EU SE POSLJEDNJIH desetljeća suočava sa sve ozbiljnijim demografskim izazovima koji prijete održivosti njezinih gospodarstava i socijalnih sustava.
Podaci Eurostata pokazali su da je stopa fertiliteta pala na rekordno niske razine, dok istodobno raste udio starijeg stanovništva i jaz između potreba tržišta rada i otpora prema imigraciji.
Pad nataliteta
U 2023. u EU je rođeno 3,67 milijuna djece; oko 5,4% manje nego 2022. i najmanje od početka vođenja statistike 1961. Stopa fertiliteta iznosila je 1,38 živorođene djece po ženi, što je daleko ispod razine od 2,1 potrebne za jednostavnu reprodukciju (karta dolje).
Najniže stope zabilježene su na Malti (1,06) i u Španjolskoj (1,12), a najviše u Bugarskoj (1,81) i Francuskoj (1,66). U Hrvatskoj je bila 1,47.
Prosječna dob žena pri rođenju prvog djeteta u EU bila je 29,8 godina – najniža u Bugarskoj (26,9), a najviša u Italiji (31,8). Ovaj trend odgađanja majčinstva smanjuje ukupan broj djece koji žene imaju tijekom života.
Starenje stanovništva
Starenje stanovništva dodatno opterećuje demografsku sliku EU. To opterećenje može se izraziti kroz tzv. starosni indeks ovisnosti — koji predstavlja udio osoba starijih od 65 godina u odnosu na broj radno sposobnih u dobi od 15 do 64 godine. Početkom 2024. indeks za EU iznosio je 33,9%, što znači da su na 100 radno sposobnih osoba dolazile oko 34 starije osobe. Najniži omjeri zabilježeni su u Luksemburgu (21,7%) i Irskoj (23,6%), a najviši u Italiji (38,4%) i Portugalu (38,2%).
U Hrvatskoj je on bio 37,5 %. U 2024. na jednog umirovljenika dolazilo je 1,39 radnika, što je nedovoljno za stabilan mirovinski sustav.
Imigracija kao nužnost
S obzirom na pad nataliteta i starenje stanovništva, imigracija se nameće kao ključan čimbenik za održavanje radne snage i gospodarskog rasta u EU.
U 2022. oko 5,1 milijuna imigranata došlo je u EU iz zemalja izvan Unije, što je više nego dvostruko u odnosu na 2021. Najveći broj primile su Njemačka (1,6 milijuna), Španjolska (860.000) i Italija (334.000).
Imigranti imaju viši natalitet
Budući da fertilitet među ženama rođenima u EU-u pada, one rođene izvan EU-a često imaju višu stopu fertiliteta, što doprinosi ukupnom broju rođenja. Time migracije pomažu u održavanju demografske ravnoteže. U 2023. oko 23 % djece rođene u EU-u imalo je majke koje su rođene izvan zemlje u kojoj su rodile, uključujući i žene rođene izvan Unije.
Dr. sc. Teo Matković, s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, kaže:
„Kvalitetne, održive migracijske i integracijske politike sigurno su nužan dio rješenja, ali bez dobre kvalitete života, podrške mladima, obiteljima i aktivnom starenju perspektive društvenog i demografskog razvoja su slabe.”
Imigracija kao problem
Međutim, imigracija je, s druge strane, politički vrlo osjetljivo pitanje.
U mnogim zemljama EU jača radikalna desnica ponajviše zahvaljujući protivljenju imigracijama. Ovaj otpor često proizlazi iz straha da bi dolazak velikog broja stranaca mogao ugroziti nacionalni identitet, jezik i tradiciju domicilnog stanovništva.
Također su prisutne zabrinutosti zbog moguće povezanosti imigracije s porastom kriminala i terorizma, iako su te poveznice statistički često pretjerane – istraživanja pokazuju da se zločin pet puta češće pojavljuje u medijima ako ga je počinio stranac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Uz to, dio građana strahuje da bi veća konkurencija na tržištu rada mogla dovesti do smanjenja plaća i nesigurnijih radnih uvjeta.
Dr. sc. Margareta Gregurović iz Instituta za migracije kaže da istraživanje iz 2024. o stavovima hrvatskih građana pokazuje otklon u negativnu stranu u stavovima prema imigrantima, a posebno prema onima islamske vjeroispovijesti.
„Također, podaci Europskog društvenog istraživanja pokazuju među hrvatskim građanima snažniju percepciju migrantske kulturne prijetnje koja se perpetuira kroz snažniji antiimigrantski narativ među političkim i društvenim akterima – u javnim istupima i raspravama sve se učestalije migrante i njihove različitosti prikazuje kao stvarnu, ekonomsku i simboličnu, kulturnu prijetnju za hrvatsko društvo. Hrvatska bi za kvalitetnu integraciju trebala definirati dugoročnu migracijsku i integracijsku strategiju. Ona je trenutačno prepuštena EU, globalnim akterima i dionicima iz poslovnog sektora. Pomaci se bilježe s izmjenama Zakona o strancima, ponajprije vezano za regulaciju uključivanja u tržište rada i kvalitetu stanovanja migrantskih radnika u Hrvatskoj, no dalekosežne učinke tek ćemo vidjeti“, tumači.
