Malo je televizijskih gledalaca s prostora ex-Yu koji nisu odgledali barem jednu epizodu Večernje škole, zabavne emisije koja je svojevremeno emitovana na HRT-u i OTV-u. Jedan od zapaženijih likova tog serijala nedvojbeno je Aljoša, kojeg je briljantno odigrao Zlatan Zuhrić Zuhra, a ta uloga mu je donijela veliku popularnost. Komičarska karijera ovog hrvatskog glumca započela je u radio emisiji zagrebačkog Radija 101 "Zločesta djeca", koju je realizovao s popularnim komičarom Željkom Pervanom. Vremenom je Zuhrina karijera išla uzlaznom putanjom, pa je kao glumac angažovan u mnogim filmovima, tv serijama i emisijama, gdje je radio i kao voditelj, a posuđivao je i glas animiranim junacima radeći sinhronizacije za crtiće.
Zuhrin smisao za humor publika je uvijek rado prihvatala, jer bez obira koji bi lik tumačio iz njega je isijavala dobrodušnost. Inspiracija ga nikada nije popuštala i on je vremenom bivao sve bolji, dobijajući na glumačkoj i scenarističkoj kvaliteti. Danas sa mladim stand-up komičarom Tinom Sedlarom radi predstave "Ocat i sin", koja se na satiričan način bavi temom vječitog generacijskog nesporazuma i jaza između djece i roditelja.
Za Buka magazin razgovarali smo s popularnim zagrebačkim glumcem i komičarom Zlatanom Zuhrićem i saznali neke detalje iz njegove karijere koji su nam do sada bili nepoznati.
Kako je došlo do vaše saradnje s mladim komičarom Tinom Sedlarom?
Zuhra: Jedan od mojih početaka, još prije dok je bila Večernja škola, bili su i stand-up nastupi koji su tad bili nešto skroz novo u Zagrebu, a to je bilo davne devedeset i neke godine. Poslije toga je stand-up postao vrlo zanimljiv i ostalima. Tin je bio dio stand-up grupe koja se zove "Studio smijeha". Radili su nastupe u prostoru kina u Vlaškoj i u nekom trenutku je i mene spomenuo u svom nastupu, pa sam ja došao da vidim o čemu je riječ. Kada smo se upoznali on je rekao da mu je želja da nešto napravimo zajedno i onda smo došli na ideju da uradimo projekat "Ocat i sin". Zajedno pišemo scenario i pripremamo nastupe i do sada je predstava doživjela preko stotinu izvedbi.
Vi sa Tinom radite i video klipove koje objavljujete na svom You Tube kanalu. Kako oni nastaju?
Zuhra: Ako ste gledali video snimke, to je video koji nastaje kad putujemo na neku predstavu i uglavnom ih snimamo u automobilu. Neke radimo i u kafićima i slično, ali to nastaje paralelno s našim nastupima.
Radili ste i parodije nekih popularnih tv emisija. Kako one nastaju?
Zuhra: Da, radili smo i parodije. Njih radimo u dogovoru i sve nastaje jako spontano, nema tu nekog velikog scenarija. Nekad odgledamo neku od epizoda serijala tipa "Krv nije voda", pa nam padne na pamet kako bismo mi mogli da na svoj način napravimo parodiju na sve to. Ako se sve dopadne publici, onda uradimo i nastavke.
Na sceni i u skečevima se vidi da ste se profesionalno vi i Tin jako uvezali. S obzirom da postoji razlika u godinama da li se i privatno družite?
Zuhra: Naravno. Pa skoro svaki drugi dan razgovaramo o tome šta bi se moglo dalje uradit vezano za predstave, jer nas je pandemija stavila u nezavidnu situaciju. Sad smo praktično blokirani. Predstava je bila u nekom svom vrhuncu i onda je nastupilo ono prvo zaključavanje, tako da smo morali hrpetinu predstava otkazati. U svakodnevnom smo u kontaktu da bi se dogovarali šta bi i kako bi mogli dalje da nastavimo s radom. Pošto smo spriječeni da imamo nastupe pred publikom, imaćemo video događaj 11. i 12. decembra koji ćemo prikazati preko interneta.
Vi ste stekli popularnost likom Dalmatinca Aljoše u legendarnoj emisiji Večernja škola. Mnogi su mislili i da ste vi rođeni u primorju. Kako ste uspjeli da budete tako uvjerljivi?
Zuhra: To je meni bio veliki kompliment da se dugo vremena raspravljalo o tome od kud sam ja točno, koji je to naglasak i slično. Moja majka jeste rođena u Dubrovniku, ali on se ne računa u taj dalmatinski dio tako da sam ja to povukao iz raznih ljetovanja i boravljenja na moru. Ima jedno mjesto zove se Vinišće koje je blizu Splita i tamo sam uvijek imao priliku posmatrat kada se kartaju mještani i tad sam upijao taj naglasak i melodiju. Ja se s tim nikada nisam sprdao, to mi je bila uvijek jedna lijepa melodija i tom sam prilikom učio i te njihove izraze. Zapravo, lik koji tumačim nije Splićanin. Tu sam Vlaj iz Muća, a to je Dalmatinska zagora. Splićani ipak imaju malo drugačiju i prepoznatljivu vrstu govora, tako da sam ja u toj ulozi Vlaj, pa i kad nešto pogriješim, to nije čudno za Vlaje.
Jedan dio karijere ste radili s legendarnim Željkom Pervanom. Da li ćete i ubudućnosti imati sličnih projekata?
Zuhra: To nije nikada isključeno, ali smo već stari, tako da neka Večernja škola teško da će se opet skupit. Pervan ima svoju veoma uspješnu karijeru, pa onda nismo razmišljali o nekom ponovnom okupljanju. Ali to je uvijek otvorena priča.
Koliko je uticala korona na vaše stvaralaštvo?
Zuhra: Kao što rekoh imali smo hrpetinu predstava dogovorenih i sve su nam otkazane. Uticalo je do te mjere da smo na neki način zakinuti za kruh svagdašnji.
Zar ne postoje mjesta gdje se mogu održavati predstave s ograničenim brojem posjetilaca?
Zuhra: Za vrijeme prvog "lockdown-a" sve je bilo totalno zatvoreno, nisu se mogle uopće izvodit predstave i to je trajalo negdje do ljeta. Onda su nakon toga dozvolili predstave, ali sa mjerama da razmak između ljudi bude nekakva dva metra, a to znači da u dvorani predviđenoj za tri stotine ljudi može biti eventualno osamdesetak. A najmovi dvorana su veliki i sa osamdesetak ljudi možete pokriti troškove iznajmljivanja tako da nam se nije ni isplatilo da organiziramo nastupe.
Imali ste nastupe i u okolnim državama. Kakve su šanse da nastupate u BiH?
Zuhra: Sve je to bilo prije korone. Danas nastupi ovise o tim epidemiološkim mjerama. Mi smo tamo gdje nas pozovu. Bili smo do sada i u Tuzli, i u Sarajevu, Mostaru i gostujemo vrlo rado svugdje, ali s obzirom na te mjere onemogućeni smo da nastupamo. Kod nas je recimo tako da župan može napravit zabranu i kada mjere dozvoljavaju ograničen broj posjetitelja. Ako on procijeni da postoje razlozi za otkazivanje on može otkazati nastupe, pa se događa i to.
Vi ste završili elektrotehnički fakultet. Kako to da ste ušli u glumačke i komičarske vode?
Zuhra: To je duga priča, ali ću pokušat da je skratim. Za vrijeme studiranja trebali smo obaviti praksu i tada se u Zagrebu pojavio Radio 101. S obzirom da sam bio oduševljen tom idejom ja sam svaku praksu htio obaviti u 101-inici gdje sam bio tonac, odnosno čovjek za pultom. Jednom se snimala emisija i od mene su tražili da odglumim jedan lik. Ja sam ga odigrao i iz te priče su se izrodila emisija "Zločesta djeca". Jedan dio ekipe iz te emisije je stvorilo "Večernju školu" i od tada sve je išlo svojim tokom. Ništa nije bilo unaprijed isplanirano nego me je sudbina odvela u tom pravcu. Dosta dugo sam se bavio i svojom strukom.
Evo sad se pojavila ova nesrećna korona koja onemogućava nastupe. Da li ste ikada razmišljali da se vratite toj svojoj staroj profesiji?
Zuhra: Ne. Ja sad imam previše godina da bih radio takve obrte u karijeri. Već trideset i pet godina se bavim ovim poslom, pa onda priča da ponovno konstruiram semafore i nije baš zanimljiva. Ali naravno pošto sam radio hrpu poslova u životu, ako bi baš došlo do toga ne da bih radio u toj struci nego bi radio ono što bi se u tom trenutku bilo nudilo.
Da li je popularnost uticala da se promijenite, da li ste uspjeli da ostanete prizemni?
Zuhra: Mene stvarno nije promijenila. Glumački i posao komičara me nije zaveo. Ja volim ovo što radim, ali nikada nisam to shvatao kao neki specijalan posao. Mene jednostavno ima često na televiziji i drago mi je da ljudi taj humor prihvaćaju kao nešto svoje i kao da je neko nešto rekao u njihovo ime. Ne mislim da sam po ičemu drugačiji od drugih. Jedino je razlika što me ima često u medijima.
Dugo ste radili s Pervanom. Da li je dolazilo nekad do nekih razmirica između vas s obzirom da ste obojica harizmatični?
Zuhra: Nije. Nama mozak slično funkcionira tako da ja nikada ni sa kim nisam uspio uradit tako dobre skečeve kao sa njim. Iza nas je mnogo projekata, ali između nas nikada nije bilo nikakvog takmičenja.
Kada bi vašu predstavu "Ocat i sin" mogla vidjeti i banjalučka publika?
Zuhra: Za Banjaluku ne znam gdje bi sve to mogli organizirat, ali na poziv ćemo uvijek da se odazovemo. Imao sam s Enisom Bešlagićem jednu predstavu koju sam igrao u Banjaluci, ali to je bilo dosta davno. Nema mjesta gdje mi ne možemo doći samo što negdje imamo tih nekih kontakata i veza, a negdje smo manje uvezani. Ako stigne poziv iz Banjaluke, mi ćemo doći sigurno. Trenutno nas jedino spriječava ovo stanje s koronom, jer važno je da i ljudi koji dođu na predstavu dolaze bez straha. Korona je inače sve nas koji imamo status slobodnih umjetnika strašno pogodila. Sumnjam da neko razmišlja da tu štetu i nadoknadi. Situacija je baš nezahvalna. Primijeti se kad igramo u nekoj dvorani da su ljudi u strahu, ali i u ovakvim uvjetima mi smo odigrali par predstva. Drži nas to što su uprkos strahu ljudi ipak dolazili na naše predstave.