Antropolog i publicista Ivan Čolović gostovao je u BUKA podcastu gdje je govorio o političkim mitovima, nacionalizmu, identitetu i krizi demokratije na Balkanu, ali i u Evropi.
Čolović već decenijama istražuje političke mitove i simbole u društvima bivše Jugoslavije. Kako kaže, problem nije samo u Balkanu – mitovi su prisutni širom Evrope – ali u društvima sa slabom demokratijom oni postaju ključni politički instrument.
„Što manje demokratije – to više mitologije“, kaže Čolović.
Prema njegovim riječima, politički mitovi nude jednostavne i gotove odgovore, bez prostora za raspravu i kritiku.
„Mitovi nude gotove priče i gotova rješenja. Oni ne uključuju diskusiju nego nude gotove istine i predstavljaju ih kao nešto o čemu nema rasprave“, objašnjava on.
U takvom sistemu politički mitovi postaju sredstvo očuvanja moći jer je, kako kaže, mnogo jednostavnije upravljati društvom kroz mitove nego kroz demokratsku političku konkurenciju.
Nacionalizam kao politička religija
Govoreći o nacionalizmu, Čolović kaže da je njegova ključna karakteristika odnos prema prošlosti.
Za razliku od ideologija koje nude viziju budućnosti, nacionalizam se, kako kaže, stalno vraća u prošlost.
Međutim, dodaje da nacionalističko tumačenje prošlosti nije zapravo govor o istoriji nego o „vječnosti“.
„Nacionalistički mitovi ne govore samo o prošlosti. Oni govore o večnosti. Govore da je nacija oduvijek bila ista i da će zauvijek ostati ista.“
Zbog toga nacionalizam često funkcioniše kao svojevrsna politička religija, sa vlastitim simbolima, ritualima i svetkovinama.
Čolović podsjeća da je upravo u autoritarnim sistemima prisutno najviše političkih ceremonija, proslava i spektakla koji služe za učvršćivanje političke moći.
Politika identiteta
Posebnu pažnju u razgovoru posvetio je pojmu nacionalnog identiteta, za koji tvrdi da je relativno nov politički termin.
Prema njegovim riječima, pojam „nacionalni identitet“ počinje da se pojavljuje u evropskom javnom govoru tek sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Problem nastaje kada se identitet počne tumačiti kao nešto biološko ili nepromjenjivo.
„Kad neko počne da govori o našoj krvi, našim genima i našem identitetu, onda se zapravo vraćamo na ideju rase, samo pod drugim imenom“, upozorava Čolović.
On takvu politiku naziva „identitarizmom“, odnosno savremenom varijantom nacionalizma koja insistira na zatvorenosti i razlikama među ljudima.
Suverenizam i kriza Evrope
Govoreći o savremenim političkim trendovima u Evropi, Čolović upozorava na rast suverenističkih politika koje dovode u pitanje samu ideju Evropske unije.
Suverenizam, kaže on, polazi od ideje da svaka država treba potpuno samostalno da odlučuje o svojoj sudbini, što je suprotno logici na kojoj je EU nastala nakon Drugog svjetskog rata.
„Evropska unija je nastala upravo zato da prevaziđe sukobe između suverenih nacija koje su se u prošlosti međusobno ubijale.“
Ipak, Čolović smatra da ideja evropske saradnje i dalje ima potencijal da opstane uprkos rastu nacionalizma.
Studenti kao nova nada
Na kraju razgovora osvrnuo se i na studentske proteste u Srbiji, koji već duže vrijeme potresaju političku scenu u toj zemlji.
Prema njegovim riječima, studentski pokret predstavlja jednu od rijetkih novih političkih energija u društvu.
„Studenti nude nadu i mogućnost oporavka društva“, kaže Čolović.
On primjećuje da studenti nastoje da izbjegnu teme koje dijele društvo i pokušavaju da insistiraju na osnovnim principima demokratskog poretka.
Izlaz iz „terora identiteta“
Čolović smatra da je izlaz iz politike identiteta u vraćanju univerzalnim vrijednostima solidarnosti i humanosti.
„Dosta identiteta. Dajte solidarnost. Dajte humanost.“
U suprotnom, upozorava, svijet može završiti u viziji razbijenog čovječanstva u kojem različiti narodi više ne pokušavaju da se razumiju, nego samo da koegzistiraju u međusobnom nepovjerenju.