Četiri mjeseca ste bili “broj jedan” na gradilištu, a onda juče kao grom iz vedra nema onaj snimak predsjednika RS Milorada Dodika, kako ste vi doživjeli to sve?
Meni to nije ništa posebno, veći problem je kako je taj snimak uopšte izašao van i to je prva stvar koja je neprimjerena. Predsjednik Dodik nije ništa loše rekao o Novaku Đokoviću i mislim da to nije sporno nikome. Međutim, predsjednik je imao primjedbe na organizatore, mislim na tehnička lica koja su to ovdje organizaovala. Mi koji smo sa njima sarađivali imali smo iste probleme i vjerovatno je to što je predsjednik rekao nešto na šta smo se mi njemu žalili zbog odnosa, kako prema nama kao izvođačima, tako i prema državi. Mislim da ekipa koja to vodi i organizuje moraju puno više voditi računa koga šalju i kako se odnose prema predsjednik Republike, jer predsjednik Republike je personifikacija svih nas građana. Ako dođete u goste kod nekoga, ako vas neko fino ugosti, morate imati minimum…
I pri tome smo to dobro platili…
i pri tom sve to dobro platimo, i to nije sporno, mi smo platili, to je bila naša želja i korist, međutim, ovdje je prevashodno pitanje međusobnog poštovanja i odnosa. Predsjednik je čovjek kao i mi i popustio je u nekom trenutku neformalnog razgovora da iskaže svoje mišljenje o tome. Mi koji smo radili znamo na šta je mislio i možemo reći da nije ništa promašio.
Jeste li se vi osjećali poštovanim tokom ta četiri mjeseca?
Ja sam bio u stalnim sukobima sa njima, jer sam bio u direktnom kontaktu, i kao izvođač, i kao neko ispred Teniskog saveza koji je bio zadužen za to, moram reći da sam ja bio najgori od sve djece, zato što jednostavno ne dozvoljavam da nas neko ne poštuje, jer ovo što smo mi uradili, svako ko se razumije u građevinu će reći da je nemoguće. I mi kad smo završili smo shvatili da je nemoguće. U takvim uslovima je i država uradila nemoguće, od načina kako se isfinansiralo i rokova i tako dalje, i najmanje što smo svi zajedno mogli očekivati je da dobijemo taj nivo poštovanja.
Slažete li se da su velike pare uložene u ovo sve?
Ja sam inače poznat kao protivnik profesionalnih turnira, međutim mislim da su iz dva razloga ove pare dobro potrošene. Mislim je to dobra turistička priča, dobra reklama za Banjaluku, Republiku Srpsku, vidjeli smo kako to izgleda negdje u svijetu, mislim da su svi građani Banjaluke i Republike Srpske bili ponosni što se to održava kod nas.
Drugo, kao grad smo dobili park koji je postao novi centar Banjaluke, u smislu boravka ljudi, sadržaja koje imaju unutra, a ono što je još važnije, što je bio cilj svega ovoga je da Banjaluka dobije sportsku dvoranu koju čekamo 50 godina. Dobićemo dvoranu, kad se pokrije, mislim da to neće biti nikakav problem, koja ima 50% više mjesta od dvorane Borik, koja će imati tri sportska terena u isto vrijeme za treniranje, 4000 kvadrata drugih sadržaja, dvije velike teretane, prostor za stoni tenis, za džudo i druge sportove. Ovim projektom, koliko god da je on koštao sportska Banjaluka je dobila puno. Predsjednik Dodik je prilikom obilaska rekao “ovo je tako monumentalno da mi to u normalnim uslovima ne bismo nikad napravili”.
Dvorana je koštala oko 23-24 miliona. Vi nikad u budžetu grada Banjaluke nemate mogućnost da odvojite 23 miliona, uvijek je neko asfaltiranje ulice bitno, prema tome, takvi objekti se i prave ad hoc. Stariji se sjećaju da je dvorana Borik napravljena zbog evropskog košarkaškog prvenstva za žene, tako da neki sportski događaji u stvari proizvode izgradnju sportskih objekata, to nije ništa novo.
Ono što je tu bio problem je da smo od početka doživjeli negativnu kampanju, međutim, sad kad je sve prošlo, moramo reći da to nije greška ni Grada, ni vlade. Postoji jednostavno dogovor, ugovor sa organizatorima da niko od nas ništa ne smije saopštavati oko tog događaja i zbog tih uslova koje su nam organizatori nametnuli je nastala ta negativna kampanja. Da su Grad i vlada bili u mogućnosti da daju više informacija, sigurno da ta negativna kampanja
Ali činjenica je, mediji su počeli objavljivati o građevinskim dozvolama koje su dobijene naknadno…Je li sad to sve uredno?
