Uvečer, 9. marta 2007. godine, sve se posložilo za Stanka Subotića.
Mjesto dešavanja bio je njegov butik-hotel Villa Montenegro, smješten na Svetom Stefanu, turističkoj meki na obali Jadranskog mora. Među gostima su bili najmoćniji čovjek u Crnoj Gori, premijer Milo Đukanović, te Svetozar Marović, bivši predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Gostima okupljenim na terasi hotela, sa koje se pruža izvanredan pogled na ostrvo-dragulj Sveti Stefan, služeno je njegovo skupocjeno vino Louis Max.
Povod za zabavu bilo je uručenje nagrade hotelu u vlasništvu ovog 54-godišnjeg biznismena. Za Subotića je ta večer predstavljala početak ostvarenja njegovog plana vrijednog milijardu dolara s ciljem transformisanja slikovitih predjela duž obale u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici u novi Monako.
Te večeri se sve činilo mogućim: Subotićev san o zadivljujućem turističkom, komercijalnom i nacionalnom uspjehu bio je toliko blizu da se mogao dodirnuti.
Ali nije se ostvario.
Grandiozni plan bi Subotiću donio ogromno bogatstvo, ali ga je na tom putu omeo niz svjetskih i ličnih događaja. Njegov pad je između ostalog uzrokovao lančanu reakciju ostavivši građanima Crne Gore račun koji i dalje otplaćuju.
Đukanović i SubotićPrijateljstvo srbijanskog biznismena Stanka Subotića i premijera Crne Gore Mila Đukanovića datira još iz kasnih 1990-tih godina kada je ova država bila raj za šverc cigareta. Obojica su u Italiji optuženi za šverc cigaretama. Subotić je oslobođen 2013. godine, dok se Đukanović pozvao na diplomatski imunitet. (Foto: Vijesti)
Usluga za starog prijatelja
Te je godine Villa Montenegro dospjela u novinske naslove kao prvi i jedini hotel u Crnoj Gori koji je dobio nagradu “Pet zvjezdanih dijamanata” Američke akademije ugostiteljskih nauka (AAHS).
No nagrada i nije bila to što se čini. Sponzor nagrade AAHS je lobistička grupa povezana sa Donaldom Trumpom, kontroverznim američkim mogulom za nekretnine i igre na sreću, a nagrada predstavlja tek marketinški trik za promociju hotela koji je dobiju.
No u Crnoj Gori, nagrada je pomogla da se učvrsti Subotićeva reputacija perspektivnog poduzetnika u oblasti turizma.
Subotić je imao velike planove.
Rođen u radničkoj porodici u selu Kalinovac u Srbiji, Subotić je od djetinjstva radio u očevoj stolarskoj radionici. Kasnije odlazi u Francusku gdje se zapošljava kao krojač. Sa početkom raspada Jugoslavije vraća se u Srbiju i počinje da ulaže u tekstil.
Svoj prvi veliki novac Subotić je napravio sredinom 1990-ih u poslu sa duty free šopovima na granici između Srbije i Makedonije.
Postao je ekskluzivni distributer glavnih brendova cigareta kao što su Philip Morris i British American Tobacco. Posao sa cigaretama je izmjestio u Crnu Goru 1997. godine, koja je u to vrijeme bila pod UN-ovim trgovinskim embargom. Tu se sprijateljio sa Đukanovićem i Marovićem, koji već dvije decenije kroje politiku u Crnoj Gori.
No, Subotić nije bio jedini koji je imao interes za biznis sa cigaretama. Posao u Crnoj Gori su pokrenula i dva talijanska kriminalna sindikata, napuljska Camorra i Sacra Corona Unita (Sveta ujedinjena kruna, iz regije Apulija na jugoistoku Italije).
Bio je to profitabilan biznis. U to vrijeme šverc cigaretama bio je endemska pojava na Balkanu.
Gotovo svaku noć, deseci velikih brzih motornih čamaca pretovarenih cigaretama za dva sata su prelazili put od Crne Gore do Italije, gdje su kriminalni sindikati prodavali neoporezovane cigarete na talijanskom crnom tržištu. Prema riječima Ratka Kneževića, bivšeg Đukanovićevog saradnika, crnogorska vlada je do kraja 1990-tih godišnje zarađivala i do 700 miliona američkih dolara.
