Selma Hadžihalilović je feministkinja aktivistkinja sa preko 20 godina iskustva rada na unapređenju kvalitete života žena i djevojčica u Bosni i Hercegovini. U proteklih dvije decenije, radila je na pitanjima prava na prigovor savjesti na obavezno vojno služenje vojnog roka, prevencije trgovine ljudima u BiH, ženskoj političkoj participaciji i pitanjima nasilja nad ženama i djevojkama. Suosnivačica velikog broja ženskih organizacija u BiH.
Selmu smo u Banjaluci sreli na sesiji za medije na temu „Ženski aktivizam u Banjaluci” koja se održala u Banjaluci u organizaciji Fondacije CURE, Fondacije za osnaživanje žena i Psihološkog centra “Sense” iz Banjaluke.
U okviru sesije predstavljen je projekat „Zagovaranje za ženska prava“. Razgovaralo se o izazovima sa kojima se suočavaju žene u Banjaluci, o pozitivnim praksama iz saradnja ženskih organizacija u Banjaluci i okolnih lokalnih zajednica, a sve sa ciljem udruživanja, promocije aktivizma, te mogućnostima djelovanja na lokalnim zajednicama.
Žene i djevojke koje pripadaju manjinskim i marginalizovanim grupama u BiH se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom i segregacijom i njihova iskustva su od neprocjenjivog značaja u prevenciji sličnih pojava. Jedna od organizacija koja takva iskustva uspješno koristi u borbi i prevenciji diskriminacije i segregacije je i psihološki centar „Sense“ iz Banjaluke. Njihova vizija je zaštita i unaprijeđenje mentalnog zdravlja i psihoterapija žena sa invaliditetom.
Selma Hadžihalilović kaže da je problematika marginalizovanih ženskih skupina jedan veliki problem, jer u našem zakonodavstvu ne postoji jedinstvena definicija ko su marginalizovane ženske grupe.
“Nažalost u lokalnim zajednicama imate različita rješenja i slobodu onih koji su iza šaltera da sami određuju ko je marginalizovana skupina u lokalnoj zajednici. Kada govorimo o marginalizovanim skupinama govorimo o jednom cijelom nizu žena sa različitim identitetima koji nemaju jednaka prava kao svi ostali građani i građanke Bosne i Hercegovine. Tu govorimo o samostalnim roditeljkama, ženama treće životne dobi, žene sa invaliditetom, Romkinje, LBT žene. U Bosni i Hercegovini na snazi je feminizacija siromaštva, imamo ekonomsko nasilje i ekonomski zavisnost. Siromaštvo žena je zapravo najveći problem Bosne i Hercegovine”, reka je za BUKU Selma.
Stanje se, ističe naša sagovornica, može mijenjati promjenom zakonske regulative i dodaje da se mora riješiti pitanje zakonskih definicija na najvišem mogućem nivou.
“Nikoga ne smijemo zapostaviti uključujući društveno marginalizovane žene. Prilike za zapošljavanje, za humani rad, za dostojanstven život je nešto što svaka od ovih marginalizovanih žena traži. Mogućnost da imaju socijalno i zdravstveno osiguranje, da ne moraju da mole za dodatni novac kako bi obezbijedile bazični pregled kod ginekologa ili da svoje dijete odvedu u ustanovu gdje mogu da izvrše neke osnovne preglede. To ne smije biti problem, to mora biti društveno riješeno i prioritetno. Veliki problem je pitanje mobilnosti žena, samo jedna trećina žena u Bosni i Hercegovini ima vozačku dozvolu. Javni gradski saobraćaj u potpunosti je uništen, mi danas vozom ne možemo doći iz Sarajeva u Banjaluku”, ističe Selma.
Cijeli razgovor sa Selmom poslušajte u audiosnimku:
