U analizi autori argumentiraju da, iako je Aprilski sporazum između Kosova i Srbije predstavljao preokret za te dvije zemlje, veći dio dogovora ostaje neimplementiran.
Angažman Srbije na Kosovu, koji se produbljivao kao rezultat nedavno održanih lokalnih izbora, dodaju Weber i Bassuener, mora biti ograničen u puno aspekata, uključujući i širu lepezu postojećih paralelnih struktura koje i dalje postoje na Kosovu.
Pri tome je od presudne važnosti, smatraju, da ključne zemlje – Njemačka, Velika Britanija i SAD – dosljednim angažmanom osiguraju da ”ultimativni rezultat procesa dijaloga bude puna normalizacija odnosa, to jeste obostrano priznavanje”.
Nadalje, analitičari podsjećaju da je sporazum između Prištine i Beograda, uz posredovanje Evropske unije (EU) u aprilu 2013. godine, otvorio vrata rješavanju spora oko statusa između Srbije i Kosova, te deblokirao put obje zemlje ka integraciji u EU.
Uz ostalo, ističe se da je ovaj ”izuzetan razvoj” omogućen reaktivnim, ali konzistentnim njemačkim vodstvom, uz jaku britansku i američku podršku, i političkim promjenama u Srbiji.
”Zbog dešavanja od ljeta, proces je dostigao tačku na kojoj bi on ozbiljno mogao da posustane, prijeteći teško stečenoj funkcionalnosti države Kosovo i mirnoj integraciji većine kosovskih Srba, kao i zadržavanju spora oko statusa sa Srbijom. Sada je vrijeme da se te prijetnje ugase jednom za svagda”, ističu analitičari.
Da bi se dotle stiglo, dodaju, potreban je određen broj ključnih koraka u periodu nakon lokalnih izbora u novembru. Prije svega, pojašnjeno je, potrebno je da Njemačka, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države ”budu neposredno angažirani kako bi se spriječilo da budući proces dijaloga promijeni pravac u pogrešnom smjeru”.
Zato je, smatraju oni, potrebno da se poštuje suverenitet Kosova u cijelosti, da dođe do potpunog uključenja kosovskih Srba u institucije te države, te potpuna normalizacija odnosa između Prištine i Beograda, to jeste obostrano priznavanje.
Također, navode da je neophodan zajednički njemačko – britanski prijedlog platforme za pregovore o pristupanju sa Srbijom, te da moraju da izgrade osnovu za sredednjoročnu i dugoročnu strategiju.
”Nakon općinskih izbora i implementacije sporazuma iz aprila, međunarodna pažnja mora da se fokusira na osiguranje potpunog povlačenje srpskih sigurnosnih struktura sa Kosova i raspuštanje srpskih paralelnih struktura”, pišu Weber i Bassuener.
Nadalje, analitičari predlažu da Kancelarija Catherine Ashton inicira pregovore o drugom sporazumu Beograda i Prištine koji bi započeli početkom 2014. godine.
Pregovori bi trebalo da se koncentrišu na raspuštanje i(li) integraciju ostataka srpskih paralelnih struktura (zdravstvo, obrazovanje, penzioni sistem) u sistem kosovskih institucija, kao i na transformaciju finansijske podrške Srbije kosovskim Srbima.
Podvlače i da ”EU mora da se suoči sa demokratskim nedostacima Kosova”. To mora da obuhvati reformu izbornog sistema u 2014. godini, kao i širok vanjski nadzor sljedećih općih izbora.
EU se, stoji u analizi, mora suprotstaviti zahtjevima Prištine za zatvaranje EULEX-a u 2014. godini.
Ocjenjuje se i da bi postupci Prištine i Bruxellesa Beogradu, koji odstupaju od postojećeg ustavnog poretka Republike Kosovo, mogli da imaju negativne posljedice na buduću funkcionalnost države, što izaziva brigu među kosovskim Albancima i nekim stranim posmatračima.
Upozoreno je kako se ”Srbija vraća nazad na Kosovo”.
U tom smislu je analizirano učešće Srbije u posljednjim općinskim izborima 3. novembra.
”Beograd je pod svoju kontrolu stavio pripremni tim za Zajednicu srpskih opština (ZSO), iako plan za provođenje predviđa jednaku ulogu i za Prištinu… Ipak, aktivnosti Vlade Srbije da promovira izlaznost birača na lokalne izbore u četiri sjeverne općine – da bi dobili legitimne općinske vlasti i spriječili neuspjeh sprovođenja Aprilskog sporazuma – izazvali su sumnju u istinitost njenih pravih motiva. Beograd je sastavio listu srpskih kandidata za srpske općine na sjeveru i jugu, uglavnom od pripadnika srpskih paralelnih institucija na Kosovu”, konstatira se, uz ostalo, u analizi.
Naglašeno je kako je masovna kampanja Vlade Srbije za srpsku listu na tlu Kosova eskalirala sukobom sa Prištinom i pretvorila Aleksandra Vulina, šefa Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju, u ”gromobran za zvaničnike kosovske vlade”.
Vulin je, smatraju američki i njemački analitičari, maksimalno eksploatirao konotacije koje prefiks lista “Srpska” nosi sa sobom, aludirajući na Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, i u jednom trenutku proglasio “potrebu za kosovskim Miloradom Dodikom”.
U trci za izbore, Vulinov zamjenik Krstimir Panić je u isto vrijeme na čelu srpske liste i u trci je za kandidata za gradonačelnika sjeverne Mitrovice – podigao je tenzije i insistirao na tome da će ZSO biti “entitet”.