Talijanski tužioci su vjerovali da je Subotić pomogao talijanskim kriminalcima u krijumčarenju cigareta, zbog čega su i on i Đukanović optuženi za šverc 2008. godine. Sljedeće godine, talijanske vlasti su odustale od optužnice protiv Đukanovića, navodeći kao razlog njegov diplomatski imunitet. Subotić je oslobođen 2013. godine, ali se još uvijek suočava sa optužbama u vezi sa slučajem šverca cigareta u Srbiji.
Glavna linija odbrane za optužene bila je da je nezakonita trgovina cigaretama izazvana trogodišnjom ekonomskom blokadom Srbije i Crne Gore, do koje je došlo zbog etničkih nemira na Kosovu. Đukanović je redovno govorio istražiocima da je šverc cigaretama pomogao njegovim zemljacima da prežive, a da on lično nije imao koristi od toga što je njegova zemlja učestvovala u nezakonitoj trgovini.
Subotić je u televizijskom intervjuu 2010. godine rekao da mu Đukanović “nije posebno pomogao u poslovima sa cigaretama, već da je on napravio uslugu Crnoj Gori, koju je odabrao za tranzit.”
Nekoliko godina kasnije, došao je red na Crnu Goru da uzvrati uslugu.
Prva Banka Firme u vlasništvu srbijanskog biznismena Stanka Subotića su dobile najmanje 21 milion eura u kreditima od Prve banke Crne Gore, koju kontroliše porodica premijera Mila Đukanovića. (Foto: Vijesti)
U novembru 2006. godine, četiri mjeseca prije blještave zabave u hotelu Villa Montenegro, Đukanovićev brat Aco privatizovao je malu banku u svom rodnom gradu Nikšiću. Platio je neznatan dio njene vrijednosti, tek 2,3 miliona eura i nazvao je Prva banka. Ubrzo su opštine, država, javne agencije i fondovi počeli uplaćivati novac na račune u ovoj banci – gotovo 100 miliona eura, učinivši je jednom od najvećih u državi.
I dok je javni novac uveliko pristizao, Đukanovićevi prijatelji, partneri i poslovni saradnici su počeli da osnivaju firme kako bi posegnuli za dobiti. Banka im je odobravala ogromne, i u velikom broju slučajeva, neosigurane kredite koje su koristili za kupovinu vrijednih nekretnina na obali.
Subotić je bio među onima koji su imali najviše koristi.
U decembru 2006. godine, mjesec dana nakon što je Đukanović preuzeo banku, Subotić je pokrenuo ono što će postati jednogodišnji investicioni bum.
Počelo je sa osnivanjem Samuelson Corporation, investicione firme na Sejšelima, otoku uz obalu Afrike. Ova mala ostrvska država u Indijskom okeanu je jedno od najtajnovitijih poreskih utočišta koje se često koristi za prikrivanje vlasništva i nezakonitih prihoda. Vlasnici firmi ne otkrivaju svoj identitet nikome, čak ni lokalnim vlastima. Međutim, drugi dokazi jasno potvrđuju da je firma bila u vlasništvu Subotića.
Dva mjeseca kasnije, 5. februara 2007. godine, Subotić je preko San Investments, crnogorske podružnice Samuelson Corporation dobio kredit od Prve banke u iznosu od 2,2 miliona eura. Novac je iskoristio za kupovinu više od 6.300 metara kvadratnih zemljišta – parcele veličine skoro jednog standardnog fudbalskog terena – na Svetom Stefanu u blizini svog hotela Villa Montenegro. Ta podružnica, osnovana samo 11 dana ranije, dobila je veoma neobičan četverogodišnji kredit sa grejs periodom od 12 mjeseci. Mediji su prenijeli Subotićevu najavu da tu planira graditi hotel sa šest zvjezdica vrijedan 20 miliona eura.
Sa stalnim prilivom sredstava od Prve banke, Subotićev pohod u kupovinu zemljišta se nastavio. Ali, ovaj put njegov fokus je bio na dragulju budvanske rivijere, divnom i uglavnom nenaseljenom ostrvu Sveti Nikola, svega jedan kilometar udaljenom od obale Budve.
Lokalno stanovništvo ga zove crnogorski Havaji zbog tri pješčane plaže, dramatičnih litica i jata rijetkih ptica.
U martu 2007. godine, firma San Investments je potpisala ugovor za kupovinu tri povezane parcele na Svetom Nikoli. Firma je dobila puno vlasništvo nad parcelom od preko 7.000 metara kvadratnih (veličine jednog standardnog fudbalskog terena) i jednu trećinu udjela u dvije parcele ukupne veličine preko 90.000 metara kvadratnih (13 puta veće). Za ovo, firma San Investments pristala je platiti ukupno 24 miliona eura — 3 miliona eura do aprila, a preostalih 21 milion eura do kraja mjeseca maja.
