Za portal BUKA razgovaramo sa Gordanom Rajić, Ombudsmanom za djecu Republike Srpske. Razgovaramo o dječijim pravima tokom izborne kampanje, zloupotrebi djece, o tome da li je opravdano fotografisati djecu sa političarima i drugim temama.
Kako vi gledate na tekuću izbornu kampanju u kontekstu prava djece? Da li primijetite određena kršenja dječijih prava?
Djeci nije mjesto na izbornim aktivnostima i Ombudsman za djecu je početkom izborne kampanje 2. septembra izdao saopštenje u kojem smo pozvali političare, medije, ali i roditelje da povedu računa o tome da djeca ne budu zloupotrebljavana u političke svrhe.
Da pojasnimo, djeci nije mjesto na političkim skupovim, pod šatorima, na političkim tribinama?
Konvencija o pravima djeteta daje djeci pravo na informisanje, daje im pravo na slobodu okupljanja, kao i pravo na participaciju i učešće u svim pitanjima koja se njih tiču. Djeca imaju pravo da učestvuju u političkom životu, ali ova prava moraju se ostvarivati na način koji je u skladu sa njihovim pravima, a to su pravo na zaštitu od manipulacije, zlostavljanja i eksploatacije. Kada se kaže da imaju pravo da učestvuju u političkom životu, tu se prije svega misli na kreiranje određenih programa i politika, kao i stvaranje okruženja koje će omogućiti ostvarivanje njihovih prava u punom potencijalu. Djeca imaju pravo na mišljenje i njihov glas treba da se čuje. Politički subjekti treba da uključe djecu u kreiranje tih politika koje će doprinijeti unaprijeđenju njihovog prava i položaja, a ne u smislu da djeca budu uključena u predizbornim kampanjama ili izbornim aktivnostima koje imaju isključivo za cilj promovisanje određenog političkog subjekta ili političke partije. Znači, participacija djece da, ali u smislu kreiranja bolje budućnosti.
Šta ste Vi preporučili, šta je to što političari ne bi trebalo da rade?
Političke partije i politički lideri, nezavisni kandidati imaju odgovornost da obezbijede da ni jedno dijete ne bude izloženo bilo kakvoj zloupotrebi, povredi i opasnosti tokom svojih političkih aktivnosti i trebalo bi da obeshrabruju učešće djece u svim političkim skupovima i drugim masovnim okupljanjima. U tom kontekstu, jedna od smjernica kaže da političari ne bi trebalo da pozivaju djecu na političke skupove i druga masovna okupljanja. Takođe, ne bi trebalo da tokom perioda kampanje posjećuju obrazovne i druge ustanove u kojima borave djeca. U drugim prilikama, takve pozive trebalo bi da prihvate samo u okviru pružanja podrške u vaspitnom, obrazovnom, socijalnom ili drugom sistemu. Takođe, ne bi trebalo da se šalju pokloni djeci i njihovim roditeljima ili licima koja rade u tim ustanovama, niti da se obećavaju ili nude bilo kakve druge pogodnosti, a posebno ne bi trebalo da se fotografišu sa djecom, bez obzira na eventualnu saglasnost roditelja, jer u navedenim slučajevima, osim zloupotrebe djece u političke svrhe, dolazi do povrede prava na privatnost djeteta. Kada govorimo o tom balansu, ne možemo reći da je to isključivo odgovornost na političkim subjektima. Oni bi trebalo da se pridržavaju ovih smjernica u smislu da sami ne dovode do zloupotrebe prava djece, ali negdje posebno skrećemo pažnju na roditelje koji svakako treba da povedu računa o tome da ne dovode djecu na takve događaje, da ne dozvoljavaju eksponiranje djece i da sami ne guraju djecu u te aktivnosti koje im nisu primjerene.
*Ovo je parcijalni dio intervjua. Cijeli intervju poslušajte u našem BUKA audio podcastu
