Banjaluka živi ovih dana sa tenisom i za tenis, prati se Novak Đoković. Ima li mjesta kritici za ovaj događaj u Banjaluci, od početka je bilo problema sa građevinskim dozvolama, regulacionim planovima…
Mislim da ovih nekoliko dana, do nedelje, dok traje turnir treba da budemo posvećeni tenisu, da se zahvalimo Novaku i njegovoj ekipi jer su oni najzaslužniji što imamo ovaj ATP turnir u Banjaluci. Mislim da treba sport da bude u prvom planu, a ne politika. Kada sve ovo prođe, treba sve da bude izanalizirano, što se tiče organizacije i samog turnira, zašto bježati od toga da sve bude transparentno kod jednog lijepog događaja kao što je ovaj turnir.
Lijepo je da imamo toliko turista, da je naš grad u centru pažnje i nadam se da ćemo biti na visini zadatka i pokazati se kao dobri domaćini i nadam se da ćemo u što većem broju biti na terenima. Najviše publike se okuplja oko Novaka, bilo bi dobro, evo neka vrsta apela, da pružimo podršku i drugim teniserima.
Šta se trenutno dešava u Klubu poslanika PDP-a? Prije nekoliko dana, napustio vas je Dončić, jedan prilično zanimljiv opozicionar, dosta glasan je bio, nosalica liste, ima li mjesta panici u PDP-u?
Nema mjesta panici, imali smo dosta kroz svoju istoriju u PDP-u dosta slučajeva gdje su se ljudi poslužili PDP-om kao merdevinama da se oni popnu gdje misle da treba da se popnu i da onda sve zaborave. Mi smo to preživjeli i ja sam uvjeren da ćemo preživjeti i sada zato što je naša politika u funkciji naroda, u funkciji građana. Naša ideja da institucije budu bitne, da imamo vladavinu prava, a ne vladavinu jednog čovjeka, da institucije bude slobodne, samostalne i naša ideja da je najveći mogući patriotizam borba protiv korupcije i pošteno društvo, ja sam uvjeren da će ta ideja opstati. Naravno, gospodin Dončić je bio naš poslanik, nosilac liste, dobio je podršku partije. Logično je da je to nešto čemu se mi ne možemo obradovati. Mene je to najviše pogodilo iz dva razloga. Jedan razlog je objašnjenje koje smo čuli, parafraziraću – idem tamo gdje je prava opozicija. Ne mogu dozvoliti ni Dončiću, ni bilo kome drugom da meni kaže da sam neki kalkulant, da nisam prava opozicija ili da kaže da je PDP zauzeo kalkulantski stav po bilo kojem pitanju…
Ali često se govori i za PDP da je prilično konformistički, da su to sigurne pozicije…da li ima mjesta takvoj kritici?
Ne bih rekao, mislim da su naši stavovi veoma konkretni, veoma žestoki. Radio sam posao i ministra u Savjetu ministara i tada smo mi u Republici Srpskoj bili opozicija. Ni sa tog mjesta nisam krio kakvi su naši stavovi, vrlo precizno govorio o tome da stanje u RS ne valja i da režim ovdje vlada nedemokratski, da je korupcija sveprisutna, tako da ta priča da mi nismo prava opozicija ne stoji i za nas koji smo u sudaru sa Dodikom i SNSD-om dvadeset godina je pomalo uvredljiva.
Druga stvar koja je meni kod Dončića ljudski zasmetala je što smo mi svega dva dana prije toga imali sjednicu predsjedništva PDP-a i sastanak rukovodstva i čak je i gospodin Dončić bio s nama na pres konferenciji. Sutradan smo bili u predsjedništvu našeg odbora u Gradišci i gospodin Dončić je rekao ima dosta pritisaka u smislu djelovanja novog političkog subjekta, “ali znate mene kakav sam ja čovjek od riječi, ja sigurno ništa neću raditi dok mi ne sjednemo i ne pogledamo se u oči i ako i bude nešto, ja ću vam reći šta će se dešavati”. Nakon toga imali smo samo jednu objavu na Facebooku. Mislim da je to ljudski ispod nivoa, ali svako neka snosi posljedice svojih odluka.
Rekli ste kako se mnogi penju merdevinama PDP-a kako bi došli do određenih pozicija, je li se tim merdevinama penjala i gospođa Jelena Trivić?
Moja je ocjena generalno da je bilo toga, neka svako tu prepozna onoga za koga misli da je to radio.Gospođa Trivić je bila potpredsjednik partije, imala je veoma važnu ulogu. Ja lično sam smatrao da i nakon izbora treba da zadržimo Jelenu Trivić kao zajedničkog kandidata opozicije i da proglasimo da ova utakmica nije završena i da njena kandidatura traje sve dok ne pobijedi, jer bi se to desilo ili kroz djelovanje pravosuđa ili na sljedećim izborima. Smatrao sam da je to najbolje i za opoziciju i za nju lično. Međutim, ona je procijenila drugačije, uradila je što je uradila i to je sada nova realnost.
Je li ona još uvijek u PDP-u?
Ona je napustila PDP, pismeno, uputila je jedan mail u kojem je napisala da više nije član prije 20-ak dana.
Što se tiče zajedničkog djelovanja sa Narodnim frontom, da li očekujete da će se to događati u narednom periodu? Kakav je vaš stav u pogledu grupisanja te nove opozicije?
Moj lični stav i stav PDP-a je ponovljen više puta zadnjih dana. Mi smo jednostavno usmjereni jedni na druge. Imamo jednokružni sistem i ako hoćemo da mijenjamo ovo stanje, da porazimo režim na čelu sa SNSD-om, mi moramo da razgovaramo i da sarađujemo. Isto tako, ako želimo, a to bi trebalo da dođe prije izbora, da imamo ozbiljnije okupljanje građana, da ovo nezadovoljstvo, zajedno sa ljudima, iznesemo na ulicu, takođe moramo da razgovaramo. Mislim da ovo čerupanje glasova unutar opozcije treba da prestane, to razračunavanje unutar opozicije treba što prije da prestane, da sjednemo za sto, okrenemo se jedni drugima, nađemo minimalni interes i posvetimo se našem stvarnom neprijatelju, a to je ovaj režim. Ne zato što je naš politički protivnik, nego zato što je ovaj režim u najvećoj mjeri neprijatelj naroda i nanosi ogromnu štetu našem društvu i Republici Srpskoj. Da bi ti razgovori uspjeli, moramo da imamo minimum povjerenja. Ja bih zaista volio da taj novi subjekt više energije i vremena posveti opozicionom djelovanju i prikupljanju ljudi koji nisu bili u politici, jer ovo što do sada vidimo je da je glavna aktivnost njihova pozivanje i odvlačenje ljudi iz, ne samo PDP-a, već i SDS-a i Vukanove stranke. Ja mislim da to nije u redu. Posljedica toga je da, u posljednjih nekoliko sedmica, od svih nastupa ovog novog subjekta jedinu pravu i istinsku korist ima SNSD i ova vlast. Smatram da bi trebalo se ta retorika spusti i da pokušamo napraviti minimalni dogovor unutar opozicije.
Može li postojati taj minimalni dogovor unutar opozicije, ako imamo otrovne strelice koje Vukanović baca prema Drašku Stanivukoviću, tu se stvorio ogroman animozitet koji traje prilično dugo. Kako to ublažiti ako vam je cilj zajednički, a to je, kako ste rekli, da srušite ovaj režim, ali šta raditi ako su pojedinačni članovi u opoziciji svojeglavi?
To je jedan od glavnih razloga zašto moramo što prije sjesti. Sve treba da se razjasni što nije jasno unutar opozicije, ali to ne možemo raditi putem medija, jer to bude zloupotrebljeno na razne način. To se mora raditi na sastancima unutar opozicije. To podrazumijeva raščišćavanje svih naših unutrašnjih odnosa. Dok to ne raščistite, imaćete stalno neke unutrašnje sukobe, a ako opozicija u RS ne bude dovoljno pametna i nastavi da stavlja pojedinačne sujete, pojedinačna ega, i nečije lične interese ispred ovog opšteg interesa da se sruši vlast, to je praksa pokazala, ne treba tu biti vidovit, desiće nam se ono što se desilo opoziciji u Srbiji, biće toliko u fragmentima da neće moći nikako da se skupi u neku stvarnu snagu.
Dosta je razloga za nezadovoljstvo u Republici Srpskoj i BiH, vidjeli smo prije dva dana nonšalantno je odbijeno smanjenja akciza na gorivo, pa onda diferencirana stopa PDV-a, kao da ovu vlast ne zanimaju građani, kako žive… Nakon izbora imamo taj odnos – dobili smo vaše glasove, sad radimo šta želimo. To nezadovoljstvo je, čini mi se ogromno, ali se ne kanališe. Kako ga iskazati na bolji način? Može li to opozicija?
Mislim da su obe vaše ocjene tačne. Nezadovoljstvo je ogromno i, drugo, slabo se kanališe. Da bi se bolje kanalisalo, potreban je ozbiljan politički angažman opozicije. A za to moramo imati minimum dogovora unutar opozicije. Zato još jednom pozivam da što prije sjednemo, da što prije zaustavimo obračune unutar opozicije i posvetimo se tom nezadovoljstvu. Imali smo u vrlo kratkom periodu direktan udar na džep svakog čovjeka u Republici Srpskoj, to je ovo što ste spomenuli – zaustavljanje ukidanja akciza. Ova vlast, nju baš briga što bi svako ko nas sad gleda ili sluša mogao da plaća litru goriva 40-50 feninga manje. Njih baš briga, ili ne plaćaju gorivo ili je za njih to toliko sitna stavka da i ne osjete. To je direktan udar na budžet svake porodice u RS. Imali smo udar, koji još uvijek traje, na jedno od osnovnih prava – slobodu govora kroz nacrt zakona o kriminalizaciji klevete, čime se zapravo kriminalizuje javna riječ uopšte, kritička riječ uopšte, ne samo kleveta. Vidjeli ste da i za istinitu stvar možete da odgovarate. Treći udar ste imali na dostojanstvo, na ponos cijelog naroda kroz ovo što je SNSD dozvolio da se desi sa posjetom Zorana Milanovića i odlikovanjem 103. brigade HVO-a i imamo nad glavom ovaj strašan problem koji se tiče zaduženja i daljih namjera koje vode prema Kini.Pored toga je stotine drugih razloga, ali evo četiri krupna razloga oko kojih opozicija može i treba da se okupi i izađe na ulicu, da postavi određene ahtjeve. Vidim da je gradonačelnik Bijeljine potvrdio da će izvesti taj svoj Marš slobode, kako ga je nazvao, i doći u Banjaluku.
