Milan Miličević izabran je proteklog vikenda na Izbornoj skupštini za predsjednika Srpske demokratske stranke te će tako ovu stranku predvoditi u naredne četiri godine.
Ekskluzivno za BUKA podcast govori o stanju u opoziciji u Republici Srpskoj, o tome na koji način će opoziciono djelovati, te o tome šta nas čeka u narednoj godini.
Gdine Miličeviću, sad nakon izbora slijedi borba. U svojoj prvoj izjavi nakon što se izabrani, rekli ste da ste protiv vlasti. Za vas se kaže da ste najpristojniji političar, da su vaši nastupi mirni, jeste li po prirodi mirni ili se znate iznervirati? Nervira li vas politička situacija u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini?
Ja mislim da sve potiče iz kuće, iz porodice, iz kućnog vaspitanja. Mene su kao dijete učili da budem pristojan i to vam se negdje ureže u to vaše ponašanje tokom cijelog života. Naučio sam da prođem kroz mnoge teške trenutke u životu ali nosim tu osobinu da želim biti pristojan, jednostavno mi je to pristojni oblik ponašanja, ne volim konflikte, Imam često priliku da imam sukobe sa ljudima, u verbalnom smislu, ali mislim da je prirodno da imate pristojan stav i odnos. Kako prolazi vrijeme, kako imate mnogo iskustva, naučite da se nosite sa takvim stvarima. Ljudi često misle da sam ja mrtav hladan, da ne reagujem, a u stvari čovjek nauči da kamuflira to na neki način, da ne odlučujete poprijeko, naglo, mislim da se uvijek tako donose bolje odluke. Mislim da bi bilo mnogo bolje da ima više ljudi u javnom životu koji se tako ponašaju. Mislim da bismo mogli više razgovarati, da bismo se mogli bolje dogovarati. Populizam bilo koje vrste mene lično jako nervira, sa bilo koje strane. Populizam koji ima jedinu svrhu da skrene pažnju, a ne ponudi rješenja, ja ne funkcionišem na taj način, možda zato i što sam ljekar. Ljekari pragmatično posmatraju stvari – postoje uzroci, postoje posljedice i postoji terapija.
U ordinaciji nema laži, ali kad dođete iz ordinacije u politiku s tim stavom da vam i politički partneri govore istinu, a onda kad vas to udari po glavi nekoliko puta i shvatite da to i nije baš tako. Svaki vaš politički sagovornik ima potencijalno neku rezervnu varijantu u glavi, rezervnu misao i potencijalno vas laže. Kad se uvjerite da je to tako, počinjete razmišljati na sasvim drugačiji način, jer je u politici izgleda zaista tako. I onda potrošite mnogo energije da utvrdite da li je to što čujete s druge strane stola laž ili istina. Svi se zajedno trošimo na gomilu laži i neistina, umjesto da se bavimo konkretnim stvarima. Pragmatično posmatram stvari i volim da se okrenem iza sebe često i vidim šta sam ja to u stvari uradio. Ako iza vas stoji samo prazna obećanja, populizam, rijaliti, onda je to nešto od čega niko nema koristi.
Ali svjesni ste da rijaliti dobro prolazi.
Apsolutno sam svjestan, ali se u to ne uklapan.
Kako ćete u tom kontekstu pomirljivog tona sarađivati, ako budete htjeli, sa gospodinom Vukanovićem, gospođom Trivić, gospodinom Borenovićem ili gospodinom Stanivukovićem? Tu su prilično jaka ega i treba ih dovesti za jedan sto i razgovarati na način da se prihvati drugačije mišljenje, uspostavi dijalog. Je li dijalog u opoziciji moguć?
On ne samo da je moguć, on je veoma potreban, neophodan čak.
Imali ste jaku reakciju na prelazak kadrova iz SDS-a u stranku Jelene Trivić?
