Udarci, jauci i psovke sastavni su dio reality programa u Srbiji. Sociolog Ratko Božović kaže – kakvo društvo, takav i reality. “Hoćemo li praviti mnogo veliku razliku između onoga što se dešava u parlamentu i onoga što se dešava u reality programima. Kada to vidimo onda znamo gdje se radnja dešava”, ukazuje Božović.
Nasilje u realityju ne ostavlja posljedice samo na učesnike, ističe psihologinja Nada Korać. “Gledalac stiče utisak da je to nešto u redu i normalno. Da li to može da ošteti društvo? Po mom mišljenju, naravno da može”, kaže Korać.
I dok gledalac može da isključi TV, učesnike vezuje ugovor da nekada i godinama žive pred kamerama. Goran Petrović iz REM-a kaže da je to regulatorno tijelo tražilo ugovore na uvid. “Mi smo tražili od njih da dobijemo te ugovore i to mogu konkretno da vam kažem, ako je to tačno, tek kad dobijemo te ugovore”, kaže on.
Stručnjak za medije iz Velike Britanije Tim Sater predlaže da mediji koji emituju takav program izrade kodeks po kojem bi uz nadzor REM-a morali da postupaju.
“Ugovori učesnika moraju postati javni. Izolacija bi trebalo da im se ograniči, neophodne su i stroge provjere ko će uopšte ući u TV show, a onima sa negativnom reputacijom zabraniti učešće u realityjima”, savjetuje Sater.
I sadržaje koje ne mogu da gledaju mlađi od 15 godina, ne emitovati do poslije 21 sat, dodaje on.
On neprikladnog reality sadržaja u REM-u kažu da gledaoce u većini slučajeva ne mogu da zaštite osim ako oni sami to ne učine pritiskom na daljinski upravljač, kada je riječ o djeci, za sada je jedina zaštita oznaka na ekranu da nije prikladno za mlađe od 12 godina.