O brojnim aktuelnim
ekonomskim temama za Buku je govorio profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu
Željko Šain. Najvećim problemima smatra to što nemamo zajedničku ekonomsku
politiku za cijelu Bosnu i Hercegovinu te činjenicu da stranke na vlasti ne
dozvoljavaju stručnjacima da rade u ministarstvima.
Profesore Šain, recite mi
za početak, zbog čega je političarima teško poslušati glas struke? Godinama smo
svjedoci kako progresivni dio ekonomske struke savjetuje šta da se uradi kako
bi se poboljšalo stanje u državi, međutim, ništa od toga politika ne
prihvata…
– Politika jednostavno ima
svoj način rada, struka ima svoj način rada i žalosno je što nemaju previše
dodirnih tačaka. Ima jedna stara izreka koja kaže: “Naučnik i stručnjak bi
uvijek trebali da govore istinu, političar ponekad, a diplomata nikad”. To je
jedna stara izreka, koja je kod nas dodatno naglašena. Struka kaže kako bi
trebalo, a politika kreira prema svojim nekim htjenjima. Poziciju u politici
čine oni koji su pobijedili na izborima i oni vide svoj svijet na jedan način
koji, nažalost, nije u skladu sa stručnim opredjeljenjima jer, očito, oni imaju
neke svoje pojedinačne, grupne, i neki misle zajedničke interese u državi,
odnosno društvu u kojem žive.
Imamo ogromnu utaju poreza
To je uobičajeno u gotovo
svim sferama, međutim, u Bosni i Hercegovini to je posebno naglašeno, jer, bit
ću iskren, nemaju ljudi koji vode osnovne stvari u državi i u politici dovoljno
znanja ni dobre savjetnike da rade u korist kompletnog društva, nego isključivo
u korist svoje političke stranke i interesa, a narod i društvo im dođe kao
sredstvo kako će ostvariti svoje ciljeve, što, vidimo, nije na dobrobit svakog
građanina i svakog pravnog lica u Bosni i Hercegovini.
Prije dvije godine ste sa
kolegama profesorima predstavili Maršalov plan, koji sadrži smjernice kako da
BiH krizu pretvori u ekonomski preporod. Kako je on prihvaćen od vlasti i da li
je išta primijenjeno u praksi?
– Nažalost, vrlo malo, neću
reći ništa, ali jako malo. Mi smo u najboljoj namjeri, dio nas iz akademske
zajednice koji smo stalno u praksi i dio ljudi iz prakse koji cijeli život uče,
našli smo racionalno rješenje da Bosna i Hercegovina i u ekonomskom i u
društvenom pogledu ubrzano se razvija. S obzirom da niko od nas nije ni u
jednoj političkoj stranci, a jesmo patriote Bosne i Hercegovine, nije naišla na
razumijevanje kod vodećih političkih i državnih struktura, što smatramo, ne
zbog našeg pojedinačnog i zajedničkog egoizma, nego zbog struke, da je to jako
loše, jer sve bi drugačije izgledalo da je prihvaćena ta modifikacija u aktuelno
vrijeme za prostor Bosne i Hercegovine.
Ključna promjena
predložena Maršolovim planom je rast neto plaća u realnom sektoru od 30 do 90
posto i to smanjenjem poreza i doprinosa za 50 posto. Međutim, mi ni nakon osam
godina vladavine aktuelne federalne Vlade nismo dobili kvalitetne fiskalne
zakone. Naprotiv, u nacrtu smo dobili zakone koje samo Vlada i premijer
smatraju kvalitetnim. Kako Vladu uvjeriti da opterećenja na platu u FBiH ne
trebaju biti veća nego u ostatku Evrope da bi se punio budžet, odnosno da se
nešto može dobiti i stimulisanjem potrošnje?
– Moramo reći da mi dio
takvih shvatanja nosimo iz prethodnog sistema kojeg smo imali u bivšoj
Jugoslaviji. Iz EX Jugoslavije mi još nosimo neke stvari kojih se nismo
odrekli, a koje u savremenoj kapitalističkoj ekonomiji su upitne ili uopće ne
postoje. To je, recimo, kategorija penzionog i zdravstvenog sistema, to je
kategorija prevoza na posao, toplog obroka itd. U tom pogledu se to
ispolitiziralo, a nije dovoljno nikada ekonomski objašnjeno.