Prodavac je bio Nenad Đorđević, biznismen iz Srbije koji je kupio zemljište 2001.godine od lokalnih porodica za tadašnjih 500.000 DEM. Na zemljištu je potom nezakonito sagradio pristanište, vještačku plažu i počeo da gradi hotelski kompleks. Zemlju je odlučio prodati nakon višegodišnjih neuspjelih pokušaja da dobije dozvolu od lokalnih vlasti pod kontrolom Marovića.
Uprkos ugovornoj obavezi da plati puni iznos za manje od dva mjeseca nakon kupovine, Subotiću je prodajnu cijenu platio tek u decembru nakon čega je izvršena i zvanična promjena vlasništva.
U aprilu 2007. godine Samuelson Corporation sa Sejšela, vlasnik firme San Investments, uplatio je 3 miliona eura u vrijeme kada je trebala biti isplaćena prva rata. Nije jasno kako je plaćena druga rata u iznosu od 21 milion eura, ali su Subotićeve kompanije do kraja decembra te godine kod Prve banke podigle dodatnih 19 miliona eura u kreditima.
Iz dokumentacije raznih institucija, te izjava u medijima jasno se vidi da je srbijanski biznismen Stanko Subotić gotovo sigurno bio vlasnik tri kompanije – Samuelson Corporation, San Investments i Adriatic Investments, koje su korištene za dobijanje kredita i kupovinu zemljišta. Potvrda iz registra firmi iz koje bi se vidjelo da je Subotić vlasnik ne postoji jer je Samuelson Corporation registrovana na Sejšelima, otočnoj državi koja primjenjuje vrlo stroga pravila zaštite podataka vlasnika firmi.. San Investments je registrovan u Budvi i bio je u 100-postotnom vlasništvu firme Samuelson Corporation. Međutim, iz revizorskog izvještaja koji je naručila Centralna banka Crne Gore vidi se da je Prva banka tri firme vodila kao jednog klijenta: San Investments, Adriatic Investments i Futura Monte. Futura Monte je bila zvanično u vlasništvu Subotića. Samim tim, San Investments i njegova matična firma Samuelson Corporation su također morale biti u vlasništvu Subotića. Štaviše, sve tri firme je Prva banka vodila na istoj kreditnoj partiji i sve su koristile isto zemljište za obezbjeđenje kredita. Subotić je u javnosti davao izjave vezane za pojedine projekte ovih firmi i mediji su redovno pisali o njemu kao vlasniku San Investmentsa, što on ni u jednom trenutku nije opovrgao.
U maju je Subotić organizovao još jednu zabavu u svom hotelu Villa Montenegro. Ovog puta Đukanoviću i Maroviću se pridružio još jedan poseban gost: francuski arhitekt Jean-Michel Wilmotte.
Wilmotte je otkrio svoje planove za super ljetovalište sa hotelima, kazinima i apartmanima, dvije marine za jahte i pješačkom uzdignutom stazom koja bi povezivala ostrvo sa starim gradom u Budvi.
“Ova marina će zasjeniti sve marine na Mediteranu,” izjavio je Wilmotte, koji je projektovao marine u Kanu, Nici i Šangaju, za crnogorske dnevne novine Vijesti.
“Ja sam vidio taj projekat i svidio mi se”, Đukanović je rekao u intervjuu za lokalnu IN televiziju.
Takva vrsta podrške je navela lokalne vlasti da promijene svoj prostorni plan, dokument kojim se detaljno planira kako će grad izgledati u budućnosti, kako bi se prilagodio grandioznom projektu.
Opet se činilo kao da će doista realizirati odvažni plan da se od Budve napravi novi Monte Carlo, a od Crne Gore novi Monako.
Zamalo.
Nezgodna potjernica
Moguće je da je Subotić slijedio provjereni crnogorski model za sticanje ogromnog bogatstva u kratkom periodu. Prema tom modelu, osoba osniva fimu koja zatim kupuje nekretnine kroz povoljne kredite od Prve banke sa grejs periodom i otplatom punog iznosa nekoliko godina kasnije. Potom ta osoba traži nekoga kome će prodati nekretnine ili ko će pak uložiti novac u zajednički projekat. Profit bi se koristio za otplatu duga prema banci. Ako sve bude uredu, osoba ostvari profit. Ako krene po zlu, dovoljno je, poput mnogih, otvoriti stečaj, ostavljajući dug banci i poreskim obveznicima.
To je značilo da je bilo nužno pronaći investitora sa dubokim džepom.
“Znam da se sada traži investitor”, rekao je Đukanović za televiziju IN 18. maja 2007. godine. “Ne interesuje (me) ko će biti. Važno je da neko uloži tu milijardu.”
Sveti Nikola Srbijanski biznismen Stanko Subotić kupio je otok Svetog Nikolu u martu 2007. godine. Prekrasni, većinom nenaseljeni otok nalazi se nadomak Budve. Lokalno stanovništvo ga zove crnogorski Havaji zbog tri pješčane plaže, dramatičnih litica i jata rijetkih ptica. (Foto: OCCRP)
Međutim, nekoliko mjeseci uspjeha sa kupovinom zemljišta, pokvarili su duhovi iz prošlosti.
Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije izdalo je 20. juna 2007. godine međunarodnu potjernicu u kojoj je Subotić opisan kao vođa organizovane kriminalne grupe koja je krijumčarila i ilegalno prodavala cigarete između 1995. i kraja 1996. godine. Tužioci kažu da je ta šema koštala Srbiju 40 miliona eura u izgubljenom porezu na prihod tokom tog perioda.
Dvije sedmice kasnije, Subotić je bio tražena osoba u većini zemalja svijeta, nakon što je Interpol objavio međunarodnu crvenu potjernicu, tražeći od zemalja članica da pomognu u pronalasku Subotića kako bi mogao biti uhapšen i izručen Srbiji.
Međutim, on je tada mirno živo u Švicarskoj čije ga vlasti nisu željele izručiti.
Subotić je rekao da su optužbe bile lažne i politički motivisane. Srbijanski tužioci su ga na kraju optužili za zloupotrebu položaja odgovornog lica, zastarjelo djelo koje se od vremena socijalističkog uređenja vrlo rijetko koristi. Kažu da je zloupotrijebio svoj položaj kako bi omogućio da njegova firma švercuje cigarete. Za to je osuđen na šest godina zatvora. Apelacioni sud je naložio ponovljeno suđenje koje je u toku.
Subotić je u to vrijeme živio u Švicarskoj, i svi pokušaji srbijanskih vlasti da ga izruče su propali. Srbijanske vlasti su kasnije tvrdile da je putovao u Crnu Goru, ali su policija i obavještajni organi te zemlje rekli da ne znaju gdje se nalazi.
Gdje god da se nalazio, biznis se nastavio kao i obično.
Dan nakon objave potjernice, firma Samuelson Corporation je doznačila 250.000 eura na račun svoje podružnice San Investments u Prvoj banci. U dokumentima se navodi da je bio u pitanju kredit. Do kraja augusta na račun su legla još četiri kredita u ukupnom iznosu od 8,4 miliona eura. Sve zajedno Samuelson je uplatio 11 miliona eura. Iz dokumenata se ne vidi da li je novac ostao u banci ili je korišten za plaćanje cijene otoka.
Bez ikakve zarade, sa milionskim dugovima i vlasnikom u bijegu, firma San Investments je trebala još novca. Subotić se ponovo obratio svojim starim prijateljima. Đukanovićeva porodična banka je firmi San Investments 11. oktobra 2007. godine odobrila dva kratkoročna kredita u ukupnom iznosu od 4,7 miliona eura.
Subotić je u Srbiji optužen 5. decembra. I pored toga, 31. decembra banka je firmi San Investments odobrila još jedan kredit u iznosu od 5,4 miliona eura.
San Investments je završila godinu sa 37 miliona eura duga, navedeno je u finansijskom izvještaju firme. Istovremeno, te godine stekla je imovinu u vrijednosti od 33,7 miliona eura.
Dana 14. januara 2008. godine firma je sa suvlasnicima na ostrvu potpisala ugovor o razmjeni parcela od preko 90.000 metara kvadratnih. Na kraju je završila sa 37.000 metara kvadratnih najboljeg dijela otoka.
Villa Award Među zvanicama na proslavi dodjele nagrade “Five Star Diamond“ koju je dobio hotel Vila Montenegro, u vlasništvu Stanka Subotića, bili su i Premijer Milo Đukanović i Svetozar Marović, bivši predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Tog istog dana, firma San Investments je potpisala ugovor o hipoteci sa Prvom bankom kojim je u zalog stavila zemljište za dug u iznosu od 19,2 miliona eura. Hipoteka je obuhvatila dva dodatna kredita u vrijednosti od 9,1 miliona eura za njegove druge dvije firme – lanac kioska Futura Monte, holding kompaniju Adriatic Investments.
