Na pola smo predizborne kampanje,
a u odnosu na Lokalne izbore 2020. manje je političkih konflikata. Na kandidatskim
listama lica sa crna lista i optuženičkih klupa. Razumijevanja prema LGBTIQ
zajednici i ženama i dalje nema. Religijske zajednice već u očitoj službi
politike. Zašto je to tako? Odgovore na ova i druga pitanja u BUKA audio
podcastu daje sociolog i profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
Tomislav Tadić.
BUKA: U jeku smo predizborne kampanje ali ne vidimo da se išta zvanično
dešava. O čemu se radi i da li se politički narativi mijenjaju, javnost je
preumorna ili nešto drugo?
To ste sasvim sigurno u pravu.
Među prvima ste koji su to konstatovali, da je zapravo ova kampanja prilično
dosadna. To nije nešto što je očekivano jer uobičajene izborne kampanje su
nešto što predstavlja proctor unutar kojeg mi možemo da vidimo neke programe,
neke platforme. Zašto se to dešava, ne možemo dati neki konkretan odgovor
izuzev da Vaša konstatacija jeste tačna – javnost je smorena, zasićeni smo
temama koje su pred nama, nisu perspektivne i ne otvaraju ništa svijetlo. Neki
dan sam konstatovao i mislim da je to najtačnija definicija ove kampanje a to
je da se radi o jednoj vrsti okultizma i mračnjaštva. To su teme koje
dominiraju našim prostorima, klasični okultizam unutar čega mi vidimo da se ne
diferenciraju ova pitanja kao pitanja ekonomskog prosperiteta, znanstvenog i
kulturnog ili obrazovnih politika nego da je to zaista jedan, takozvani,
frivolni, nacionalistički primitivizam koji ne može sve zajedno da nas odvede
ni u šta dobro.
BUKA: Nadamo se da ovo nije zatišje pred buru. Često govorimo o tome da
smo prvi na listi po odlivu mozgova, siromaštvu, američki ambasador je nedavno
rekao da smo najkorumpiranija država, mnogi političari su na crnim listama, a i
dalje su kandidati za koje ljudi glasaju. O kakvom je fenomenu riječ i zašto
narod bira i voli takve?
U pravu ste, pogotovo u vezi ovih
zvaničnih saopštenja ambasade SAD-a koja se odnose na korupciju. Odliv mozgova
je direktno vezan za pitanje korupcije, nepotizma, kulturna trauma ovog društva
koja je apsolutno nešto što pokriva sve sfere naše stvarnosti, rekao bih, neke
socijalne ontologije unutar koje mi teško da možemo vidjeti neku perspektivu.
Naravno, kada govorite o korupciji i nepotizmu, mi vidimo da su izvještaji
direktno usmjereni protiv Visokog sudskog tužilačkog vijeća koji je posljednjih
godinu dana pokazao svoju podkapacitiranost i nesposobnost da se pravosudni
sistem u BiH ustroji i da se krene obračunavati sa najtežim oblicima
kriminaliteta, gdje spadaju i korupcija i sve ovo što je naša boljka. To je
tema koja traje dugo u ovom društvu, što nije ništa novo, sa izuzetkom da su
izvještaji o čemu je pisao ambasador Murphy a koji ukazuju da je Visoko sudsko
tužilačko vijeće izvor svih problema koji su direktno vezani za korupciju i
opštu društvenu krizu koju mi živimo.
BUKA: Zašto građani biraju takve političare?
Nema to veze sa građanima već sa
politikama koje oni predstavljaju, a to su uglavnom etnonacionalne stranke,
etnoklerikalne stranke ja bih rekao koje su proizvele ove mreže zadnjih
trideset godina i koje su zapravo takve kakve jesu. Zapošljavali su ljude koji
su na jedan ili drugi način uticali na oblik našeg društva i to je onaj razlog
zašto se većina sociologa danas slaže kad govori o izbornoj kampanji da upravo
te strukture mogu računati na minimalno milion glasova. To su članovi porodica
koji su zaposleni i mislim da tu ne treba tražiti nekog pretjeranog krivca u
građanima koji se ne mogu izuzeti iz odgovornosti. Mi kao građani svi
učestvujemo na neki način u svemu što nam se dešava, mi smo akteri i tvorci
ovog našeg haosa koji živimo i doprinosimo tom haosu. I zato kad kažemo
okultizam i mračnjaštvo ne misli se tu samo na političare nego se misli na
sveukupnu strukturu našeg društva, i na građane i na nevladine organizacije,
medije čak, svi mi na neki način doprinosimo jednom negativnom ambijentu koji
ne može da otvori prostor za neke progresivne snage. Uzmite slučaj, ako mi
dozvolite, u Republici Srpskoj trenutno. Šta je alternativa vladajućem sistemu
ili režimu, kako kažu u RS? Nema je. Nemate vi tamo neke alternative koja će
priznati genocid u Srebrenici i svrstati se na stranu civilizacije. To je nešto
što tamo apsolutno ne možete pronaći. Da dođe, uslovno rečeno, i do pada
trenutnog sistema u RS-u, čime će biti zamijenjen? Čime ćemo biti
supstituirani? Neće biti zamijenjen nikakvog zdravom vrijednošću nego će biti
zamijenjen onim što predstavlja ili onim što je sinonim Karadžićeve politike iz
’90. godina, politike SDS-a i opozicije koja je na neki način okupljena upravo
oko takvih sisistema i ideala vrijednosti jer dok god imate u opoziciji RS-a
ljude koji ističu Dražu Mihajlovića kao nacionalnog heroja, vi ne možete tamo
govoriti o razvoju demokratskog društva jer to pripada nekom mraku, to pripada
nečemu od čega se neko mora jasno distancirati.