Treba jednostavno ljude i
građane uvjeriti šta su savremeni ekonomski tokovi, a mi nemamo ni kulturu
rada, ni kulturu odnosa prema zajedničkim dobrima. Kada bi mi samo utaju poreza
jednostavno eliminirali i da se legalno prema postojećim zakonima svi porezi i doprinosi
naplaćuju, mi bi riješili dvije trećine finansijskih problema i punjenje
budžeta. Reći ću vam bez pojedinačnog navođenja, ali svima je bjelodano. Tamo
gdje se ostvaruju veliki prihodi i gdje se ostvaruje dijelom legalna i dijelom
nelegalna velika zarada mi imamo tu veliku utaju poreza. Reći ću vam primjer,
prema podacima Porezne uprave FBiH prošle godine je naplaćeno samo u
kladionicama legalno milijarda i 600 miliona KM. Postavlja se pitanje koliko je
i kada faktički oporezovano sve to i koliko je ta oblast klađenja bila
adekvatno fiskalno uređena. Da ne kažemo i druge velike centre i regije u Bosni
i Hercegovini gdje se ostvaruju ogromni legalni a još više ilegalni prihodi
imamo ogromnu utaju poreza. Pa gdje je bjelodano da je promet, slikovito rečeno,
100.000 KM, prijavljuje se pet ili 10 hiljada KM u vrh glave. Kada bi samo
utaju poreza izbjegli, mi bi dvije trećine problema riješili, a onda da vidimo
kako posebno smanjiti parafiskalne izdatke koji su jednostavno samo u svrsi
onih koji ih naplaćuju. Mi još uvijek imamo da je najbolji poslodavac država,
nažalost, i da taj birokratski aparat koji je neprimjereno glomazan pojede te
pare, a nemamo produktivnost iz svega toga. Tu je taj veliki problem i oni koji
primaju plaću iz tih velikih sredstava, u državnim organima koji rade, oni se
za to grčevito bore i oni su glasačka mašina za vodeće političke strukture i
zato to ide sporo. Ali šta je posljedica toga? Posljedica toga je da je, prema nekoj statistici, u zadnjih devet
godina otišlo 500.000 ljudi. To je bumerang, to je rezultat onoga što je ovdje
neuređeno. Ne pravi se sistem, nego se nepovezano donose pojedinačne akcije,
koje kada se saberu, niti daju efekte, niti su kompatibilne. Dakle, mi nemamo
sistema ni ekonomskog ni društvenog ni političkog koji bi vodio progresu Bosne
i Hercegovine.
Sindikati su najavili
proteste u septembru ukoliko se ne usvoji zakon koji im garantuje minimalnu
platu od 1000 KM, dok poslodavci tvrde da mnoge kompanije to ne bi izdržale bez
drastičnog smanjenja poreza i doprinosa. Možemo li očekivati od vlasti da tokom
kampanje napravi kvalitetne zakone, kada to nisu htjeli raditi godinama?
– To je gotovo pa nemoguće u
ovom realnom vremenu. Lako je obećati, ali treba biti dosljedan u izvršavanju.
Stara filozofska kaže: “Mase su uvijek u zabludi”. Da se razumijemo, i ja sam
dio te mase i svi smo mi u masi, ali samo pojedinci manipuliraju tom masom.
Dakle, budimo realni, to je nemoguće do kraja ove godine napraviti, jer sve
misli političkih struktura koje idu u izbore jesu kako osigurati što veći broj
glasova. To što poslodavci govore, bez drastičnih smanjivanja poreza i
doprinosa nema takvih plata, jednostavno ima jedan blagi amortizer koji kaže i
ti poslodavci i sindikat gube članstvo i oni će i bez ovoga podizati lagano plate,
ali ne toliko da ljudima obezbijede ljudski život već da ih malo ošamuti do
narednog koraka.
Pustiti struku na ključne
pozicije i rješenja ima
Ti protesti u septembru ne
mogu napraviti nešto značajnije, značajnije bi trebalo biti samo to da se
struci da pravo mjesto i rješenja ima. Ne možete, ako u ministarstvima kojih
inače imamo neracionalno puno, imamo ljude koji ne znaju raditi svoj posao. Dokle
god imate kupljenu diplomu i člansku kartu političke stranke u poziciji i ako
su to glavni karakteri čovjeka da dođe na funkciju onda tu budućnosti nema.
Opet jedna izreka kaže: “Gdje je loše obrazovanje, nema budućnosti”. Imamo
previše obrazovnih institucija koje ne obrazuju da bi mi mogli živjeti
kvalitetnije.
Da li se moglo išta
učiniti kod silnih poskupljenja, ili je ograničenje marži bio jedini alat?
