Igor Davidović, bivši diplomata i osnivač pokreta Demokratski centar, koji će ukoro nastaviti djelovanje kao politička partija za BUKU govori o spoljnoj politici BiH, političkim odnosima unutar zemlje, njegovom budućem djelovanju, ciljevima novoosnovane partije…
Kako kaže u posljednje vrijeme primjetan je povećan broj međunarodnih zvaničnika, posmatrača, agenata, ljudi koji kao
međunarodni reprezenti dolaze u BiH i pojačavaju svoje djelovanje.
“Jedna stvar
je zabrinutost za stanje u BiH zbog hronično teškog stanja u BiH i naravno da
mi uvijek dajemo kao neko ko je nepresušan kapacitet za stvaranje problema, i
generišemo nešto novo. I posebno je to sad aktuelno kad smo u nekom predizbornom
periodu i kad se sve poruke iz političkih tabora šalju isključivo radi
manipulacije nekom svojom izbornom pričom. I savršeno je jasno i međunarodnim
predstavnicima da se uvijek može dogoditi neka zloupotreba i mahinacija koja
nas može vratiti u nešto što smo efemistički opisivali sa tragočni sukob. Ovo
je jedna reakcija sa posljedicama. Ipak, međunarodni zvaničnici su ovdje primarno da
se obavijeste o svom stavu i svojim interesima. Niko od njih nije dominantno ovdje
jer su zabrinuti za BiH. Svi ti strani reprezenti su ovdje da ispitaju naše
namjere prema drugima, ali i namjere drugih prema nama. To je sad nadigravanje
stranih faktora na našim prostorima. Mi nismo razlog dolaska stranog faktora
ovdje, već njihov interes. I sve to se radi po neku cijenu koja je skoro uvijek
po nas nepovoljna”, kaže Davidović.
On se osvrnuo i na uticaj Rusije u BiH, ali i blagonaklon stav Republike Srpske prema ovoj zemlji.
Kako kaže, Rusija je ovdje i prije bila
veoma prisutna, jer stalni sukobi u BiH odgovaraju Rusiji i onome što oni
nazivaju hibridnim ratom. To bi se, kako navodi, moglo nazvati i razmekšavanje uticaja i moći
EU, NATO i Amerike, a da se polazi sa poligona koji se zove BiH.
On navodi da je još
u prošloj godini bilo jasno da Rusija nakon angažmana u Siriji neće
izbjegavati da se vojno angažuje u odbrani svog interesa, a koji glasi da ne
može NATO doći na granice Rusije. To se sada i događa. Kako će se to odvijati
dalje ostaje da vidimo…
Davidović dalje navodi da je ponašanje predstavnika vlasti iz RS prema ratu u Ukrajini veoma
riskanta i hazarderska igra u koju se ušlo bez sagledavanja stvarnih efekata i
posljedica koje će nastupiti.
„Što
se tiče našeg znanja o Rusima i Rusiji ono je folklorno. E sad, zbog čega Dodik
nastoji da se blagonaklono postavi prema Rusiji i zašto želi ostati
principijelan u tome odnosu zna vjerovatno samo on. Ali, šta ukoliko se dogodi
nešto drugo. Lavrov je prije godinu dana rekao prije godinu i po dana dao do
znanja da je njihov interes na Balkanu jači i to ne zbog Balkana već zbog neće
moguće nagodbe”, kaže naš sagovornik i objašnjava da ono što radi Dodik u svakdonevnoj komunikaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice nije niti diplomatski jezik, niti jezik javne pristojnosti.
“Diplomatski gafovi su nedopustivi i kada se desi takav ispad i upotreba takvih
riječi, uvreda i omalovažavanja diplomata, šefova država je nešto što se pamti
i što se neće vratiti iste sekudne, ali i što se neće zaboraviti. Malo se tu
gleda perspektivno, a više emotivno i nekontrolisano, a posljedice i efekti
takvog ponašanja će biti veoma duboki i bolni. Ne želim nikome da prijetim,
samo opisujem nešto što je praksa u komunikaciji velikih zemalja i malih igrača.
Tu nema nikakve dileme i to će biti vidljivo kad neko odluči da uzvrati na
salvu uvreda i ružnih riječi naći će instrumentarij i mentod kada se budemo
najmanje nadali i kada bude najbolnije po nas.”
On se osvrnuo i na spoljnu
politiku BiH koju formalno vodi Predsjedništvo, a u stvarnosti to niko ne zna i
naglašava da nikada diplomatija ne može biti različita od države koju
diplomatska služba predstavlja.
Kako
kaže, kod nas se u politici odavno zaboravilo na one stvarne potrebe ljudi već
smo dobili male balkanske pseudoliderčiće koji su u svojoj avliji neki veliki
igrači koji su drugome nešto ružno rekli na šta ćemo svi aplaudirati. I tako 20
godina. a niko ne postavlja pitanje kako
smo zaboravili šta je normalna život.
“Ono
na čemu ja insistiram je da se na javnu scenu vrati jezik javne pristojnosti i
ne mora politika da bude kvarna i prljava i da ona može biti čista i časna. Ja
bih pokušao i mislim da jednog dana moramo stati i nešto promijeniti.”
Poslušajte cijeli razgovor u nastavku: