Ermin Bravo za BUKU: Ministri kulture su potpuno nevažne figure koje budu i prođu

Autorima iz BiH je lakše naći novac vani nego ovdje, ali da bi vam neko dao novac morate imati početni kapital iz vaše zemllje

Na ovogodišnjem izdanju Sarajevo Film Festivala bosanskohercegovački glumac i profesor Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu Ermin Bravo nominovan je u dvije kategorije za nagradu Srce Sarajeva. U razgovoru za Buku kaže kako su nagrade uvijek satisfakcija za cijeli tim i projekat, a ove godine najviše nagrada dobila je serija „Znam kako dišeš“, čak sedam.

Bravo kaže da je serija odlična jer je sve bilo savršeno: od scenarija, glumačke postave do režije.

Ogroman uspjeh serija bilježi i van granica države, ali je snimanje njenog nastavka kao i svih filmskih i serijskih projekata ugroženo zbog nemara vlasti koje smanjuju izdvajanja za kinematografiju.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Ovo je komplikovana zemlja, blokirana zemlja, to je jedno političko mrcvarenje. BiH je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi. Ničim skoro nemamo da se pohvalimo i da budemo konkurentni u svijetu. I evo imamo dobru kinematografiju, imamo dobre filmove, imamo dobre serije, dobre autore, dobre glumce. Lijepo bi bilo da neko to prepozna kao strategiju. Kao jedan bosanski brend“, kaže Bravo za Buku.

Mišljenja je da postoji plan demoliranja svega što ima prefiks bosanskog od strane Srbije i Hrvatske. 

„Mislim da je to politički problem. Kinematografija kao jedan ozbiljan bosanski brend, bilo šta što je bsoansko, od Zemaljskog muzeja do Nacionalne univerzitetske bibilioteke, sve što ima prefiks bosanskog, se trudi da se uništi sa svih strana. I sa strane Srbije i sa strane Hrvatske.

Dodaje da su autori na rubu snaga te da im je potrebno sistemsko rješenje.

„Mi ovdje više ne možemo da radimo. Nadam se da ih nećemo izgubiti. Imamo tako malo uspješnih umjetnika“, kaže Bravo.

Na pitanje kako komentariše činjenicu da je umjetnost kao odraz slobodnoga i avangardnog u Bosni i Hercegovini zavisna od politike čija je jedina veza sa umjetnošću tek tolika da o njoj odlučuju kroz budžete raznih nivoa vlasti, Bravo odgovora:

„To je uvijek smiješno. Uvijek kažu što ne reagujete protiv ovog i ovog ministra kulture. Ne radi se o tome, to su ljudi koji budu i prođu. Mi smo ti koji ostaju. Na nama se smjenjuju ti ministri koji su potpuno nevažne figure i ostaće nevažne figure za istoriju ove zemlje. Ono što je suština je da postoji sistem koji može biti neovisan.“

Filmski radnici se bore, kaže Bravo, da budu nezavisni od politike, ali da je nažalost realnost takva da politika odlučuje o finansiranju.

„Nama treba samo početna investicija da bi našli novac vani. A naši autori to mogu kada pokucaju na vrata, to su ogromna evropska imena, svjetska imena. Njima je lakše naći novac vani nego ovdje, ali da bi vam iko dao novac vani mi morate imati početni kapital iz vaše zemllje. Oni kažu – aha, vas vaši podržavaju pa ćemo i mi. Ovo je jedna apsurdna situacija gdje ti ne možeš da dobiješ početni dio kapitala u svojoj državi gdje možeš da razvijaš projekat“, kaže Bravo.

Za rješenje problema finansiranja potrebno je, dodaje, da se pita struka. Tako je i u svim drugim profesijama.

„Struku moramo odvojiti od politike. Nije mi važno doktor koji me operiše iz koje je stranke. Hoću da bude dobar doktor. Samo se o tome radi. To im želim poručiti, to nas građane zanima. Nas ne zanima iz koje su stranke i kako se mijenjaju svake četiri godine. Zanima nas da imamo dobre, kvalitetne ljude. To je ono što je problem, već desetljećima se radi o tome da su ljudi stranački podobni, ne znaju ništa i onda imate uništen zdravstveni sistem, imate uništenu edukaciju“, kaže sagovornik Buke.

Komentarišući seriju „Znam kako dišeš“ i njen odnos spram društvenog konteksta i stanja u društvu Bravo kaže da su svi projekti Jasmile Žbanić refleksija društva, politike, sjajan izbor tema koje su akutni problem našeg društva.

„Zato ti projekti imaju uspjeha kod naših ljudi jer se prepoznaju, a imaju uspjeha i vani, gdje ljudi žele da vide šta se to u Bosni dešava pa neće guglati naše političare nego će uzeti jedan film, evo „Quo vadis, Aida.“ I neko uspije u sat i po vremena da vam napravi destilaciju šta se dešavalo četiri godine i da kaže evo, ovo možemo da pokažemo u školama i da ljudi širom svijeta na jedan umjetnički način vide šta se desilo“.

Cijeli intervju gledajte u Buka podcastu.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije