Na pola smo predizborne kampanje, a u odnosu na Lokalne izbore 2020. manje je političkih konflikata. Na kandidatskim listama lica sa crna lista i optuženičkih klupa. Razumijevanja prema LGBTIQ zajednici i ženama i dalje nema. Religijske zajednice već u očitoj službi politike. Zašto je to tako? Odgovore na ova i druga pitanja u BUKA audio podcastu daje sociolog i profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Tomislav Tadić.
BUKA: U jeku smo predizborne kampanje ali ne vidimo da se išta zvanično dešava. O čemu se radi i da li se politički narativi mijenjaju, javnost je preumorna ili nešto drugo?
To ste sasvim sigurno u pravu. Među prvima ste koji su to konstatovali, da je zapravo ova kampanja prilično dosadna. To nije nešto što je očekivano jer uobičajene izborne kampanje su nešto što predstavlja proctor unutar kojeg mi možemo da vidimo neke programe, neke platforme. Zašto se to dešava, ne možemo dati neki konkretan odgovor izuzev da Vaša konstatacija jeste tačna - javnost je smorena, zasićeni smo temama koje su pred nama, nisu perspektivne i ne otvaraju ništa svijetlo. Neki dan sam konstatovao i mislim da je to najtačnija definicija ove kampanje a to je da se radi o jednoj vrsti okultizma i mračnjaštva. To su teme koje dominiraju našim prostorima, klasični okultizam unutar čega mi vidimo da se ne diferenciraju ova pitanja kao pitanja ekonomskog prosperiteta, znanstvenog i kulturnog ili obrazovnih politika nego da je to zaista jedan, takozvani, frivolni, nacionalistički primitivizam koji ne može sve zajedno da nas odvede ni u šta dobro.
BUKA: Nadamo se da ovo nije zatišje pred buru. Često govorimo o tome da smo prvi na listi po odlivu mozgova, siromaštvu, američki ambasador je nedavno rekao da smo najkorumpiranija država, mnogi političari su na crnim listama, a i dalje su kandidati za koje ljudi glasaju. O kakvom je fenomenu riječ i zašto narod bira i voli takve?
U pravu ste, pogotovo u vezi ovih zvaničnih saopštenja ambasade SAD-a koja se odnose na korupciju. Odliv mozgova je direktno vezan za pitanje korupcije, nepotizma, kulturna trauma ovog društva koja je apsolutno nešto što pokriva sve sfere naše stvarnosti, rekao bih, neke socijalne ontologije unutar koje mi teško da možemo vidjeti neku perspektivu. Naravno, kada govorite o korupciji i nepotizmu, mi vidimo da su izvještaji direktno usmjereni protiv Visokog sudskog tužilačkog vijeća koji je posljednjih godinu dana pokazao svoju podkapacitiranost i nesposobnost da se pravosudni sistem u BiH ustroji i da se krene obračunavati sa najtežim oblicima kriminaliteta, gdje spadaju i korupcija i sve ovo što je naša boljka. To je tema koja traje dugo u ovom društvu, što nije ništa novo, sa izuzetkom da su izvještaji o čemu je pisao ambasador Murphy a koji ukazuju da je Visoko sudsko tužilačko vijeće izvor svih problema koji su direktno vezani za korupciju i opštu društvenu krizu koju mi živimo.
BUKA: Zašto građani biraju takve političare?
Nema to veze sa građanima već sa politikama koje oni predstavljaju, a to su uglavnom etnonacionalne stranke, etnoklerikalne stranke ja bih rekao koje su proizvele ove mreže zadnjih trideset godina i koje su zapravo takve kakve jesu. Zapošljavali su ljude koji su na jedan ili drugi način uticali na oblik našeg društva i to je onaj razlog zašto se većina sociologa danas slaže kad govori o izbornoj kampanji da upravo te strukture mogu računati na minimalno milion glasova. To su članovi porodica koji su zaposleni i mislim da tu ne treba tražiti nekog pretjeranog krivca u građanima koji se ne mogu izuzeti iz odgovornosti. Mi kao građani svi učestvujemo na neki način u svemu što nam se dešava, mi smo akteri i tvorci ovog našeg haosa koji živimo i doprinosimo tom haosu. I zato kad kažemo okultizam i mračnjaštvo ne misli se tu samo na političare nego se misli na sveukupnu strukturu našeg društva, i na građane i na nevladine organizacije, medije čak, svi mi na neki način doprinosimo jednom negativnom ambijentu koji ne može da otvori prostor za neke progresivne snage. Uzmite slučaj, ako mi dozvolite, u Republici Srpskoj trenutno. Šta je alternativa vladajućem sistemu ili režimu, kako kažu u RS? Nema je. Nemate vi tamo neke alternative koja će priznati genocid u Srebrenici i svrstati se na stranu civilizacije. To je nešto što tamo apsolutno ne možete pronaći. Da dođe, uslovno rečeno, i do pada trenutnog sistema u RS-u, čime će biti zamijenjen? Čime ćemo biti supstituirani? Neće biti zamijenjen nikakvog zdravom vrijednošću nego će biti zamijenjen onim što predstavlja ili onim što je sinonim Karadžićeve politike iz ’90. godina, politike SDS-a i opozicije koja je na neki način okupljena upravo oko takvih sisistema i ideala vrijednosti jer dok god imate u opoziciji RS-a ljude koji ističu Dražu Mihajlovića kao nacionalnog heroja, vi ne možete tamo govoriti o razvoju demokratskog društva jer to pripada nekom mraku, to pripada nečemu od čega se neko mora jasno distancirati.
