Paljevine automobila, demoliranje objekata u vlasništvu turskih državljana, pronađene bejzbol palice planirane za fizički napad, rastuća ksenofobija, i ukidanje bezviznog režima građanima Turske.
Sve se ovo desilo u samo dva dana nakon što su dva državljanina Turske i Azerbejdžana 25. oktobra izbola Podgoričanina M.J.
Policija je nekoliko sati nakon incidenta privela više desetina državljana Turske, a u našem susjedstvu eruptirala je netrepeljivost prema Turcima.
U naselju Zabjelo pronađene su bejzbol palice zbog čega je policija uhapsila nekoliko osoba.
U više podgoričnih naselja čuli su se povici u kojima se poziva na ubijanje turskih državljanina.
Dio ministara u Vladi Crne Gore pozvao je građane na suzdržanost, a medije na odgovorno izvještavanja koje neće podsticati mržnju.
Iz nevladine organizacije Akcija za ljudska prava osudili su govor mržnje i pozive na ubistva podsjetivši da su takve radnje krivično djelo.
“Apelujemo na građane da imaju u vidu da za pojedinačne incidente odgovaraju pojedinci, a ne čitav narod ili država. Pripisivanje kolektivne krivice i pozivanje na nasilje prema narodu kome pripada vinovnik nekog incidenta je zabranjeno i uvodi u talas nasilja”, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.
Osim ksenofobnih i mrzilačkih poruka zabilježeno je uništavanje imovine turskih državljana uključujući automobile i ugostiteljske objekte zbog čega je Više državno tužilaštvo Crne Gore formiralo predmet.
Motivi napada za sada nisu poznati, ali animozitet zbog akata pojedinaca stvoreni su prema cijelom kolektivu i turskim državljanima kojih je u Crnoj Gori 13.300.
Na smirivanje tenzija pozvali su i iz Centra za građansko obrazovanje.
Izvršna direktorka Centra Daliborka Uljarević u izjavi za Buku upozorava da su se nakon niza incidenata u više crnogorskih gradova tenzije prelile i u online sferu.
Na društvenim mrežama pojavile su se stranice koje pozivaju na progon Turaka, uz video-snimke navodnog napuštanja države, praćene stotinama islamofobnih komentara i govora mržnje.
“Pojava grupa koje se samoinicijativno proglašavaju ‘narodnim patrolama’, dodatno ukazuje na ozbiljan bezbjednosni problem i odsustvo institucionalnog odgovora.
Ovo nije izolovan slučaj, treba podsjetiti da je upravo u istom naselju, u septembru, grupa huligana nasilno prekinula projekciju filma “Roda”, samo zato što je bio na albanskom jeziku, a za taj incident niko nije odgovarao”, upozorava Uljarević.
Ovakav niz događaja, dodaje, pokazuje da Crna Gora klizi ka opasnoj normalizaciji nasilja i netrpeljivosti, pri čemu odsustvo brzog i odlučnog institucionalnog odgovora otvara prostor za dalju radikalizaciju i urušavanje povjerenja u sposobnost države da zaštiti vladavinu prava i građanski mir.
Jovana Marović, članica BiEPAG-a i nekadašnja potpredsjednica Vlade Crne Gore za Buku kaže da je reakcija crnogorskih vlasti na nedavne događaje, poput ishitrenog uvođenja privremenog viznog režima za turske državljanke i državljane, bila neadekvatna i nepromišljena.
“Umjesto da pokaže smirenost i institucionalnu snagu, država je djelovala impulsivno, bez jasnog plana i bez svijesti o mogućim posljedicama. Takvi potezi ne samo da su narušavaju odnose s jednom prijateljskom državom, već su i otvorili prostor za rast netrpeljivosti i govor mržnje unutar samog društva, umjesto jasne poruke da je krivica individualna. Očekivalo se da će uslijediti ozbiljan, promišljen i odgovoran odgovor – onaj koji bi poslao jasnu poruku da Crna Gora neće tolerisati nasilje, diskriminaciju i ksenofobiju”, kaže Marović.
Umjesto toga, dodaje, građani su izloženi konfuznim i kontradiktornim porukama koje su samo dodatno osnažile ekstremne glasove.
“Ubij Turčina”
Potez tužilaštva i brzo formiranje predmeta zbog povika “Ubij Turčina” je za svaku pohvalu, ali je to istovremeno i alarm za crnogorsko društvo.