BUKA: Ideološka alternativa u RS-u jeste u tragovima i teško je
vjerovati da ti tragovi nadjačaju. Mnogi političari u BiH su u sukobu interesa,
neki su narodni poslanici, direktori javnih preduzeća, ali nema zakona koji bi
to spriječio. Kanton Sarajevo će imati jedan takav zakon u 2023. gdje
zastupnici ne mogu biti na čelu javnih ustanova i preduzeća, kada nemamo zakona
onda se oslanjamo na moral političara koji bi trebalo da sami sebi priznaju da
nije u redu da su i izvršna zakonodavna vlast ili nosilac funkcije. Gdje je
moral u bh. politici?
Nema morala u BH politici. Morala
nema generalno u politici. To je nešto što sada ja, evo u zgradi danas
razgovaram na Filozofskom fakultetu, mi ovdje izučavamo filozofiju,
sociologiju, te temeljne nauke koje su manje više u svojoj istorijskoj genezi
definirale, da kažem, sve te političke oblike koji se danas upotrebljavaju ili
koriste, imaju svoje objektivnu manifestaciju u onome što mi zovemo realna
politika, od petnaestog, šesnaestog stoljeća
I to je nešto što ja stalno akcentiram. Politika i etika nemaju
zajedničkih I dodirnih tačaka. To je
jedna iluzija koja je zapravo završena u antičkog Grčkoj I nakon toga moral I
politika nemaju nikakvih dodirnih tačaka. U politici, ako ima morala, to je
lažni, licemjerni moral, dakle moral koji zapravo ima za cilj samo da proizvede
nešto što možemo nazvati opsjenom širokih narodnih masa, opsjenom građana koji
treba da legitimiraju one politike u našem slučaju koje su trenutno na
vladajućoj političkoj sceni. Prirodno je to da moral i politika ne idu zajedno,
ali druge stvari koje su problematične i koje iz toga možemo tretirati kao neku
derivacionu morfologiju, kad izvadimo neke nove oblike, onda možemo da
promislimo i o tome, a to je činjenica da zapravo, bi političari trebali više
voditi računa o opštim građanskim interesima. Šta su opšti građanski interesi?
Činjenica da Vi i ja u ovoj državi trebamo dobro zdravstvo, da mi trebamo dobro
obrazovanje, dobru i razvijenu ekonomiju, kulturne programe. To je nešto što
možemo da odvojimo. Ako promatrate odgovorne politike, to je ono o čemu možemo
da govorimo. Možemo da govorimo o odgovornim političarima, ne moralnim
političarima, ali ako su oni odgovorni oni će u to ulagati. Ja bih ovom
prilikom da istaknem jednu stvar, svako malo pa neko novo ministarstvo, neka
nova institucija, nešto što treba poticati, što je moja dužnost kao profesora
Univerziteta i mislim da je to boljka svih nas koji se bavimo ovom strukom u
BiH, jeste da je nasuđno potrebno riješiti pitanje, a to nemate ni u jednom
programu jer obrazovanje uopće ne zanima naše političare, a to je činjenica da
nam je potrebno jedno državno ministarstvo obrazovanja mladih I tehnologije.
Prije svega, jedno ministarstvo koje će riješiti to pitanje, koje će donijeti
neke strateške odluke vezane za osnovno, srednje, visoko obrazovanje gdje ćemo uopšte
imat neku viziju, projekciju našeg vlastitog razvoja društva. Šta god mi
mislili, društva se razvijaju kroz obrazovanje. Ako hoćete dobru ekonomiju, vi
morate imati dobru infrastrukturu koja će omogućiti da se proizvede jedan dobar
ekonomista a to košta, to je nešto u šta treba ulagati i to je nešto o čemu
nećete čuti u našim izbornim kampanja skoro ni jedne političke partije. Zato
ponavljam, okultizam i mračnjaštvo, ovo ćime se mi bavimo, frivolni,
primitivni, trivalni nacionalizam, to je nešto što pripada trinaestom/četrnaestom
stoljeću, a nikako ne pripada dijelu civilizacije na kojem bi mi trebalo da se
nalazimo u dvadesetprvom stoljeću.
