Progon, pljačka, neposredni teror,
političko nasilje, deportacije i organizirana ubijanja Srba, Židova, Roma i
komunista počeli su neposredno po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske.
Sistem logora Gospić-Jadovno-Pag
otvoren je aprila 1941. pretvaranjem kaznionice Okružnog suda u Gospiću, Gerichta,
u sabirno-tranzitni logor i mučilište. Zauzimao je teritorij od Gospića do
Karlobaga, kao i dio Paga oko Metajne. U logorski sustav Gospić-Jadovno-Pag
deportirano je na desetke hiljada ljudi, uglavnom s prostora NDH. Radi
ubrzavanja likvidacija, početkom juna osnovan je i pomoćni zbirni logor Ovčara,
a početkom jula logor Stupačinovo. S ovih lokacija, kao i sa sabirališta na
željezničkoj stanici Gospić, žrtve su u kolonama upućivane na mučan put u
pravcu Velebita. Oni koji su put preživjeli dopremljeni su u logor Jadovno.
Povorke nesretnih ljudi upućivane su i preko
Velebita do Karlobaga, pa bracerama na otok Pag gdje su 24. juna osnovani
logori Slana i Metajna. Zatvorenici su zlostavljani u uvali Slana, mučeni i
bacani u more. Židovke i Srpkinje silovane su i ubijane u logoru u Metajni.
U neobilježene velebitske jame i u dubine
Jadranskog mora pobacani su pobijeni – deseci hiljada žena, djece, muškaraca. Ukupan
broj ubijenih nikada nećemo doznati. Nedovršeno istraživanje Đure Zatezala
navodi 10.000 imena i prezimena. Bili su seljaci, omladinci, studenti, sportaši,
izbjeglice, sveštenici, zanatlije, trgovci, ljekari… Gotovo se nitko od njih
nije vratio.
Žrtve su ostale nesahranjene, a istina o njihovom
stradavanju gotovo zaboravljena. Sustav logora Gospić-Jadovno-Pag je zatvoren između
15. i 20. avgusta 1941. godine. Posljednji preživjeli zatočenici logora na Pagu
prvi su zatočenici i graditelji koncentracionog logora u Jasenovcu.