Potvrda iz registra firmi iz koje bi se vidjelo da je Subotić vlasnik ne postoji jer je Samuelson Corporation registrovana na Sejšelima, otočnoj državi koja primjenjuje vrlo stroga pravila zaštite podataka vlasnika firmi.. San Investments je registrovan u Budvi i bio je u 100-postotnom vlasništvu firme Samuelson Corporation.
Međutim, iz revizorskog izvještaja koji je naručila Centralna banka Crne Gore vidi se da je Prva banka tri firme vodila kao jednog klijenta: San Investments, Adriatic Investments i Futura Monte. Futura Monte je bila zvanično u vlasništvu Subotića. Samim tim, San Investments i njegova matična firma Samuelson Corporation su također morale biti u vlasništvu Subotića. Štaviše, sve tri firme je Prva banka vodila na istoj kreditnoj partiji i sve su koristile isto zemljište za obezbjeđenje kredita.
Subotić je u javnosti davao izjave vezane za pojedine projekte ovih firmi i mediji su redovno pisali o njemu kao vlasniku San Investmentsa, što on ni u jednom trenutku nije opovrgao.
Subotiću je trebalo manje od godinu dana da postane jedan od najvećih dužnika banke. Rizično posuđivanje je privuklo pažnju Centralne banke Crne Gore, koja reguliše rad banaka. Potom se kolo počelo odmotavati munjevitom brzinom.
Sveti Nikola
Otok Sv. Nikola je udaljen samo kilometer od Budve. Lokalno stanovništvo ga zove crnogorski Havaji zbog tri pješčane plaže, dramatičnih litica i jata rijetkih ptica.
Srbijanski biznismen Stanko Subotić planirao je graditi luksuzna odmarališta i Budvu pretvoriti u novi Monte Karlo te je za to kupio jednu od najljepših parcela zemljišta na Jadranu. Pri tome su njegove firme od banke u vlasništvu porodice premijera Crne Gore dobile najmanje 21 milion eura u problematičnim kreditima koji često nisu bili osigurani ili su predviđali otplatu punog iznosa na kraju roka. Ta praksa je dovela u nezavidan položaj kako banku tako i Subotića budući da je on bio jedan od njenih najvećih dužnika. Pad njegovih firmi je mogao značiti i kolaps banke koja je također operisala velikim količinama državnog novca.
Krediti koje su Subotićeve firme dobijale privukli su i pažnju Centralne banke Crne Gore, zadužene za kontrolu rada banaka.
I to s razlogom.
Loši krediti zadaju udarac
Između 2007. i 2010. godine Centralna banka je poslala šest timova prvoklasnih kontrolora i angažovala revizorsku kuću PricewaterhouseCoopers (PwC) da izvrše provjeru poslovanja Prve banke.
Pronašli su mnogo toga.
Sedam tajnih izvještaja do kojih je došla istraživačka mreža Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) pokazuju da je banka na više načina kršila zakon. Odobravanjem kredita postupala je u suprotnosti sa poslovnom politikom i dobrom bankarskom praksom, a od toga su korist imali prijatelji, poslovni partneri i rodbina porodice Đukanović. Neka od najvećih kršenja odnosila su se na kredite Subotićevim firmama.
Đukanović i Subotić Srbijanski biznismen Stanko Subotić planirao je graditi luksuzna odmarališta i Budvu pretvoriti u novi Monte Karlo. Za to je kupio jednu od najljepših parcela, dok su njegove firme posudile gotovo 21 milion eura u kreditima od banke u vlasništvu porodice premijera. (Foto: Vijesti)
U vrijeme kada je odobren prvi kredit, San Investments je bila novoosnovana firma bez prihoda, ili poslovnog plana, što je inače jedan od osnovnih uslova da banke uopšte razmotre zahtjev za kredit. Ne samo da je firma dobila kredit, također joj je odobren i duži grejs period.
I ostali krediti za firmu San Investments su bili problematični, a neki su čak dozvoljavali jednokratnu otplatu po dospijeću. Prva banka nije imala urednu dokumentaciju i nije mogla dokumentovati tvrdnje da su krediti osigurani depozitom.
Mada u potpunosti svjesna da ukupna vrijednost kredita odobrenih firmi San Investments daleko premašuje dozvoljeni iznos – 25 posto sopstvenog kapitala banke – banka porodice Đukanović je skrivala ovu informaciju od kontrolora da bi izbjegla sankcije.