Postoji granica do koje čovjek može da ide. Svi smo živa bića, imamo svoju granicu, ali moja lična granica je da ne volim da me ljudi ponižavaju. Ja nikoga ne ponižavam, mislim da sam vrlo korektan u međuljudskim odnosima. Ali ako neko misli da sam glup, ja mislim da nisam objektivno glup, nisam ni prepametan, onda volim da odreagujem u svakodnevnom životu. Što se tiče politike i ovog slučaja, ja sam odreagovao onako kako je bilo potrebno, nije bilo afektivno, bilo je vrlo osmišljeno. Osjećao bih se prevarenim i vrlo neprijatno da sam otišao na izbornu skupštinu Narodnog fronta, koji poštujem i uvažam, ako dan prije te skupštine poslanik SDS-a ode u Narodni front i ja treba da dođem i da vidim da on sjedi u prvom redu i da se s njim rukujem i da klimam glavom. Mislim da je to neprimjereno. Na taj način mi je možda poslana poruka da nije dobro ni da dolazim.
Ali nikakav nije problem da, bez obzira na taj događaj, koji je uveliko zaboravljen, treba da sjedimo za istim stolom, da se dogovaramo kao opozicija, bez obzira što smo različite individue, sa različitim stilovima, jer imamo zajednički cilj. A znam da imamo, jer mi se međusobno vrlo dobro poznajemo, i gospodin Vukanović i Jelena i Branislav Borenović, dugo smo mi u svemu ovome…prošli smo mnogo kampanja zajedno, protesta, uvijek smo imali jedan isti cilj, prema kojem idemo različitim pravcima i često drugačije razmišljamo, ali je to dobro.
Ali jedino je vama na izboru za predsjednika stranke čestitao predsjednik RS Milorad Dodik? Kako ste vi to doživjeli?
Dobio sam od juče do danas par stotina čestitki, i od poznatih i od nepoznatih ljudi i svima sam odgovorio. Naravno, Dodiku nisam odgovorio i nemam namjeru to da radim. Prvo, evo biću dobronamjeran, smatraću to pristojnim činom. Pristojno je nekome čestitati za uspjeh koji je postigao. Kad bih ja počeo da analiziram, šta to stoji između redova, između riječi, kako to SDS treba da se vrati kući…onda bih ja mogao ulaziti u te polemike. A te polemike, onda druga strana koja piše te tvitove – da li je to baš Dodik ili neko drugi – bi vjerovatno i željela da se to desi, a to se neće desiti. Reću ću samo jednu rečenicu – o politici Srpske demokratske stranke odlučivaće samo njeno članstvo, niko drugi. Srpska demokratska stranka je uvijek bila u svojoj kući, a njena kuća je Republika Srpska i nema potrebe da nam neko govori taj pravac. Ali dobronamjerno prihvatam i tu čestitku kao i sve druge.
Šta će biti drugačije u politici SDS-a prema vlastima u RS? Hoće li se nastaviti samo saopštenja ili ćete krenuti u neku konkretniju borbu protiv, kako vi to kažete, režima?
Ne znam koliko je primijećeno, ja ne volim govoriti riječ režim iz nekog svog razloga, pa kažem promijenićemo vlast. Cilj jeste promjena vlasti u RS, ali na drugačiji način. Ne volim puku kritiku radi kritike. Dosta je toga i dosadila je ljudima ta priča “vi ste kriminalci, a vi ste izdajnici”. Vrtimo se dvadesetak godina oko toga i trošimo energiju, ali ako pogledamo kakav smo rezultat napravili – opozicija koja se bavila kritikom Milorada Dodika i svake njegove rečenice, nismo napravili rezultat, nismo pobijedili. Nismo nudili rješenja, ljudi nas nisu prepoznali kao one kojima vjeruju, da mi nudimo rješenja i da ih ubijedimo da je to rješenje da bi nam ljudi dali podršku, nismo uspjeli. Izgubiti izbore, pa onda kukati ja sam izgubio jer su me pokrali, to ne vrijedi. Znate kad vrijedi? Kad dokažete da su vas pokrali.
To vrijedi i za gospođu Trivić?
Govorim to i za gospođu Trivić ali i za kompletnu opoziciju.
Više pogledajte u intervjuu