BUKA: Ideološka alternativa u RS-u jeste u tragovima i teško je vjerovati da ti tragovi nadjačaju. Mnogi političari u BiH su u sukobu interesa, neki su narodni poslanici, direktori javnih preduzeća, ali nema zakona koji bi to spriječio. Kanton Sarajevo će imati jedan takav zakon u 2023. gdje zastupnici ne mogu biti na čelu javnih ustanova i preduzeća, kada nemamo zakona onda se oslanjamo na moral političara koji bi trebalo da sami sebi priznaju da nije u redu da su i izvršna zakonodavna vlast ili nosilac funkcije. Gdje je moral u bh. politici?
Nema morala u BH politici. Morala nema generalno u politici. To je nešto što sada ja, evo u zgradi danas razgovaram na Filozofskom fakultetu, mi ovdje izučavamo filozofiju, sociologiju, te temeljne nauke koje su manje više u svojoj istorijskoj genezi definirale, da kažem, sve te političke oblike koji se danas upotrebljavaju ili koriste, imaju svoje objektivnu manifestaciju u onome što mi zovemo realna politika, od petnaestog, šesnaestog stoljeća I to je nešto što ja stalno akcentiram. Politika i etika nemaju zajedničkih I dodirnih tačaka.To je jedna iluzija koja je zapravo završena u antičkog Grčkoj I nakon toga moral I politika nemaju nikakvih dodirnih tačaka. U politici, ako ima morala, to je lažni, licemjerni moral, dakle moral koji zapravo ima za cilj samo da proizvede nešto što možemo nazvati opsjenom širokih narodnih masa, opsjenom građana koji treba da legitimiraju one politike u našem slučaju koje su trenutno na vladajućoj političkoj sceni. Prirodno je to da moral i politika ne idu zajedno, ali druge stvari koje su problematične i koje iz toga možemo tretirati kao neku derivacionu morfologiju, kad izvadimo neke nove oblike, onda možemo da promislimo i o tome, a to je činjenica da zapravo, bi političari trebali više voditi računa o opštim građanskim interesima. Šta su opšti građanski interesi? Činjenica da Vi i ja u ovoj državi trebamo dobro zdravstvo, da mi trebamo dobro obrazovanje, dobru i razvijenu ekonomiju, kulturne programe. To je nešto što možemo da odvojimo. Ako promatrate odgovorne politike, to je ono o čemu možemo da govorimo. Možemo da govorimo o odgovornim političarima, ne moralnim političarima, ali ako su oni odgovorni oni će u to ulagati. Ja bih ovom prilikom da istaknem jednu stvar, svako malo pa neko novo ministarstvo, neka nova institucija, nešto što treba poticati, što je moja dužnost kao profesora Univerziteta i mislim da je to boljka svih nas koji se bavimo ovom strukom u BiH, jeste da je nasuđno potrebno riješiti pitanje, a to nemate ni u jednom programu jer obrazovanje uopće ne zanima naše političare, a to je činjenica da nam je potrebno jedno državno ministarstvo obrazovanja mladih I tehnologije. Prije svega, jedno ministarstvo koje će riješiti to pitanje, koje će donijeti neke strateške odluke vezane za osnovno, srednje, visoko obrazovanje gdje ćemo uopšte imat neku viziju, projekciju našeg vlastitog razvoja društva. Šta god mi mislili, društva se razvijaju kroz obrazovanje. Ako hoćete dobru ekonomiju, vi morate imati dobru infrastrukturu koja će omogućiti da se proizvede jedan dobar ekonomista a to košta, to je nešto u šta treba ulagati i to je nešto o čemu nećete čuti u našim izbornim kampanja skoro ni jedne političke partije. Zato ponavljam, okultizam i mračnjaštvo, ovo ćime se mi bavimo, frivolni, primitivni, trivalni nacionalizam, to je nešto što pripada trinaestom/četrnaestom stoljeću, a nikako ne pripada dijelu civilizacije na kojem bi mi trebalo da se nalazimo u dvadesetprvom stoljeću.
