju kada čujemo neku uznemirujuću vest o hrani.
Nadam se da će se naša nadležna ministarstva oglasiti povodom ovoga i
da će neka udruženja potrošača odneti limun na laboratorijske analize i
rešiti ovu dilemu, ali tako što će objaviti i laboratoriju u kojoj su
analize rađene, ali i dostaviti kopije tih analiza.
Do tada, ja pijem mlaku limunadu svako jutro, isto pravim svom sinu, a
prethodno perem koru i ne gulim je o rub čaše da istisnem što više. To
radim dugo, i bez ove vesti.
Ako mislite da ima smisla ovo što sam napisala, podelite s prijateljima.
Preuzeto sa mooshema.com