Pretjerana reakcija građana, pozivi na ubistvo, uništavanje imovine i organizovanje grupa s ciljem fizičkih obračuna sa strancima u Crnoj Gori šalju signale da je društvo u dubokoj krizi.
Sve ovo otvara i brojna pitanja: Kako je jedan incident proizveo lavinu ksenofobnih incidenata? Šta je korijen problema? Kako deeskalirati situaciju?
Za Uljarević mnogo toga upućuje na koordinisane političke tonove između zvaničnog Beograda Podgorice, pa se samo tražio povod da se započne progon turskih državljana u Crnoj Gori.
Prvi signal su višesedmične javne poruke Milana Kneževića, jednog od poslanika vladajuće većine, ali i drugih političara o 100.000 Turaka u Crnoj Gori i o njihovim “opasnim namjerama”, na taj način stvarajući atmosferu straha i netrpeljivosti.
“Međutim, treba imati u vidu da je Knežević jedan od medijuma Vučića u Crnoj Gori, kao i da taj narativ dolazi nakon izjave Aleksandra Vučića da Turska ponovo sanja o obnovi Osmanskog carstva, odnosno njegovog zahlađenja odnosa sa Erdoganom. Takođe, o navodnih 100.000 turskih državljana u Crnoj Gori su danima izvještavali i pro-vučićevi mediji u Srbiji, glumeći zabrinutost. U takvoj atmosferi, lažne vijesti o navodnoj otmici crnogorske djevojčice od strane Turaka dodatno su podgrijale tenzije”, primjećuje Uljarević.
Ona upozorava kako je Crna Gora u prethodnih nekoliko godina pokazala da nema migracionu politiku.
“To vidimo i po tome što ne postoje programi integracije stranaca u crnogorsko društvo, ali i po tome što danas djeca stranaca u školama komuniciraju sa nastavnicima preko Google Translate”, dodaje.
Zbog toga je, smatra, nužno da se odgovornost za eskalaciju nasilja i širenje mržnje traži u bezbjednosnim strukturama i Vladi Crne Gore, koje su morale preventivno djelovati.
“A ne reagovati tek kada je društvo već dovedeno do ivice radikalizacije, a vjerujem i da je ta radikalizacija u značajnoj mjeri rezultat eksternog inžinjeringa.”
Marović upozorava da već duže vrijeme građani svjedoče sličnim pojavama – veličanju ratnih zločinaca, nacionalističkim povicima i otvorenim prijetnjama manjinama – a država na njih ne reaguje adekvatno.
“Kada premijer relativizuje veličanje četničkih vojvoda nazivajući to ‘seoskom temom’, šalje se poruka da mržnja nije društveno opasna, već trivijalna. Upravo ta normalizacija ekstremizma stvara ambijent u kojem postaje ‘prihvatljivo’ uzvikati ‘Ubij Turčina’, razbijati lokale u vlasništvu turskih državljana ili ih javno bojkotovati. Zgrožena sam, ali i duboko zabrinuta zbog povika na ulici, demoliranja imovine, obavještenja pojedinih restorana da neće dozvoliti kontakt s turskim državljanima, a posebno iznenađena da su takvi napadi uopšte mogući u zemlji koja teži evropskim vrijednostima”, kaže Marović za Buku.
Vjeruje da hapšenje nekoliko osoba neće riješiti problem jer korijen ksenofobije leži mnogo dublje: u institucionalnoj pasivnosti, političkoj kalkulaciji i moralnoj neodlučnosti društva.
“Ove pojave mogu se posmatrati i u širem kontekstu globalnog jačanja desnice, ali u maloj i duboko podijeljenoj državi kakva je Crna Gora, one imaju posebno teške i dugoročne posljedice. One razaraju ono što je najvažnije – povjerenje među ljudima, osjećaj sigurnosti i ideju građanske, multietničke Crne Gore”, kaže Marovič.
Nakon posljednjih incidenata sagovornici Buke pozivaju institucije da se probude i da država konačno pokrene sistemski odgovor na mržnju. Krivično djelo protiv Podgoričanina uradili su pojedinci, a ne kolektivi i zato je traženje krivca u kolektivima besmisleno osim ako ti nisu kolektivi nisu institucije sistema zadužene za očuvanje mira i kreiranje atmosfere ugodne za život svih građana bez obzira na njihove etničke ili kolektivne pripadnosti.