BUKA: Rekli ste da nema morala u politici, ali korupcija u kojoj velikim dijelom učestvuju građani, znak je da nam nedostaje tog morala i van politike među građanima. Društvo smo puno podjela i mržnje, ima li nam lijeka kao društvu?
To ste dobro rekli. Ja sam i maloprije istakao da ni građani ne mogu da se izuzmu iz te odgovornosti. Zato ovim putem pozivam omladinu, mlade ljude da izađu na izbore, važno je da iskažu svoju volju. Bez obzira što je situacija takva kakva jeste, što je bezperspektivna, što ja ne vidim neke.. mogu govoriti o pojedincima, ima svaka stranka neke pojedince koji su moje kolege, koji su izuzetni i misle dobro državi i svima nama, ali omladina treba glasati kako bi taj postotak ljudi koji izađu na izbore bio što viši i kako bi se čuo glas naroda i bio što jasniji. Da se ne bi desilo da onaj ko dobije izbore, dobije izbore na stabilnom glasačkom tijelu za koji ja kažem da imate otprilike milion ljudi koji su već premreženi tim insfrastrukturama tih stranaka i koji će neupitno glasati za njih. Treba izaći na izbore.
BUKA: Kako gledate u tom smislu i ulogu vjerskih i religijskih lidera? Oni često koketiraju s političkim strankama i sa nacionalistima dok ne posvećuju dovoljno vremena istinskom pomirenju.
Apsolutno. To ste u pravu. Ja sam čovjek koji se u osnovi najviše bavim sociologijom i religijom. Nemamo mi integrativne uloge, da se razumijemo, religijskih zajednica. Religijske zajednice u BiH, na Balkanu, igraju negativnu društvenu ulogu. Dezintegrativnu društvenu ulogu. I lideri religijskih zajednica igraju negativnu društvenu ulogu, oni nisu faktor stabilizacije, pomirenja i integracije, mi u sociologiji volimo taj izraz integracije, zapravo on je ključni. Prosto nemate jedan prirodan razvoj stvari koji bi onda uvjetovao da religijske zajednice.. Oni su saučesnici u politikama, oni su saučesnici sa političarima, konkretnim ljudima i oni su, nažalost, faktori koji su možda najzaslužniji za podjelu i stanje u kome se nalazi ovo naše društvo. Imperativ savremenih, modernih evropskih društava je sekularnost i dok to ne osvijestimo mi ne možemo ni o čemu drugom da govorimo. Sekularnost je imperativ građanskog društva i to je jednostavno tako. Možete vi nekom kvazi-argumentacijom, nekim parakonzistentnim logikama pokušati da opravdate drugačije ali to prosto ne ide. Sekularnost, građansko društvo, to je nešto što je uzajamno povezano i ona je opšte ime za moderna društva i to mora svima biti potpuno jasno. Tu je i najveći problem zašto se nećemo godinama uspjeti reintegrisati u zajednicu modernih evropskih društava.
BUKA: Čini mi se da je oličenje tih modernih društava poštivanje ljudskih prava, ženskih prava, prava manjina, a kod nas je patrijarhat taj koji vlada. Nema dovoljno razumijevanja za prava žena, sigurne kuće su pune, nema razumijevanja prema lgbt zajendici. kako to da nam ljudska prava još nisu bitna i da ih ne razumijemo?
To je ovo što vam ja kažem. Ko je najveći kočničar na Balkanu kada govorite o LGBT populaciji? Vjerske, religijske zajednice. One su kočničari, one su te koje nameću logiku patrijarhata, da ne možete da budete ono što želite da budete i tu je naravno temeljni problem. To je u prilog ovog argumentu da je sekularnost nešto što nam je nužno da otkočimo procese koji će biti procesi unapređenja i unutar oblasti ljudskih prava, da se vi kako god osjećate izjašnjavate, osjećate slobodno I da ste ponosni na svoj identitet a danas nismo ni blizu tome. Još bih samo jednu stvar dodao vezano za prijašnje pitanje. Mi imamo jedan trend u regionu da se od poglavara religijskih zajednica prave svete krave. Kad krenete da kritikujete vi ćete biti izloženi napadima, bićete sotonizovani. Zašto je to tako? Ko je taj koga mi u slobodnom društvu ne možemo da kritikujemo ako smatramo da ne doprinosi integraciji društva, ako on smatra da ja nekoj osobi sutra treba da zabranim da bude to što ona jeste.
*Ovo je parcijalni dio intervjua. Cijeli intervju poslušajte u našem BUKA audio podcastu
