<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

ŽIVOT USRED EKOLOŠKE BOMBE “Ljudi se noću bude zbog gušenja. Ukoliko ostane ovako, svi ćemo oboljeti”

PROTESTI

Novi pomor ribe

28. novembar 2019, 8:48

Borba za pravo na normalan i zdrav život preko 8 000 Mostaraca se nastavlja.

Ponovo kreću sa protestima, obzirom da gradske vlasti i nakon niza iznesenih dokaza, dokumenata, fotografija, inspekcijskih nalaza, nisu učinili ništa kako bi se gradska deponija Uborak, na kojoj se godinama odlagao animalni, medicinski i bolnički otpad izmjestila iz naseljenog mjesta. 

Podsjetimo, situacija je eskalirala ljetos, kada je otkriveno da je na deponiju komunalnog otpada odlagan mulj s postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Mostaru, u kome se nalazi enormno visoka koncentracija piralena. Nakon 11 dana blokade, postignut je dogovor sa gradskim vlastima da se deponija izmjesti, ali do danas ovo pitanje nije riješeno, a prije par dana desio se i pomor ribe na ušću u Neretvu iz potoka Sušica, koji protiče kraj deponije.

Bio je ovo povod da razgovaramo sa Omerom Hujdurom predstavnikom Građanska inicijativa "Jer nas se tiče", koja broji preko 1000 članova i na desetine hiljada simpatizera. Djeluju od maja mjeseca sa jednim ciljem - trajnim izmještanjem deponije sa trenutne lokacije.

I nakon roka koji ste dali gradskim vlastima ljetos da se riješi problem deponije Uborak, do danas ništa nije riješeno. Mirne proteste ste održali prije par dana, a nove zakazali  za nedelju, 1. decembra?

Nemamo drugog rješenja nego prosvjedovati. To je naša moralna obveza kako bi zaštitili vlastitu egzistenciju, jer ukoliko se nastavi ovako raditi, svi ćemo oboljeti. Takođe, naši koraci u narednom periodu ogledat će se u pravnoj borbi protiv svih koje smatramo krivcima za ovakvo stanje. Ustrajat ćemo i u mirnim prosvjedima, kako bi svima pokazali da nećemo odustati.  Tražimo i hitno zasjedanje Tima za iznalaženje nove lokacije za deponiju, te nazočnost svih imenovanih na sastancima, kako bi iznašli krajnje rješenje i novu lokaciju. Također, spremni smo biti i konstruktivni, obzirom da smo dijelom Tima koji je zadužen za iznalazak nove lokacije, jedna stvar je sigurna samo, a to je da deponiju beskompromisno više ne želimo u bjelopoljskoj kotlini.

Da li se sve ovo vrijeme opet, bez kontrole, na Uborak dovozi sve i svašta - opasni mulj, animalni otpad, medicinski otpad?

Nakon naših prosvjeda, napravljeni su neki pomaci, naime, prema neslužbenim informacijama, bolnice su potpisale ugovore sa privatnim firmama za odvoz medicinskog otpada, međutim, sve ostale vrste otpada od animalnog do komunalnog i dalje dolaze na deponiju. Najveći problem jest taj nesnosan smrad koji se širi u radijusu nekoliko kilometara sa deponije, te koji onemogućava normalan život za preko 8000 ljudi.

Prije par dana objavili ste i potresne fotografije pomora ribe u potoku Sušica. Imate li pretpostavku o čemu se radi, da li se nekada vršila analiza vode?

Da, među prvima smo došli na mjesto pomora ribe. To se tiče problema o kojem mi već preko pola godine govorimo u javnosti, a to su procjedne vode sa deponije, koje bez bilo kakve filtracije i analize putem potoka Sušica dospijevaju u Neretvu, tako da smo prije par dana svjedočili ekološkoj katastrofi. Inspekcije sa svih razina vlasti su izašle na teren na naš alarm, te su izuzeli uzorke. Očekujemo žurne povratne informacije, obzirom da nam prijeti epidemija, jer se u tom potoku napaja lokalna stoka, čije proizvode konzumira šira populacija grada.

Vaša inicijativa je pokazala koliko je važan građanski aktivizam - kako skrenuti pažnju javnosti na problem i pokušati pronaći rješenje. Koliko sami građani Mostara svjesni značaja vašeg angažmana? Kako većina doživljava vaše proteste, objave?

Mi smo pokazali da se ustrajnim radom i voljom može fokus javnosti staviti na stvari koje su od životne važnosti za životnu sredinu i okoliš. Ljudi se polako bude i shvaćaju da ovo nije problem samo naselja uz deponiju, nego je, zapravo, problem cjelokupne zajednice. Mi smo jasni u svom naumu da deponija ne može biti u naseljenom mjestu, a posebno deponija koja krši sva moguća pravila i ekološke standarde.  Ljudi u radijusu od dva kilometra praktički se noću bude zbog gušenja od smrada sa deponije. Deponija je ujedno i jedna refleksija cjelokupnog stanja i krajnji je rezultat nemara nadležnih za zdravlje građana.