Sve je uredno, građevinska dozvola postoji, tehnički prijem postoji, sve je regularno. Kad pričamo o građevinskim dozvolama, treba reći, to je inicijativa i nas kao Unije da se promijeni Zakon o građenu jer je potpuno neprimjeren za vrijeme u kojem živimo. On je jedan od razloga zašto to nije moglo na vrijeme da se uradi. Da smo radili u Austriji, po austrijskom zakonu, sve bi bilo regularno. Nijedna fabrika u bivšoj Jugoslaviji nije napravljena sa građevinskom dozvolom zato što takvi projekti traže vrijeme, traže prilagođavanje na licu mjesta… U Austriji vam država dadne gabarite i kako to treba da izgleda, i vi razvijate projekat paralelno sa izgradnjom i to je normalna praksa. Kod nas se traži sto dozvola i saglasnosti. Najvažnije je da je objekat urađen po standardima, kvalitetno i da je Banjaluka dobila dobru osnovu za novu sportsku dvoranu.
Hoće li građani imati na kraju taj račun, koliko je utrošeno?
Sigurno da hoće, biće transparentno sve šta je koliko koštalo, niko ne treba da se sekira. Pregovori sa izvođačima su bili teški, mučni. Mi znamo za nekih petnaestak firmi, međutim svaka firma je imala svoje podizvođače, zato što niko nije mogao u takvom roku završiti. Imali smo problem da smo uopšte našli izvođača koji je bio spreman da uđe u taj projekat. Ja sam lično pregovarao sa sedam-osam firmi koje su rekle “vi ste ludi, to je nemoguće napravit”. rekao hvala izvođaču koji je bio dovoljno lud.
Rekli ste da ste protiv profesionalnih turnira, niste gledali ne jedan meč?
Nisam gledao ni jedan meč iz revolta prema organizatorima koji nas nisu poštovali. To je neki moj vid revolta. Predsjednik Dodik je imao svoj način revolt, ja sam imao neki drugi.
On u neformalnom razgovoru, snimljen pred emisiju, vi svakodnevno na Twitteru. Koliko vam to pomaže da istresete iz sebe negativnu energiju?
Nedajbože da su mene snimali u neformalnim razgovorima, bilo bi puno gore.
Kako će 1. maj dočekati radnici u Republici Srpskoj, imate li razloga za zabrinutost ili je sve super?
Mislim da ćemo ga svi zajedno dočekati uz roštilj ili jagnjetinu, gdje ko nađe svoje mjesto. To je dobra stvar da se malo opustimo. Sa druge strane, mislim da su odnosi između radnika i poslodavaca, koliko god medijski izgledalo drugačije, svake godine sve bolji i bolji. I to ne samo voljom poslodavaca, nego i voljom tržišta radne snage koje vas tjera da dižete plate, stvarate bolje uslove i brinete se za radnike koje imate i to će sigurno u narednih par godina napraviti dobar rezultat i mislim da će konačno radnici u Republici Srpskoj imati sva ona prava koja imaju i drugi vani. Međutim, osjetimo i negativne efekte, jer određen dio radnika zloupotrebljava takvu situaciju i mislim da su poslodavci došli do tačke gdje neće više da trpe ni takvo ponašanje, tako da će i u tom segmentu biti nekih promjena. U posljednje četiri godine prosječna plata u Republici Srpskoj je narasla za 50 odsto, to je 10-12 odsto godišnje što je iznad trenda rasta u bilo kojoj državi u okruženju. Taj trend će se nastaviti, a on će donijeti i nege negativne trendove, kao što su rast cijena i smanjenje konkurentnosti, ali poslodavci se moraju na to naviknuti, ali i građani koji plaćaju cijene tih plata.
Nije sva krivica u radnicima.
Nije. Mi imamo problem sa strukturom naše privrede, mi smo imali rat i privatizacijom smo do 2000. godine uništili 99 odsto državnih preduzeća i sa njihovim uništenjem uništili smo znanja koja su imala ta preduzeća i izgubili smo tržište tih preduzeća, izgubili smo znanje radnika i krenuli smo od nule. Kad pravite firmu iz nule treba vremena da ona naraste. Republika Srpska ima oko 160 firmi koje imaju preko 300 radnika. Mi za ovo vrijeme nismo mogli napraviti veće firme i zato mi zagovaramo da dovedemo bar nešto od stranih kompanija koje imaju veći broj radnika i veću tehnologiju da bi nam oni donijeli neku drugačiju organizaciju rada, neku kulturu i znanje.
Nastavak razgovora o tome kakav je odnos poslodavaca i radnika, kako jedni a kako drugi dočekuju Prvi maj, zašto rastu cijene u BiH i da li kifla treba da košta 60 feninga…pogledajte u videu