Nije prošlo ni nekoliko mjeseci, a političke
stranke će ponovo na izborni okršaj. Radi se o lokalnim izborima u većem dijelu
Srbije. Naravno, fokus je na glavnom i najvećem gradu – Beogradu. Prošli
lokalni izbori su završili neriješeno. Gle čuda, postoji i takav ishod u post-izbornim
čavrndijama. Malo vjerovatan, ali postoji i vidjeli smo ga na uživo. Kakva
čast. To je ono kad vam je glupo da očigledno ukradete, pomalo se plašite
reakcije spoljnjeg faktora, malo vam ne odgovaraju globalni svjetski sukobi, a
nije loše da se „ukrade“ još par mjeseci i prolongiraju razne obaveze. Sve će
ostati u privremenom modu, a kako najviše i odgovara apsolutnom dominionu.
Da su izbori u potpunosti bili regularni,
gotovo sigurno bi tadašnja opozicija osvojila Beogradski parlament. Sasvim
zasluženo, slušajući i živeći sve te negativne komentare i primjere o ogriješenjima
vlasti – na pijaci, u crkvi, u kafani .. Naprosto da se čovjek zgrozi tolike
bahatosti lokalnih vlastodržaca i kabadahija.
E sada, nekoliko mjeseci kasnije, kada je
sadašnja opozicija samo trebala da učvrsti i formalizuje svoju prednost u
ponovljenom ciklusu, dešavaju se čudne i nevjerovatne stvari. Naravno, samo za
one neupućene. Na žalost nije Beograd za upućene, kako piše moj komša pjesnik i književni
prevodilac Vlada u sopstvenom književnom opusu.
***
Prije nego je istekao rok za formiranje lokalne
vlasti u Beogradu, SNS-ovi neumorni pješadinici su već bili na terenu –
obilazili kuće, dijelili promotivne materijale, razgovarali sa građanima koji
im nisu zalupili vrata i češljali naselja i biračke spiskove. Strašna terenska
kampanja počela je prije nego je opozicija smislila da li će izaći na izbore, u
kom formatu, šta je minimum koji treba da se napravi/usvoji pa da izbori budu
regularniji, itd. Korak ispred.
I dok se opoziciona baba češljala, vladajući
deda je ozbiljno radio. Služila mu je tu odavno uspostavljena terenska i
članska infrastruktura uvijek spremna da za solidne dnevnice i potencijalni
dodatni angažman potegne solidno. Nije toliko važan (izborni) povod.
Baba sa pozicije je prvo koncentrisala energiju
na skupštinu Srbije i poboljšanje izbornih uslova iako je bila prevarena nebrojeno
puta. Dakle, koza nikako ne čuva kupus, kako kaže narodna priča. Onda su se
onako iscrpljeni i načeti sporječkali oko do pola ispunjenih uslova dok je zli
politički čarobnjak sa osmijehom trljao ruke jer je njegova „valjevska podvala“
po ko zna koji put uspjela. Na kraju su se podijelili i neki bojkotuju, a neki
izlaze na izbore. Koji su koji, nemam pojma pravo da vam kažem.
E sad, meni kao osobi koja pristojno poznaje
političku scenu Srbije u poslednjih dvadesetak godina puno toga još nije jasno
– za koga je Đilas, šta kaže Marinika, s kim je u koaliciji Dobrica
Veselinović, zašto se ljuti Miloš Jovanović, gdje ga je Ćuta i zašto je baš
sada Savo i simpatični građanski pokret Kreni-Pokreni odlučio da uđe u formalnu
političku arenu, itd.?
Od potentne beogradske opozicije, rekao bih da
su ostale samo froncle beogradske pozicije rasute tu i tamo. Rasuti tereti. Sve
kako ne treba, a za nekog i sve kako treba.
Šta li tek misli prosječan građanin Srbije i
Beograda? Šta može, a šta mora ili će sve zajedno da otjera u tri lepe
šargarepe i digne sidro slijedeći vikend i ode u prirodu na odzračivanje,
daleko od ovog grada i saobraćajne i svake druge ludnice, saznaćemo uskoro.
Zbunjivanje i sluđivanje naroda je na vrhuncu,
a to uvijek pogoduje onima koji trenutno drže političko -društvene uzde. Voda
je zamućena, pa slobodno može da se peca.
Ramštajn je bio samo muzička uvertira, izgleda.
***
Krešendo situacije je vijest da je jedna
kladionica izbacila kvote na rezultate beogradskih izbora gdje se jasno vidi
trend – nema šanse da se naruši vlast vladajuće klike.
Pošto Gospodar voli cifre, jasno mu je da bi
Beograd politički pao da je izlaznost iznad 60% i da je opozicija jedinstvena.
Obzirom da je marljivim političkim predizbornim marifetlucima sigurno spriječio
barem jedan od ova dva uslova (potreban i dovoljan uslov u matematici), on
spava mirno. Prije nego je utakmica počela, rezultat se zna. Neriješeno, u
njegovu korist.
Ima li sličnosti sa osvajanjem fudbalskog
šampionata u poslednjih 7 godina kao i nedavnim košarkaškim dešavanjima u
regionalnoj ligi, zaključite sami.
Vraćam se na narodne umotvorine i zaklljučujem
da nema prevelikog napretka kad je kod istog čovjeka i nož i pogača.
I zakon i pravo i novac i mediji i udba i
kadrovske odluke i crkva i odgovornost i teret na plećima i …
***
Da bih sebi sutra mogao pogledati u oči, izaći
ću na izbore i obaviti građansku dužnost. Prilično siguran da se suštinski
ništa bitno neće promijeniti uskoro.
To znači da ćemo još morati durati prije nego
se sloboda osvoji.
A uvijek se osvajati mora.
To bar svaki Srbin zna.
Yebiga ..