– Ograničenje marži nije
jedini alat i to je opet jedan od dokaza da vidimo kakva nam je ekonomska
politika u oba entiteta, odnosno u cijeloj državi. Dakle, to je samo jedan
element u nekom sistemu kojeg bi trebali imati u upravljanju ekonomskom
politikom, jedinstvenom ekonomskom politikom koja po Daytonu može biti donesena
na nivou entiteta, ali usklađena za cijelu državu BiH. Nas ima toliko malo u
BiH da smo osrednji grad u Evropi po broju stanovnika, a imamo toliko prostora
i obradivog zemljišta pa i kulturnih stvari u smislu gospodarstva da možemo
živjeti kao u raju, ali neki đavo nam ne da mira. Elementarno je pitanje gdje
su sve te vlade, entitetske ili kantonalne i ostvarivanje po zakonu utvrđenih
robnih rezervi. Dakle, prvo jedinstvena ekonomska politika koja u svom sistemu
treba imati upravljanje robnim rezervama, odnosno prometom roba i usluga zajedno
s finansijskom imovinom. Mi nemamo ništa od toga ujedinjeno, i nama je jedino
ostala Centralna banka kao monetarna institucija koju dalje žele podrivati. Ne
pitamo se zašto se davno doneseni Zakon o dugu i zaduživanju države nije proveo
u praksi. Imamo zakon koji nam je najproduktivniji način da rješavamo probleme.
Nikada se isključivo iz političkih razloga nije realizirao, nego se zadužuju
entiteti, što je legalno, ali je manje ekonomski efikasno za strateške
investicije. Mi da smo pošteno primjenjivali Zakon o dugu i zaduživanju države
BiH, tvrdim vam da smo do sada mogli imati završen koridor 5C, a imamo ogromne
direktne i indirektne troškove, odnosno neispunjene zarade po tom osnovu.
Dakle, nije samo marža, nego ima cijeli
niz drugih načina. Od robnih rezervi, preko usklađenih trgovinskih tokova i
finansijske imovine. Uzimamo dio po dio a nigdje sistema.
Profesore, šta mogu
uraditi državne vlasti kada je riječ o ekonomiji? Godinama se na dnevni red
pokušava staviti tema diferencirane stope PDV-a. Da li ste vi pristalica
jedinstvene stope, ili smatrate da bi ona na osnovne životne namirnice mogla
biti niža?
– Jedinstvena stopa PDV-a je
zakonska norma koja se u aktuelno vrijeme teško može promijeniti bez pritisaka
i međunarodne zajednice. Trebamo biti realni i reći da međunarodna zajednica
kod svega toga ima presudnu ulogu, bez obzira šta mi mislili o sebi. Mi bez
MMF-a, Svjetske banke i nekih drugih velikana i institucija ne možemo ništa,
možemo samo pričati.
Učimo plivati bez vode
Ali, temeljna je stvar imamo
li mi jasne obračune šta bi značila promjena i uvođenje diferencirane stope
PDV-a. Ne zaboravimo, za svaku uređenu državu postoji jedinstvena ekonomska
politika koja daje jednu međusektorsku analizu koja pokazuje kretanja i utjecaj
roba, usluga i cijena, uključujući i fiskalni dio. Ali, mi takav oblik
proračuna u BiH ne možemo napraviti zato što naše entitetske statistike nemaju
istu metodologiju. Dok sam od 2009. do 2015. godine bio član Upravnog vijeća
Centralne banke, zajedno s mojim kolegom profesorom Čauševićem nastojali smo da
preko Centralne banke napravimo unificiranost obrade privrednih podataka koji
će omogućiti izradu te međusektorske analize da možemo ozbiljno stručno
razmišljati i o PDV-u. Mi nikada u Bosni i Hercegovini od 1992. do danas nismo
stručno, zbog politike, napravili jedinstvenu metodologiju statističke obrade
podataka u privredi kao osnovu za izradu međusektorske analize koja je osnova
za sve proračune pa i za stope PDV-a. Stranci su nama rekli morate imati
jedinstvenu stopu PDV-a jer ni oni nisu mogli izračunati šta bi značilo, kada
nemamo tu međusektorsku analizu. Dakle, to je hajdemo učiti plivati bez vode.
Nogama i rukama po zraku, ali nigdje vode, pa kako ćemo proplivati? Nema
analize fiskalnih tokova bez međusektorske analize, a ostalo je priča za malu
djecu.
Novac od akciza troši se
nenamjenski i ide u budžet. Da li smo morali imati namjensko trošenje novca od
akciza, npr. da se dio od akciza na duhan koristi za liječenje teško oboljelih?
– Kada god se donosi neki
zakon, svaki zakon ima neku finansijsku pozadinu, onda se mora precizno znati
zašto se uzima, kako se uzima taj novac, na koji način i zašto će se koristiti.
Znate, u mutnom se najbolje lovi. Kad vi sve novce stavite na jedno mjesto onda
možete puniti rupe koje su vam aktuelne u tom trenutku. Nije dobro po
ekonomskoj teoriji, ali i savremenoj praksi, da se novac od akciza skuplja pa
onda neadekvatno koristi. Zašto se akcize i naplaćuju nego da vidimo koji su
uzroci i negativne posljedice pa se slažem s vama, da se treba precizirati
bukvalno i procentualno i u apsolutnim iznosima koliko na šta ide. Ako se na
duhan uzima dobro, a znamo da je to glavni uzrok raka pluća i oboljenja ljudi,
da se u preventivne, korektivne ili represivne mjere treba koristiti dio tog
novca. Ali i to je dokaz da tu nema struke nego samo političke odluke i
jednostavno dovođenje u zabludu širokih narodnih masa.
