Čak i Opatija ostala bez mora

Kada je prije nekoliko godina obnovljena, legendarna opatijska plaža
Lido predstavljena je kao plaža iz snova. Bila je to najsuvremenija i
najopremljenija plaža u ovom dijelu Jadrana. Koncesionar je u
rekonstrukciju i obnovu Lida uložio više od 30 milijuna kuna, čime je
staroj dami, kako je tada kazano, udahnut novi život.

Tri godine
kasnije, međutim, mnogi Opatijci ne skrivaju razočaranje Lidom. Ovih su
dana svoje nezadovoljstvo iskazali i javno, što je za mirne Opatijce,
koji gotovo nikad ne prosvjeduju, krajnje neobično. Nekoliko desetaka
Opatijaca okupilo se na “prosvjednom kupanju na Lidu”, negodujući što na
toj plaži, kako su poručili, nema mjesta za njih i njihove “šugamane”.

“Sve
to svjedoči koliko je ljudima ovdje prekipjelo. Da se ovako nešto
događa u Dalmaciji, sigurno bi bilo svega”, kaže za DW Opatijac Saša
Alobić, jedan od lokalnih aktivista koji upozorava na “katastrofalno
stanje” na Lidu i drugim opatijskim plažama. Kaže da je koncesionar na
Lidu nagurao previše ležaljki, tako da više nema mjesta za “obične
kupače”. Opatijci se u svom gradu, smatra, više nemaju gdje okupati.

Dosada i mrtvilo

Alobić
na Facebooku objavljuje fotografije “starog Lida”. Dok je nekoć ta
plaža bila puna života, ljudi i zabave, danas je, kaže Alobić, sve
drukčije. “Propadanje Lida nije od jučer i traje godinama, no vrhunac se
dogodio privatizacijom plaže. Na Lidu sada vlada mrtvilo. Ljudi koji
dolaze tamo više ne dolaze zbog kupanja. To je kao da lijepi vrt ili
park prekrijete betonom. Na plaži je nekoć bila petmetarska skakaonica,
koja je bila simbol Lida, no tijekom obnove sve je to srušeno. Najveći
je problem što je koncesijom 30 posto plaže trebalo ostati slobodno, što
na Lidu sada nije slučaj. Ljudi tamo više ne mogu nesmetano doći i leći
na plažu”, objašnjava Alobić.

Opatijski
problem s koncesioniranim plažama na kojima nema mjesta za obične
kupače i njihove ručnike nije iznimka. Sličan tihi rat ležaljki i
ručnika vodi se i na drugim plažama duž cijelog Jadrana, od Istre do
Dubrovnika. Stanje na koncesioniranim plažama regulirano je pravilnicima
koji se donose na županijskoj razini, a u njima je određeno i koliki
postotak plaža pod koncesijom mora ostati slobodan i dostupan svim
kupačima.

Red na plaže vladajući planiraju vratiti novim paketom
pomorskih zakona, koji obuhvaća i pitanje korištenja i koncesioniranja
pomorskog dobra. Prema predloženim zakonskim rješenjima i dalje je
predviđeno obavezno raspisivanje javnog natječaja za dodjelu koncesija
za gospodarenje plažama, osim u slučaju hotelskih poduzeća i kampova
koji posluju na pomorskom dobru, a koji će moći dobiti koncesiju i bez
natječaja.

Dodjela koncesija više neće biti u nadležnosti
županija, nego gradova i općina, čime je prihvaćen zahtjev udruge Pokret
otoka, koja je prosvjedima zahtijevala uključenje lokalne zajednice u
proces odlučivanja o koncesioniranju plaža. Interese lokalnog
stanovništva koje se često buni zbog uvođenja naplate ili ograničavanja
pristupa plaži trebala bi zadovoljiti odredba prema kojoj će najmanje 30
posto koncesionirane plaže morati ostati slobodno i bez ikakve
gospodarske djelatnosti.

Je li tebi tvoj ćaća dao naše more?

Iako
su sudjelovali u radu radne skupine za izradu novog zakona, u Pokretu
otoka, organizaciji koja okuplja predstavnike 35 od pedesetak naseljenih
jadranskih otoka, nisu optimisti kada je riječ o budućem zakonu.
“Osobito smo zabrinuti mogućnošću potpunog isključenja javnosti na
koncesioniranim plažama i definiranjem minimalno 30 posto površine koja
mora biti javno dostupna, s obzirom na to da su se svi naši razgovori do
sada vodili time da se ni u kom slučaju ne smije ograničiti javnost
korištenja plaža”, ističe Maja Jurišić, voditeljica Pokreta otoka.
Objašnjava kako je prema predloženom zakonskom rješenju izgledno ne samo
da će se na 70 posto plaže moći vršiti gospodarska djelatnost, nego i u
potpunosti zabraniti pristup javnosti, što smatra “potpunim
promašajem”.

Jurišić i njezina udruga izborili su se prošle
godine protiv koncesioniranja najpoznatije hrvatske plaže, Zlatnog rata u
Bolu na Braču. Iako ne želi donositi definitivne zaključke jer je zakon
još u izradi, Jurišić u sadašnjim formulacijama vidi opasnost da
građani polako i sigurno izgube i zadnji vrijedni resurs koji je do
danas ostao u sferi općeg dobra.

Voditeljica Pokreta otoka
najavljuje da će se njezina udruga boriti protiv takvog rješenja. Hoće
li u tome uspjeti ovisi o, kako kaže, potpori medija i javnosti, kao i
svih kojih se ovaj problem tiče: “A to smo svi koji se kupamo na
Jadranskoj obali. Čini se kao da se prilikom pisanja zakonskih odredbi
uopće ne uzima u obzir da privatni apartmanski smještaj i dalje čini
ogroman udio ležajeva u turističkoj ponudi pa se samim ograničavanjem
pristupa plaži postavlja pitanje gdje će se kupati većina gostiju?”

Prostitucija mora

Ipak,
pitanje raspolaganja i gospodarenja pomorskim dobrom puno je šire od
problema koncesioniranja plaža, što potvrđuje i naša sugovornica.
Pomorsko dobro, prema njezinim riječima, ne predstavlja samo plaže, niti
samo obalu, nego cijelo more i obalni pojas određen granicama pomorskog
dobra. O pomorskom dobru govori kao o novoj “zlatnoj koki” na kojoj se
isprepliću brojni interesi, kako javni, tako privatni i državni.

Najveću
opasnost vidi u “masovnoj komercijalizaciji” pomorskog dobra, kojom će
se, unatoč velikim prihodima za državnu, regionalnu i lokalnu blagajnu,
omogućiti “devastacija i prostitucija” pomorskog dobra. Upozorava da
novi zakon neće odgovoriti na problem koji već postoji: uništavanje
obale u svrhu privatnih interesa i kapitala, nelegalnih radova i radova
na crno, korumpiranost svih dionika uključujući inspekcijski nadzor…

“Sa
zakonom ili bez njega, zbog neodgovornosti, nesavjesti i bahatosti
ljudi uključenih u upravljanje pomorskim dobrom (čast iznimkama, no malo
ih je) neće trebati dugo da ostanemo bez našeg najvrjednijeg resursa:
mora i obale. Što zbog onečišćenja, što zbog prekapacitiranosti,
nerazvijene infrastrukture, loše kvalitete usluge…” pesimistična je
Maja Jurišić.