BUKA: Rekli ste da nema morala u politici, ali korupcija u kojoj
velikim dijelom učestvuju građani, znak je da nam nedostaje tog morala i van
politike među građanima. Društvo smo puno podjela i mržnje, ima li nam lijeka
kao društvu?
To ste dobro rekli. Ja sam i
maloprije istakao da ni građani ne mogu da se izuzmu iz te odgovornosti. Zato
ovim putem pozivam omladinu, mlade ljude da izađu na izbore, važno je da iskažu
svoju volju. Bez obzira što je situacija takva kakva jeste, što je
bezperspektivna, što ja ne vidim neke.. mogu govoriti o pojedincima, ima svaka
stranka neke pojedince koji su moje kolege, koji su izuzetni i misle dobro
državi i svima nama, ali omladina treba glasati kako bi taj postotak ljudi koji
izađu na izbore bio što viši i kako bi se čuo glas naroda i bio što jasniji. Da
se ne bi desilo da onaj ko dobije izbore, dobije izbore na stabilnom glasačkom
tijelu za koji ja kažem da imate otprilike milion ljudi koji su već premreženi
tim insfrastrukturama tih stranaka i koji će neupitno glasati za njih. Treba
izaći na izbore.
BUKA: Kako gledate u tom smislu i ulogu vjerskih i religijskih lidera?
Oni često koketiraju s političkim strankama i sa nacionalistima dok ne
posvećuju dovoljno vremena istinskom pomirenju.
Apsolutno. To ste u pravu. Ja sam
čovjek koji se u osnovi najviše bavim sociologijom i religijom. Nemamo mi
integrativne uloge, da se razumijemo, religijskih zajednica. Religijske
zajednice u BiH, na Balkanu, igraju negativnu društvenu ulogu. Dezintegrativnu
društvenu ulogu. I lideri religijskih zajednica igraju negativnu društvenu
ulogu, oni nisu faktor stabilizacije, pomirenja i integracije, mi u sociologiji
volimo taj izraz integracije, zapravo on je ključni. Prosto nemate jedan
prirodan razvoj stvari koji bi onda uvjetovao da religijske zajednice.. Oni su
saučesnici u politikama, oni su saučesnici sa političarima, konkretnim ljudima
i oni su, nažalost, faktori koji su možda najzaslužniji za podjelu i stanje u
kome se nalazi ovo naše društvo. Imperativ savremenih, modernih evropskih
društava je sekularnost i dok to ne osvijestimo mi ne možemo ni o čemu drugom
da govorimo. Sekularnost je imperativ građanskog društva i to je jednostavno
tako. Možete vi nekom kvazi-argumentacijom, nekim parakonzistentnim logikama
pokušati da opravdate drugačije ali to prosto ne ide. Sekularnost, građansko
društvo, to je nešto što je uzajamno povezano i ona je opšte ime za moderna
društva i to mora svima biti potpuno jasno. Tu je i najveći problem zašto se
nećemo godinama uspjeti reintegrisati u zajednicu modernih evropskih društava.
BUKA: Čini mi se da je oličenje tih modernih društava poštivanje
ljudskih prava, ženskih prava, prava manjina, a kod nas je patrijarhat taj koji
vlada. Nema dovoljno razumijevanja za prava žena, sigurne kuće su pune, nema
razumijevanja prema lgbt zajendici. kako to da nam ljudska prava još nisu bitna
i da ih ne razumijemo?
To je ovo što vam ja kažem. Ko je
najveći kočničar na Balkanu kada govorite o LGBT populaciji? Vjerske,
religijske zajednice. One su kočničari, one su te koje nameću logiku
patrijarhata, da ne možete da budete ono što želite da budete i tu je naravno
temeljni problem. To je u prilog ovog argumentu da je sekularnost nešto što nam
je nužno da otkočimo procese koji će biti procesi unapređenja i unutar oblasti
ljudskih prava, da se vi kako god osjećate izjašnjavate, osjećate slobodno I da
ste ponosni na svoj identitet a danas nismo ni blizu tome. Još bih samo jednu
stvar dodao vezano za prijašnje pitanje. Mi imamo jedan trend u regionu da se
od poglavara religijskih zajednica prave svete krave. Kad krenete da
kritikujete vi ćete biti izloženi napadima, bićete sotonizovani. Zašto je to
tako? Ko je taj koga mi u slobodnom društvu ne možemo da kritikujemo ako
smatramo da ne doprinosi integraciji društva, ako on smatra da ja nekoj osobi
sutra treba da zabranim da bude to što ona jeste.
*Ovo je parcijalni dio intervjua. Cijeli intervju poslušajte u našem
BUKA audio podcastu