Mala turistička opština Gradac, smještena na jugu Splitsko-dalmatinske županije, ni više od tri decenije nakon raspada Jugoslavije ne uspijeva da riješi naslijeđene probleme iz tog perioda.
Usamom centru ovog popularnog ljetovališta, na izuzetno atraktivnim lokacijama neposredno uz more, i dalje propada desetak nekadašnjih radničkih hotela i odmarališta objekata koji su u vlasništvu firmi, sindikata i javnih ustanova iz Bosne i Hercegovine.
Riječ je o ruiniranim i za građane potencijalno opasnim zgradama koje su formalno u vlasništvu Republike Hrvatske, ali su uz mnoge od njih vezani složeni sudski sporovi.
Lokalna vlast u Gradcu nema mehanizme da bilo šta promijeni, te godinama apeluje na političare iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da se postigne dogovor i napokon riješi status tih izuzetno vrijednih nekretnina, piše Index.
Ruševine u srcu turističkog mjesta
Iako Gradac nije jedina opština u Hrvatskoj koja se suočava s ovim problemom, specifičnost ovog slučaja jeste u tome što se ruševine nalaze u samom centru poznatog turističkog odredišta, tik uz more. Tako nešto ne može ostati nezapaženo – ni među domaćim stanovništvom, ni među sve brojnijim turistima.
Prema podacima iz kasnih 1980-ih, u Hrvatskoj je tada postojalo čak 634 radnička odmarališta. Oko polovine bilo je u vlasništvu hrvatskih firmi, dok su ostala pripadala preduzećima i ustanovama iz drugih republika i pokrajina nekadašnje SFRJ.
Odmarališta iz Bosne i Hercegovine činila su oko 25% tog broja – procjenjuje se da ih je radilo između 150 i 200, sa ukupnim kapacitetom od 17.000 do 20.000 kreveta.
Najviše takvih objekata bilo je upravo na Makarskoj rivijeri. U samom Gradcu firme iz BiH imale su čak 66.000 kvadrata prostora namijenjenog za odmor radnika.
Od kolektivne uspomene do ruševnih zgrada
Danas, više nema radničkih odmarališta u društvenom vlasništvu – ostala su samo u kolektivnom sjećanju onih koji su nekada koristili sistem socijalističkog samoupravljanja.
Gradac je postao amblematski primjer propasti takve imovine, višedecenijskog institucionalnog zanemarivanja i političkog neinteresovanja za rješavanje problema koji bi, kada bi se riješio, koristio svima – i lokalnoj zajednici, i Hrvatskoj, i Bosni i Hercegovini.
Načelnik opštine Gradac Matko Burić (SDP), koji se trenutno nalazi u trećem mandatu, već godinama pokušava da pokrene rješavanje ovog problema:
– Riječ je o deset objekata koji su u derutnom stanju. Devet se nalazi u Gradcu, a jedan u Bristu. Od 2017. idem po svim institucijama u BiH i Hrvatskoj, tražim i molim da se nešto uradi. Pisao sam ministrima, pa čak i premijeru Plenkoviću. Ti objekti su prepreka razvoju turizma, ali i bukvalno ‘šaka u oko’ svakom građaninu i gostu. Opasni su po bezbjednost ljudi i njihove imovine. Sve je to zapušteno, raspadnuto i predstavlja i zdravstvenu prijetnju – kaže Burić.
Nekada masovno korištena radnička ljetovališta
Opština Gradac je nekada bila jedno od najtraženijih mjesta za radnička ljetovanja iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Na njenoj teritoriji nalazilo se čak tridesetak odmarališta, koja su bila u gotovo stalnoj upotrebi tokom ljeta.
– Radi se o nekretninama koje su izgradile firme, sindikati i javne ustanove iz BiH. Mi ih zovemo ‘Trgovci’, ‘Građevinarci’ i slično, jer su ih gradili zaposleni u tim sektorima. Jasno mi je da je ovo međunarodni problem, ali mora se riješiti – navodi načelnik.
Ruševine su smještene na izuzetno vrijednim lokacijama – često samo nekoliko metara od mora.
Pravni okvir problema datira još iz odluke Vlade RH iz 1991. godine kojom je zabranjeno raspolaganje tim nekretninama.
– Prošlo je 35 godina. Ljudi koji su tada rođeni danas imaju djecu koja idu u školu. Nevjerovatno je da se ništa nije riješilo za sve ovo vrijeme – naglašava Burić.
Prema njegovim riječima, jasno je da bi Republika Hrvatska formalno trebala biti vlasnik tih objekata jer društveno vlasništvo više ne postoji. Ipak, svima je poznato da su stvarni vlasnici bila preduzeća iz BiH.
– Ko god da ih dobije, ako se stave u funkciju, svi će imati korist – i država, i lokalna zajednica, i BiH – kaže Burić.
Ko su bivši vlasnici i šta danas propada?
Najatraktivnija nekretnina je hotel „Đuro Salaj“, petospratnica površine 4.500 kvadrata sa zemljištem većim od 6.300 kvadrata, udaljena samo 20 metara od mora. Bio je u vlasništvu „Titovih rudnika mrkog uglja“ iz Tuzle.
U blizini je i odmaralište „Valter Perić“, površine 500 kvadrata, koje je nekada koristila „Elektroprivreda BiH“.
Sindikat trgovaca BiH imao je objekat od 1.500 kvadrata, a Željeznice BiH polažu pravo na Vilu Bosanka (336 kvadrata, 9 soba i oko 600 kvadrata dvorišta).
Željeznice su pokušale prodaju 2016. i 2024. godine, a Hrvatska je 2018. pokušala da je da u najam – ali bez uspjeha, jer se i dalje vode sporovi
Tu je i nekadašnje odmaralište „Saobraćajci“ od 3.500 kvadrata, kao i kompleks H2O na šetalištu u Gradcu, površine 2.836 kvadrata, koje su koristili sindikati željeznica i građevinara iz BiH. Jedan objekat – odmaralište grada Mostara – vraćeno je lokalnim vlastima i sada se traži koncesionar ili zakupac.
„Svako odmaralište ima svoju priču“
Burić kaže da su neka odmarališta ipak kroz godine obnovljena i privatizovana:
– Bilo ih je tridesetak. Neka su bila upisana kao društveno vlasništvo i nad njima je bila zabrana raspolaganja. Druga su bila u vlasništvu firmi iz BiH koje su ih prodale. Treća su bila u vlasništvu firmi iz Srbije i ona su oduzeta odlukom Vlade RH. Ali, najatraktivniji objekti su ostali – njih desetak, koji su nama ogroman problem.
Gradac danas broji oko 3.000 stanovnika i nalazi se četrdesetak kilometara od Makarske, te desetak od Ploča. Mjesta poput Drvenika, Brista, Zaostroga i Podace poznata su turistima iz BiH.
Blizina granice s BiH je nekada donosila ogroman turistički promet i potrošnju. Danas turisti i dalje dolaze, ali deset ruševnih odmarališta u prvom redu do mora pokazuje da ovaj problem star više od 30 godina – i dalje čeka rješenje.