Koliko nam ekonomski teret
pričinjava i glomazna javna uprava i silne privilegije koje uživaju ministri i
parlamentarci. Kako njima objasniti da nije uredu da sebi povećaju platu za 500
KM, samo zato što su i policajcu povećali za 80?
– To je amoralno. Dakle,
čovjek na ličnom primjeru treba pokazivati kako treba živjeti, ponašati se i
raditi bez obzira na kojoj ste dužnosti. U ovim danima je bilo u medijima kako
predsjednik Austrije ide pješice na posao, nosi sendvič u ruksaku, kako
premijerka Finske, ili bilo ko iz zemalja koje su ekonomski daleko iznad Bosne
i Hercegovine se prirodno i normalno ponašaju. Sjećam se da je kralj Norveške
vozio 10 km/h brže od dozvoljenog, platio kaznu, a onda iz svog džepa platio
minutažu na TV-u da se izvini narodu Norveške, jer je on kao kralj koji je
potpisao zakon o ograničenju, to prekršio i molio je za oprost i bio je spreman
podnijeti ostavku. Dakle, mi takve kulture ponašanja nemamo. Žalosno je što
imamo takav glomazan aparat. Tvrdim vam da bi Bosna i Hercegovina bolje
funkcionirala kada bi upolovili zaposlene u državnoj administraciji na svim
nivoima. Ponavljam, političari se hvataju samo za Dayton, i gledaju jednostrano
Dejtonski mirovni sporazum. Mi Dejtonski sporazum ničim ne bi prekršili ako bi
upolovili administraciju na svim nivoima. Ne mogu ljudi iz Federacije govoriti
nešto za administraciju u Republici Srpskoj. Zašto mi u Federaciji imamo 10
kantona. Dakle, imamo sve 10 puta više, od ministara, zamjenika, službenih
vozila, visina plaća itd. A koji su efekti kad registrujete firmu, kad trebate
zdravstvenu zaštitu itd.
Politika se mora mijenjati
Neracionalno trošenje. To vam
je ono borit ću se do zadnje birokratske stolice, to je jednostavno tragično.
Ako hoćemo na kraju krajeva, ne govorim politički, nego govorim patriotski, a
patriotizam i politika nisu sinonimi. Dakle, takvo zastupanje političko je
protiv države Bosne i Hercegovine i njene budućnosti. Neracionalno trošenje
bilo kojeg resursa u BiH bez potrebe je rad protiv Bosne i Hercegovine i njenog
razvoja. Ovu su možda preteške riječi, ali ako umjesto jednog, imam tri
službenika onda ja bukvalno radim protiv budžeta i na koncu protiv države BiH.
A tamo gdje treba imati zaposlene, gdje stvara višak vrijednosti, tamo nemamo
ljude, ili ih ne stimuliramo, pa držimo građevinske radnike na 300 do 500 KM
plaće, pa im damo još ilegalno koju stotinu maraka mimo finansijskih tokova i
onda dođemo do toga da danas nemamo dovoljno majstora pa moramo uvoziti radnu
snagu itd. Bosni i Hercegovini na prvom mjestu treba iskrena ljubav prema njoj
samoj. Manje lagati. Drugo, razviti normalnu i uvažavati savremenu kulturu
rada. Zašto naš čovjek ovdje folira nekad na poslu, a kada ode u Njemačku ili
Austriju bude najbolji radnik. Što nije najbolji radnik i u Bosni i
Hercegovini. Nešto u ambijentu ili zraku nije dobro, a taj zrak stvara
politika. Politika se mora mijenjati, da bi ljudi i ovdje radili kao što rade u
Njemačkoj.
Članu Predsjedništva BiH
Miloradu Dodiku nedavno je pala napamet ideja da traži od Centralne banke BiH
da štampa novac. Kako gledate na ovaj prijedlog?
– Kratko rečeno –
protuzakonito. To je nemoguće. Da budem vrlo iskren, to je jedna vrsta
demagogije. Ja sam sa svojim kolegicama i kolegama u Centralnoj banci odlučivao
o svim tim bitnim stvarima. To je po zakonu nemoguće. Da bi se Zakon o
Centralnoj banci promijenio, stranci odlučuju više od nas samih. Dakle, to je
nemoguće i to je demagogija. To je vjerovatno njegova neka želja, ali koja se
ne može ostvariti.
*Kompletan intervju možete
poslušati u audio prilogu