Bivši predsjednik Srbije Ivan Stambolić (64) otet je prije 25 godina. Dok je trčao trim stazom u Košutnjaku, prišla mu je grupa muškaraca, otela ga i prisilila da uđe u bijeli kombi. Od tog momenta, niko od rođaka i prijatelja nije ga vidio živog.
Međutim, tri godine kasnije, tokom policijske akcije “Sablja” klupko je počelo da se odmotava. Pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, koji je postao svjedok saradnik, odveo je je istražne organe na Frušku Goru. Zločinački plan da se nikada ne sazna šta je bilo sa Stambolićem, je propao…
U ponedeljak se navršilo četvrt vijeka od otmice i likvidacije nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije, funkcije u SFRJ koja je predstavljala predsjednika Republike. Podsjetimo, Stambolić je nestao 25. avgusta 2000. godine, mjesec dana uoči predsjedničkih izbora u Saveznoj Republici Jugoslaviji, na kojim je Vojislav Koštunica u prvom krugu pobijedio Slobodana Miloševića. Tijelo Ivana Stambolića pronađeno je zakopano, tri godine kasnije, tokom velike policijske akcije pokrenute zbog atentata na premijera Zorana Đinđića.
Čuveni forenzičar Časlav Ristić otkrio je da je, jednog dana u jeku “Sablje” 2003. godine, pred kraj smjene dobio poziv da dođe na teren. Znao je, kaže, da je riječ o nečemu “velikom”.
“Tog 28. marta 2003. sedeo sam sa kolegom u MUP-u, bilo je popodne i čekali smo kraj radnog vremena da idemo kući. Odjednom, u kancelariju je upao naš načelnik kriminalistične tehnike i rekao mi: “Ristiću, spremi se, pripremi kompletnu opremu, idemo na jedan jako delikatan uviđaj”. Odmah mi se u glavi vrzmalo da je pronađeno baš telo bivšeg predsednika Srbije. Ja sam pitao odmah, bez dlake na jeziku – “Je li to načelniče pronađen Ivan Stabolić?” Rekao mi je: “Nemoj ti mnogo da se interesuješ, pripremi se, uzmi opremu i čekamo te ispred ulaza”, otkrio je Časlav Ristić na svom Youtube kanalu.
Dodaje, krenuli su odmah.
“Ispred su nas čekali džipovi i sa pripadnicima Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Krenuli smo put Novog Sada, ali niko od nas nije tačno znao gde tačno idemo. Sve dok nismo stigli na Frušku goru, u mesto Zmajevac”, otkriva forenzičar.
“Stigli smo u kasnim popodnevnim časovima. Sve je izgledalo jezivo, sa nama su bili “sajevci”. Tada smo došli do mesta gde nas je čekao čovek sa maskom. Kada smo prišli on je skinulo masku i pokazao nam gde se otprilike nalazi raka. A onda je istražni sudija od njega zahtevao da skine fantomku. Desetak minuta on je bio bez fantomke i znali smo o kome je reč”, opisuje Ristić, koji je zatim rekao da je riječ o svjedoku-saradniku.
“To je bio Nenad Šare, koji nam je rekao: “Ja sam ovde stajao i čuvao stražu. Odavde, pa 100 metara tamo nalazi vam se grob Ivana Stambolića” – rekao je on, a otkriva Ristić. – Šare nam je rekao: “Oni su tamo iskopali jamu, ja nisam prilazio. Samo sam čuo pucanj, i čuo sam da je neko od njih rekao da je stvar završena”, rekao je Šare.
Šare je, prije toga, čuo dogovor o tome ko će da puca Stamboliću u glavu.
“Dakle onaj junak koji će da puca u čoveka koji ima 64 godine, kome su vezali ruke. To su te crvene beretke, koje su imale zakletvu da gaze preko krvi i znoja, stazom “časti, slobode i pravde”. E ja se pitam gde im je ta čast i sloboda. Ako im je sloboda to što su ubili Ivana Stambolića onda su to najobičnije kukavice”, navodi čuveni forenzičar.
Nenad Šare, zvani Škene je, dodaje Ristić, bio uplašen: “To se odmah videlo. I ja sam na njegovom licu video određenu dozu kajanja”, objašnjava Ristić.
“Dolazimo do jednog panja gde se malo slegla zemlja. Pitao sam kolegu šta misliš da kopamo ovde. Iako nismo bili sigurni, odlučili smo da kopamo. Zvali smo vatrogasce, počeli su da kopaju krampovima i pojavio se kreč. I tada je moj načelnik počeo da skače i da viče “Eureka”. On je vikao jer je znao kako je Stambolić ubijen i prekriven krečom, a mi to naravno nismo znali”, prepričava Časlav Ristić.
Prva stvar na koju smo naišli je učkur trenerke Ivana Stambolića. Nakon toga odmah se pojavila lobanja. Vatrogasci iz Novog Sada su osvijetlili lice mjesta, došao je i istražni sudija i uviđaj je tekao.
Jama je bila dubine oko 90 centimetra, sa 60 centimetra širine. Ono što je interesantno je to da su milisli da će krečom da unište njegovo tijelo, ali to se ne izvodi tako lako. Međutim, oni su napravili propust jer smo mi u džepu pronaši ključeve od njegovog stana. Automatski je izvršena identifikacija.
Ostao je samo deo skeleta, i desna noga sa patikom. Sve ostalo je kreč spržio i uništio. Kasnije smo kontaktirali lekare na sudskoj medicini koji su skapali leš”.
Ristić je zatim otkrio i možda najjeziviji detalj ubistva. Da su u lobanji pronađena dva projektila malog kalibra i da se rupe jedva i vide.
“To je mene zaprepastilo da su njega upucali malim kalibrom, jer je čovek verovatno 15 minuta kasnije bio živ dok su ga polivali krečom. Ovo je mali kalibar, 22 milimetra i siguran sam da se Stambolić mučio i da nije odmah umro”, objelodanio je forenzičar.
Dodaje da je u sudskoj presudi motiv ubistva bojazan bračnog para Milošević da se Stambolić ne kandiduje na izborima 2000. godine.
Za ubistvo nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije pravosnažno su osuđeni čelnici Državne bezbjednosti. Na sudu je utvrđeno da je ubistvo Stambolića naredio bivši predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević, radi eliminacije političkih protivnika. Milošević je, prema pravosnažnoj presudi, Državnoj bezbjednosti naredio ubistvo Stambolića, a njega su oteli i ubili pripadnici Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka Legije.
Komandant JSO Ulemek i njegov potčinjeni Branislav Berček, koji je Stambolića ubio pucnjima u potiljak, osuđeni su na najstrože kazne od po 40 godina zatvora. Tadašnji šef DB-a Radomir Marković osuđen je na 15 godina zatvora.
Pripadnik JSO Nenad Bujošević osuđen je na 35 godina zatvora, a njegove kolege Leonid Milivojević i Dušan Maričić na po 30 godina zatvora. Uticajni oficir za bezbjednost JSO i kasnije zamenik šefa službe Milorad Bracanović osuđen je na dvije godine zatvora, prenosi Telegraf.rs