U jednom slučaju, banka je prijavila jedan kredit odobren firmi San Investments, dok su kontrolori pronašli četiri. U više navrata Centralna banka je naložila Prvoj banci da prestane sa rizičnim praksama i postupi u skladu sa zakonom.
Banka to nije učinila.
Sa milionima zamrznutim u lošim kreditima, u januaru 2008. godine, banka se suočila sa problemima likvidnosti. Na proljeće, je već bila u ozbiljnoj nevolji i nije mogla ispunjavati naloge klijenata. Značajan dio državnog novca pozajmljen prijateljima porodice bio je izgubljen.
Subotić je 28. aprila 2008. godine uhapšen na aerodromu Šeremetjevo u Moskvi. Odobrena mu je viza uprkos međunarodnoj potjernici Interpola. Srbija je tražila da bude izručen, ali Rusija je to odbila, a dva mjeseca kasnije, 26. juna, Subotić je pušten na slobodu.
Prva Banka Sedam tajnih izvještaja do kojih je došla istraživačka mreža OCCRP pokazuju da je Prva banka Crne Gore kršila zakon, postupala u suprotnosti sa poslovnom politikom i dobrom bankarskom praksom u korist prijatelja i poslovnih partnera porodice Djukanovic, uključujući Stanka Subotića.(Foto: Vijesti)
Pomoć narko bosa
U vrijeme kada je Subotić pušten iz pritvora, firma San Investments je imala najmanje 7 miliona eura na svom računu u Prvoj banci.
Do kraja oktobra 2008. godine ovaj depozit je povučen a kao garancija za kredit je poslužio novi u iznosu od 4,2 miliona eura. Prema izvještaju Centralne banke, taj depozit je položila firma Lafino Trade, registrovana u američkoj saveznoj državi Delaware. Vlasnici firme su bili braća Duško i Darko Šarića. Darko Šarić je vodio moćnu balkansku kriminalnu organizaciju koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike u Evropu. Optužen je u Srbiji zbog krijumčarenja više od pet tona kokaina i pranja više od 20 miliona eura.
Mediji u regionu su dugo nagađali postojanje veze između Šarića i Subotića. U dopisu koji je američka Uprava za borbu protiv narkotika (DEA) uputila Federalnoj policiji Argentine u septembru 2009. godine navodi se da je osoba imena Stanko Subotić član Šarićeve kriminalne organizacije. DEA nije odgovorila na zahtjev za potvrdu identiteta ove osobe.
Subotić je kasnije u intervjuu rekao da je poznavao Šarića, ali da nikada nije poslovao s njim. Dokumenti Centralne banke su prvi javni dokaz povezanosti.
Pad carstva
Subotić je posuđivao od Prve banke za različite poslove. Firma San Investments nije otplaćivala svoje kredite, ali se druga Subotićeva firma, Future Plus iz Beograda, veliki lanac kioska i distributer štampe, prijavila sredinom septembra 2008. godine na tender za privatizaciju Duvankomerca, crnogorske firme za maloprodaju duhana. Iako je ponudio samo 2,1 miliona eura, tri puta manje od drugog ponuđača, on je pobijedio na tenderu. Nakon nekoliko odgađanja potpisivanja ugovora, 10. novembra 2008. godine njegova firma se povuka iz privatizacije. Ni Subotić ni banka nisu imali para.
Dvije sedmice kasnije, banka porodice Đukanović spas je zatražila od Vlade Crne Gore u vidu kratkoročne kreditne podrške u iznosu od 44 miliona eura sa ciljem podizanja likvidnosti. Ne samo da je Đukanovićev bankomat za privilegovane ostao bez sredstava već je banka dugovala dodatnih 32 miliona eura kreditorima i depozitorima.
Kredit je banci odobren 11. decembra. Građani Crne Gore su na kraju platili račun. Mada je Prva banka tvrdila da je dug vraćen, OCCRP je otkrio da je ta tvrdnja upitna.
Darko Šarić Firma u vlasništvu Darka Šarića, koji je vodio moćnu balkansku kriminalnu organizaciju, svojim je depozitom u iznosu od 4,2 miliona eura dala garanciju za kredit San Investments, firme u vlasništvu Stanka Subotića.
Banka možda nije ni trebala državni novac.
Prva banka je omogućila Šariću, Subotiću i ostalima koji su bili odgovorni za propast banke da podignu svoje depozite – upravo one depozite koji su trebali osiguravati njihove kredite.
Ovaj potez je samo još jedan primjer jakih međusobnih veza između Šarića, Subotića i Đukanovića.
