Život pod pritiskom dugova: Okrutna sudbina porodice Uldrijan iz Banjaluke

Grozda Uldrijan (74) je hrabra samohrana majka iz Banjaluke, a zajedno sa dvoje odrasle, fizički i psihički oboljele djece već godinama vodi borbu sa dugovima.

Amina Cerić / 10. Septembar 2020

Neotplaćen stan, troškove komunalija i lijekove, koje koriste sve troje, ne uspijevaju pokriti skromne penzije. Primorani su hraniti se u javnoj kuhinji.

Svi problemi počeli su devedesetih godina kada su Grozda i njen pokojni muž Slavko dobili otkaze u firmama u kojima su bili zaposleni. Ona ga pamti samo po najboljem, a nakon što ih je napustio u 50. godini života sav teret ostao je na Grozdi. 
“Slavko je prvo dobio dijabetes, a zatim i karcinom. To je sve bilo naprasno. Godine 1995. je bio na hemoterapijama, a naredne godine je umro. Ja sam ostala kao bačena sa neba, sa dvoje nedoškolovane djece. Završili su srednje škole, a Saša je upisao Ekonomski fakultet”, prisjeća se ona.

Sve što se nakon ovoga dešavalo, bila je čista borba za opstanak. Saša je honorarno radio kao prevodilac jer poznaje engleski jezik, a kćerka Irena radila je u marketima, cvjećarama i pekarama. Grozda je prala stubišta i prodavala kozmetiku idući od vrata do vrata. Muževu penziju ostvarila je tek 2000. godine i ona je iznosila 75 KM. 

“Kasnije sam dobila svoju penziju od 175 KM. Sad ona iznosi 315 KM, ali na ruke dobijam 157,60 KM jer su dugovi došli na naplatu”, dodaje Grozda.

Svaki naredni problem bio je novi udarac za ovu porodicu. Saša je 2004. godine dobio upalu pankreasa, operisao se, uslijedio je jak gastritis zbog kojeg je krvario narednih pet godina.

“Bio je u bolnici svaki put. Opet su ga operisali 2012. godine, jer su mislili da ima čir, ali je to bio samo ugrušak. To su bile traume za njega, da bi 2014. završio kod psihijatra i na jačim lijekovima. Onda se to samo nadovezivalo jedno na drugo. Opet je zaglavio u bolnici i ostao na četiri doze insulina, a ranije su bile dvije. Šećer varira, jer je na nervnoj bazi. To je jedna neviđena borba, svakog dana su sekiracije, razmišljamo šta će nam doći sa suda. Za sve režije sam tužena, i to po više puta. Jedna fascikla je puna nalaza, a druga sudskih presuda. Trebalo je sve to izdržati”, priča nam teta Grozda.

Pod uticajem silnih stresova lijekove je počela piti i ona sama.  Teški poslovi koje je morala obavljati donijeli su joj oštećenje donjeg dijela kičme, koljena i pršljenovi. Prouzrokovali su joj još tremor i slabu cirkulaciju u glavi, oslabljen joj je sluh i vid što iziskuje slušni aparat koji je za sada samo pusta želja. Muči je gastritis, a zbog osteoporoze otežano se kreće, pa rijetko napušta dom. Zdravstveni problemi kod kćerke Irene započeli su drastično visokim pritiskom, a danas vodi bitku sa paranojom. Pored svih ovih problema suočili su se i sa isključenjem struje.

“Jednom sam ih tužila na nagovor jednog pravnika. Presuda je bila takva da sam morala platiti još 4.000 KM.  Neka mi vode dug, ali neka je ne isključuju, istraumirani smo. Ne mogu da vjerujem i nikad neću moći da shvatim da dolaze sa torbom alata, kao da će demolirati zgradu, a skidaju mi brojilo. Plakala sam i molila, nosila nalaze… Ko može bez struje? Ja je moram trošiti, a ne mogu je platiti. I šta sad? Ne možeš cijediti vodu iz drenovine”, ističe.

Zbog dugovanja, bez imalo razumijevanja i saosjećanja, bila je i tužena. Stan u kojem žive i za čiju isplatu je potrebno 10.000 KM, još od useljenja 1980. godine nije renoviran, kupatilo je u stanju raspadanja, a stolarija dotrajala.

„To je jedna neviđena borba, svakog dana su sekiracije, razmišljamo šta će nam doći sa suda. Da imam još pet života, ne bih to uspjela riješiti. Jednog socijalnog slučaja i samohranu majku sa toliko dijagnoza i dvoje bolesne djece, tuže i mrcvare po sudovima… Koji su tu šokovi i stresovi! Gdje je duševna bol mog djeteta? Ali takav je život, uvijek je bilo onih koji žive i onih koji trpe”, govori ona dok nam pokazuje dokumentaciju sa sudova.

Tužno je kada neko nakon svih trauma i sa svim zdravstvenim problemima primoran živjeti u ovakvim uslovima. Koliko teško stanje može biti govori i činjenica da su upoznati sa tim šta znači nemati 0,20 KM. Na svu sreću nisu gladni, banjalučki aktivista Danijel Mihić već nekoliko godina se brine o ovoj porodici. Svakih šest mjeseci organizuje akcije prikupljanja hrane, ali i novca. 

Nedavno se u misiju isplate njihovih dugova priključilo i Udruženje građana eTrafika.net. Od ukupno 14.000 KM, potrebnih za otplatu svih dugovanja, za sada je prikupljeno 2.500 KM. Ukoliko želite i možete da se priključite akciji, podaci za uplate su:

Primalac: UG eTrafika.net
Broj računa: 5520001920847898
Svrha: donacija za Uldrijane

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.