Hoćete li ga podržati u tome?
Naravno, to je po meni dio ovoga na šta mi apelujemo, samo bi bilo dobro da što više to usaglasimo, da što više stvari radimo sinhronizovano, jer ne smije niko dozvoliti da njegova sujeta i njegov ego i jedan glas više za njegovu listu ili partiju budu ispred ovog opšteg interesa.
Čini mi se da se sve opozicione stranke slažu oko gospodina Petrovića. Može li on biti neki novi lider?
Ja mislim da, i to je dio naše politike, mislim da narod u RS, nakon ovog režima, kad jednom konačno ode, nikad više između vladavine prava i vladavine pojedinca ne treba da bira vladavinu pojedinca. U tom kontekstu, ja uopšte ne smatram da opozicija treba da dobije čovjeka li ženu koji će biti lider opozcije i da jedino tako možemo uspjeti. Upravo zato što smo išli tim putem smo imali određene probleme, stvorila se borba, rivalitet između određenih aktera, jer su smatrali da samo ako oni uspiju da budu prvi u opoziciji, to je za njih prihvatljivo i tako treba da stvari funkcionišu. Ja mislim da je za opoziciju u ovom trenutku važnije da izbaci jednu čitavu garnituru ljudi koji su beskompromisni borci protiv ovog režima, koji iskreno vjeruju u to da ne treba da se promijene ljudi na vlasti, nego da se promijene prakse, da institucije zavladaju i da budu slobodne, samostalne, a ne da sve rješavate pozivom jednog čovjeka, jednog izvršnog komiteta. Takva jedna grupa ljudi koja je spremna da nosi te ideje, te politike, treba da se predstavi narodu i da povede promjene. Nije nužno da imamo nekakve izbore unutar opozicije za prvog među nama.
Spominjali ste to “jedan poziv menja sve”, čini se da tako nastaju i ovi zakoni koji su digli veliku buru u javnosti, ne samo u RS i BiH, nego i regionalno i na evropskom nivou, reagovala su sva međunarodna udruženja u vezi sa kriminalizacijom klevete, pa zatim i nacrtom zakona o nevladinim organizacijama. Šta se dešava, jesu li ugroženi nezavisni mediji, slobodomisleći građani, građani koji pišu na Facebooku, koji će biti na nekim rođendanima, pa će reći nešto što će se nekome učiniti uvredljivo?
Što neko reče, kad neki režim prilazi svom kraju, donosi sve luđe zakone i represija postaje sve veća. Mi upravo živimo to sada, tako da na ovo mora da se da žestok odgovor. Mi smo pokušali, vidjeli ste bio je dosta veliki napor do 23. marta, međutim, kada je to usvojeno, sada imamo drugu vrstu bitke. Navodno, traje 60 dana javne rasprave. Ja nisam vidio da ima bilo kakava javna rasprava, ali u svakom slučaju otkucava sat i taj period javne rasprave završava 23. maja. Mislim da opozicija treba zajedno sa građanima da taj termin stavi u fokus i da traži da se ovaj nacrt povuče potpuno iz procedure, da se ta procedura prekine, a ne da ostane negdje da lebdi u vazduhu. Zato što taj zakon ne kriminalizuje samo klevetu, već kriminalizuje bilo kakvu kritičku riječ. Ne smije se dozvoliti da to bude usvojeno, jer već sada ja primijetim među ljudima, ne samo među novinarima, među običnim svijetom, od nekakvih šala koje su zbijane, sad je to preraslo u jedan ozbiljan strah da svako od njih može, kao što je nekad bilo, za pričanje vica ili čak samo za prisustvovanje gdje se priča vic, odgovarati, plaćati visoke kazne ili ići u zatvor. Ovaj zakon je možda najbolji pokazatelj kakvo društvo SNSD želi da pravi, bukvalno kao u pjesmi jedan poziv mijenja sve, oni žele jednim pozivom sve da mijenjaju, presude u sudovima, odluke o tome ko treba da dobije posao na tenderu, ko treba da se zaposli… Oni su takvo društvo već napravili i sad žele da ga sačuvaju.
Više u podcastu