U januaru 2009. godine, kontrolori su napisali da banka nije naplatila novac iz depozita, uprkos činjenici da bi to bio (daleko) lakši i brži put da se naplati dug. Centralna banka je zahtijevala da Prva banka naplati problematične kredite.
Prva banka je 1. februara 2009. godine najavila da prodaje zemljište Subotićeve firme za početnu cijenu od 28 miliona eura. Samo jedan dan kasnije firma Samuelson Corporation je izdala saopštenje za medije u kojem je navela da se povlači iz Crne Gore, okrivivši svoju nemogućnost da dobije potrebne dozvole. Dug nikada nije pomenut.
Prva aukcija je propala. Uslijedile su još dvije, i one su propale. Niko nije javno pokazao interesovanje za kupovinu Subotićeve zemlje.
Ali u pozadini propalih aukcija sklapao se tajni dogovor kojim je izbjegnuta prodaja vrijednog zemljišta.
Još jedan premijer stupa na scenu
U dopisu od 17. marta 2009. godine Centralna banka je pozvala Vladu Crne Gore da preuzme Prvu banku kojoj je tada hitno trebalo 110,6 miliona eura samo kako bi opstala. Banka, kao i njeni najveći depozitori i dužnici, najmoćniji ljudi u državi su bili u ozbiljnim finansijskim problemima i potražili su izlaz.
Thaksin Shinawatra, bivši premijer Tajlanda, stigao je u Liberiju, 20. aprila 2009. godine, sa crnogorskim pasošem. Bilo je to težak period za njega. Smijenjen je s dužnosti u državnom udaru 2006. godine i otišao je u svojevoljni egzil, a onda se suočio i sa puno većim problemom – pet dana ranije oduzet mu je tajlandski pasoš.
Prema crnogorskom zakonu, osoba može dobiti državljanstvo Crne Gore ako nikada nije osuđena na zatvorsku kaznu. Shinawatra je osuđen u odsustvu zbog korupcije, Interpol je raspisao potjernicu za njegovo hapšenje, a ipak mu je dodijeljeno crnogorsko državljanstvo.
Iz dokumenata se vidi da je u trenutku kada je Interpol tragao za Shinawatrom, 15 miliona eura njegovog novca položeno u Prvu banku. Novac je u njegovo ime položio advokat iz Dubaija Khalid M. Kadfoor Al-Mehairi. Crnogorski zvaničnici su odbili odgovoriti na pitanje kako i ko mu je odobrio državljanstvo.
Banka za Al-Mehairija nikada nije popunila pristupnicu što je imala obavezu učiniti. Godinu i po dana kasnije, sudska dokumentacija je otkrila da je Al-Mehairi položio novac u Shinawatrino ime.
Shinawatra Bivši premijer Tajlanda Thaksin Shinawatra je u aprilu 2009. godine preko advokata iz Dubaija položio 15 miliona eura na račun u Prvoj bankci čime se našao među pet najvećih depozitora. (Foto: Vijesti)
Novac je bio nužan za Prvu banku koja se tada nalazila u najkritičnijem stanju, bez gotovine ili načina da izađe iz krize dok je Centralna banka zagovarala njenu likvidaciju.
Prema sudskoj dokumentaciji, Shinawatra, koji je zaradio novac prodajom svog fudbalskog kluba Manchester City, tražio je od ovog advokata da obavi nekoliko poslovnih transakcija za njega. One su uključivale kupovinu kuće u Dubaiju i otvaranje računa na njegovo ime u banci u Crnoj Gori.
Zbog Interpolove potjernice, Al-Mehairi je ubijedio Shinawatru da račun otvori na njega kao advokata, a ne na svoje ime da novac ne bi kasnije bio zaplijenjen. Al-Mehairi je položio novac u aprilu 2009. godine, ali dogovor nije dobro prošao.
Shinawatra je kasnije optužio advokata za pronevjeru novca. Na kraju je Al-Mehairi oslobođen optužbi za pronevjeru i krivotvorenje, ali je osuđen zbog zloupotrebe povjerenja na tri godine zatvora.
Sa depozitom od 15 miliona eura Shinawatra je bio među pet najvećih depozitora banke 2009. godine.
Revizori iz PwC-a su pitali šta misteriozni depozit radi u banci. Banka im je konačno pokazala Al-Mehairijev dopis kojim odobrava korištenje ovog gotovinskog pologa kao garancije za kredit firmi San Investments.