U četvrtom kvartalu 2024. godine, 124.935 građana trećih zemalja dobilo je nalog za napuštanje teritorija EU-a, što je povećanje od 16,3% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Nepovoljnije demografije na jugu EU
Iako su sve zemlje EU-a suočene s demografskim izazovima, južne članice poput Španjolske i Italije imaju niže stope rađanja i starije stanovništvo nego sjevernije poput Francuske, Švedske ili Irske.
Te razlike rezultat su kombinacije ekonomskih, kulturnih, socijalnih i institucionalnih čimbenika.
Obiteljske i socijalne politike
Jedan od razloga je činjenica da su sjeverne zemlje EU, osobito nordijske, uvele robusne sustave socijalne potpore kao što su rodiljni i očinski dopusti, fleksibilno radno vrijeme, subvencionirani vrtići te porezne olakšice za obitelji s djecom. Te mjere omogućuju usklađivanje roditeljstva i zaposlenja, posebno za žene.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Gregurović kaže da Migrant Integration Policy Index (MIPEX) pokazuje da je hrvatski pristup integraciji imigranata (uključujući i pristup zdravstvenim uslugama, spajanju obitelji, obrazovanju i sl.) klasificiran kao „jednakost na papiru”.
„Kao i u većini zemalja srednje i istočne Europe, imigranti u Hrvatskoj uživaju osnovna prava i sigurnost, ali ne i jednake mogućnosti, što Hrvatsku smješta ispod prosjeka zemalja MIPEX-a”, tumači.
Kulturni obrasci i rodne norme
U tradicionalnijim društvima juga EU-a veća je rodna nejednakost u obiteljskom životu – briga o djeci i kućanstvu najčešće pada isključivo na žene.
U sjevernijim društvima uloge su ravnopravnije, a očevi imaju veća prava i navike sudjelovanja u odgoju djece. Zbog toga u južnim zemljama mnoge žene odgađaju ili odustaju od majčinstva ako žele ostvariti karijeru.
Ekonomska nesigurnost i tržište rada
Visoka nezaposlenost mladih, nesigurni poslovi i dugotrajno čekanje na stabilan prihod i stanovanje još su jedno obilježje južnih ekonomija. Mladi često kasno napuštaju roditeljski dom, kasno zasnivaju obitelji i duže žive u nesigurnim životnim uvjetima. U Španjolskoj je, primjerice, nezaposlenost mladih u 2023. bila oko 28 %, u Hrvatskoj oko 19 %, a u Njemačkoj ispod 6 %.
Mladi u Hrvatskoj u prosjeku napuštaju roditeljski dom s 33 godine, dok je prosjek EU-a 26,4.
Sjeverne zemlje imaju više imigranata koji su često mlađi i imaju više djece, što poboljšava fertilitet na nacionalnoj razini.
U južnim zemljama EU taj je udio manji, a migracije su često usmjerene prema van.
To je, uz niski fertilitet, dodatan veliki problem Hrvatske jer najviše odlaze mladi, obrazovani ljudi. Prema podacima DZS-a, od 2013. do 2023. godine iz Hrvatske je iselilo 389.197 osoba, a uselilo 253.043 osobe.
Ovaj trend iseljavanja posebno je izražen nakon ulaska Hrvatske u EU.
Gregurović kaže da je u 2022. i 2023. u Hrvatskoj ipak zabilježen veći broj useljavanja nego iseljavanja, uz zamjetan porast broja doseljenika iz azijskih zemalja.
„Istaknutija kulturna specifičnost ove skupine migranata predstavlja dodatni izazov u njihovoj integraciji”, upozorava.
Slom bi se mogao dogoditi uskoro
Prema projekcijama Eurostata i OECD-a, EU će oko 2050. dosegnuti kritičan omjer starijih osoba i radno sposobnih, s više od 56 umirovljenika na svakih 100 radno aktivnih. U nekim državama taj će omjer biti i drastičniji – primjerice u Italiji, Grčkoj, Portugalu i Hrvatskoj.
Ako se do tada ne poveća natalitet, ne poveća imigracija i ne reformiraju mirovinski i zdravstveni sustavi, moguće je očekivati financijski kolaps mirovinskih fondova, pad produktivnosti i gospodarskog rasta, drastično smanjenje javnih usluga te socijalne i političke tenzije zbog sukoba generacija.
Neki demografi upozoravaju da bi već oko 2035. – 2040. mogla započeti ozbiljna destabilizacija tržišta rada u sektorima poput zdravstva, skrbi i obrazovanja.