Na dan 30. septembra 2009. godine Subotićeve firme su dugovale 17,3 miliona eura Prvoj banci. Tog dana banka i San Investments su potpisali ugovor o podjeli duga na dva kredita – 2,3 miliona eura i 15 miliona eura. Drugi, veći kredit je trebao biti osiguran Al-Mehairijevim depozitom, što je značilo da je Shinawatrin novac mogao biti korišten za otplaćivanje kredita, ali samo ako Al-Mehairi da pismenu saglasnost.
U februaru 2010. godine, Prva banka je izvijestila Centralnu banku da je dug od 15 miliona eura firme San Investments plaćen iz depozita koji je položio Al-Mehairi.
Ali u svojim izvještajima, Centralna banka je više puta upozoravala da Prva banka nije davala tačne informacije o privilegovanim osobama. Također, Banka često nije imala kompletnu dokumentaciju, a neke informacije nisu bile potpune ili su bile suprotne stvarnom stanju.
Da je novac stvarno iskorišten za otplatu duga Al-Mehairi bi postao vlasnik zemljišta. No, iz izvoda Uprave za nekretnine se vidi da je hipoteka još uvijek uknjižena na zemljište. Ova činjenica izaziva sumnju da se radi o još jednoj igri s ciljem obmane Centralne banke.
Petar Ivanović Adriatic Overseas Holdings, firma koja je trenutni vlasnik otoka Sv. Nikola naložila je da se dokumentacija firme pošalje na kućnu adresu Petra Ivanovića, Đukanovićevog čovjeka od povjerenja i ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore.
Misteriozni kupci
Subotić je do kraja 2009. godine izgubio ili prodao svu imovinu u Crnoj Gori.
Đukanovićeva Vlada mu je učinila još jednu uslugu. Zapljenu njegove imovine je naredio Okružni sud u Beogradu, ali su vlasti u Crnoj Gori uvažile žalbu, omogućile Subotiću da ponovo preuzme kontrolu i prepiše svoju imovinu (uključujući hotel Villa Montenegro) na firmu Manola Management. Ova firma je registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, offshore nadležnosti koja omogućava skriveno vlasništvo.
Banka porodice Đukanović je 25. novembra 2009. godine preuzela vlasništvo nad parcelom u blizini hotela Villa Montenegro, u namjeri da zadovolji Centralnu banku koja je zahtijevala od Prve banke da smanji svoje gubitke tako što će prodati imovinu dužnika koji nisu otplaćivali svoje kredite.
Porodična banka je ponovo izašla u susret. Prema ugovoru, u slučaju prodaje, banka tu parcelu mora prvo ponuditi Subotiću.
Mjesec dana kasnije, firma Samuelson Corporation prepisala je San Investments na Velo Business Services, firmu osnovanu na Britanskim djevičanskim ostrvima samo dva mjeseca ranije. Ugovorena cijena je iznosila 11 miliona eura, iznos koji je Samuelson Corporation na samom početku pozajmio firmi San Investments.
Godinu dana kasnije, firma San Investments je ponovo promijenila vlasnika. Firma Adriatic Overseas Holdings iz Paname je postala vlasnik San Investmentsa nakon što je platila isti iznos od 11 miliona eura. Stvarno vlasništvo nad obje firme ostaje skriveno iza advokata i opunomoćenika.
Jedna osoba zna istinu. Prije nego što je preuzela firmu San Investments, firma iz Paname je poslala pismo te punomoć Petru Ivanoviću, Đukanovićevom čovjeku od povjerenja, kolegi i ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore. Punomoć je bila naslovljena na Zoricu Đukanović (veza sa Milom Đukanovićem nije poznata) u kojoj joj firma daje punomoć da sklopi posao u njihovo ime. Zorica Đukanović je zastupala Acu Đukanovića, premijerovog brata, te porodicu Dudić i Jovicu Lončara – saradnike Šarića.
Ivanović i Subotić su odbili intervju sa OCCRP-om.
U oktobru 2011. godine, Subotić je osuđen u Srbiji zbog zloupotrebe položaja na šest godina zatvora. Sud je usvojio njegovu žalbu i naložio ponovno suđenje koje je u toku.
Na kraju, ime vlasnika imovine nije poznato, ali dokumenti pokazuju da je povezan sa Šarićem i Đukanovićem. Građani Crne Gore su pokrili gubitke Prve banke koji su nastali zbog Subotićeve loše investicije. Guverner Centralne banke je zamijenjen bivšim direktorom Prve banke. Kakvi se dogovori sklapaju sada, nije poznato.
Crnogorski Havaji ostali su neizgrađeni.
Piše: OCCRP
Istraživanju su doprinijeli MANS i CINS.