<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

ŽIVJETI BEZ OTPADA U BIH: Ideal koji je teško dostići, ali svaki korak se računa!

EKOLOGIJA

U današnjem svijetu kada se smeće gomila u našim stanovima, ulicama, gradovima, šumama, okeanima svaki pokušaj da se količina otpada smanji treba podržati.

09. januar 2020, 12:15

 

Prema stručnim predviđanjima do 2050. godine u okeanima će biti više plastike nego ribe. Danas se trebamo zapitati u čemu griješimo, treba li nam baš ta svaka kesa koju uzimamo u prodavnici i možemo li piti sok bez slamke.

Da bi svojim primjerom pokazale da je ipak, malim koracima, moguće nešto uraditi Banjalučanke Marina Kuburić, Ivana Kulić i Jelena Vukelić pokrenule su na Facebooku grupu pod nazivom „Zero Waste Bosna i Hercegovina (Živjeti bez otpada)“ gdje se sa konkretnim primjerima pokazuje kako je moguće smanjiti i eliminisati otpad koji svakodnevno stvaramo.

Jelena Vukelić na početku nam kaže da život bez otpada znači da je pojedinac svjestan posljedica svojih odluka kao potrošača i svojim izborima nastoji smanjiti količinu otpada koji stvara, i nije riječ samo o otpadu već treba smanjiti i druge negativne uticaje na životnu sredinu.

„Živjeti u potpunosti bez otpada danas nije moguće ili je vrlo teško izvodivo, jer se oslanjamo na linearnu ekonomiju. Da bi pojedinci mogli u potpunosti smanjiti količinu otpada koji direktno ili indirektno stvaraju potrebne su sistemske promjene i stvaranje cirkularne ekomonije. Ali mi kao pojedinci ako ništa svakodnevnim postupcima možemo da smanjimo količinu otpada, ako ne da ga u potpunosti neutrališemo. Sam termin 'zero waste' je namijenjen kompanijama i proizvođačima, i nama kao pojedincima treba da bude ideal kojem stremimo“, kaže za BUKU Jelena.

 

 

Ona kaže da ovakav život zahtijeva malo bolju orgnaizaciju, naročito pri kupovinini, povezivanje sa lokalnim proizvođačima i komuniciranje naših zahtijeva kao potrošača.

„Prilikom kupovine namirnica uvijek birajte po mogućnosti staklenu ili kartonsku ambalažu, kupujte proizvode sa povratnom ambalažom, izbjegavajte plastične vrećice, uvijek u torbi nosite ceker, nosite svoje posude za kupovinu proizvoda na vagu - ovo je moguće kod svih manjih lokalnih proizvođača, ali i u nekim velikim marketima, pravite sami prirodnu kozmetiku i proizvode za higijenu ili kupite od lokalnih proizvođača, svakodnevne prehrambrene proizvode kupujte od lokalnih proizvođača, više kuhajte, a manje kupujte (polu)gotovu hranu, u kafićima recite da ne želite slamku, ne kupujte flaširanu vodu, nosite svoju bocu, u pekarama uzmite samo papirnu vrećicu, štampajte samo neophodne dokumente i to dvostrano, pri kupovini bilo čega, a naročito odjeće, prvo dobro razmislite da li vam je to stvarno potrebno, itd. Nije uopšte komplikovano, iako možda zvuči, ali vrlo brzo ovakve stvari postanu rutina, odnosno stil života“, ističe naša sagovornica.

 

Ivanu Kulić smo pitali na koji način se njen život promijenio kada je odlučila da smanji otpad u svom životu i ona nam kaže da se kroz ovu praksu povezala sa dosta ljudi koji imaju iste vrijednosti kao i ona, a i činjenica da ne šteti Planeti čini je srećnijom.

„Smatram da živim zdravije, trudim se da kupujem namirnice od malih proizvođača koji ne koriste vještačka đubriva i pesticide, na taj način pomažem i razvoj lokalne ekonomije, hranu češće spremam sama nego prije. Prije nego što nešto kupim, razmislim da li mi to zaista treba i kakav uticaj taj proizvod od načina i mjesta proizvodnje pa sve do ambalaže ima na prirodu. Sve ovo smanjuje kompulsivne kupovine i štedi novac“, kaže nam Ivana.

Ona nam kaže da stručnjaci predviđaju da će sredinom ovog vijeka u okeanima biti više plastike nego ribe i ovaj podatak nam govori koliko je situacija sa otpadom, pogotovo plastičnim, zabrinjavajuća.

„Neophodne su nam sistemske promjene i promjene od strane kompanija koje plasiraju jednokratnu i nerazgradivu amabalažu na tržište. Međutim, mi kao pojedinci, možemo da damo svoj doprinos smanjujući otpad u svom domaćinstvu i na radnom mjestu, a istovremeno kao potrošači šaljemo poruku kakve proizvode želimo“, ističe Ivana.

Kaže da su ljudi sve više zainteresovani za smanjenje otpada u svakodnevnom životu, a to se posebno primjeti kod generacije mladih žena.

„Primjetno je da interesovanje obično nije usmjereno na primjenu zero waste principa u svakom polju već se osobe odlučuju obično za jedno testno polje. U današnje vrijeme blogova veoma je lako pronaći informacije o alternativama i mlađe generacije se oslanjaju na to. Sve više vidimo potražnju za kursevima šivenja, opravku obuće, sve više mladih proizvodi svoju kozmetiku, izrađuje nakit itd. Ono što je posebno primjetno je da sve više ljudi odbija plastične kese, i da smo opet počeli da koristimo cekere. Ovo je pozitivna promjena, i nadamo se samo početak, jer otpad nisu samo plastične kese“, pojašnjava Ivana.

 

Marina Kuburić nam kaže da su prirodni resursi ograničeni, i svakim danom ih je sve manje.

„Naše navike potrošačkog društva se pod hitno moraju promijeniti ukoliko želimo da zaustavimo klimatske promjene, suše, poplave, izumiranje pojedinih biljnih i životinjskih vrsta. Smanjenje otpada ne podrazumijeva samo njegovo bukvalno smanjenje, to podrazumijeva drugačiji stil života, smanjenje neophodne potrošnje i odgovornije ponašanje prema prirodi koja nas okružuje. Moramo biti svjesni da naše ponašanje ostavlja posljedice na prirodu, a time i na buduće generacije“, rekla je za BUKU Marina.  

Ona ističe da su u mnogim zemljama zabranjene plastične kese i jednokratna platika i upravo to treba biti pozitivan primjer na koji ćemo se ugledati.

„Svjetski gradovi podstiču recikliranje, koje nije idealno rješenje ali je način odgovornijeg ponašanja prema prirodi, kompostiranje, male biznise koji se trude da potrošačima omoguće život bez otpada. Jedan od ovogodišnjih primjera jednostavne, a efikasne prakse dolazi iz Londona, u kojem su širom grada postavljene javne česme te su ljudi podstaknuti na korištenje višekratnih boca koje mogu dopuniti na ovaj način. Ovo je primjer koji je vrlo lako primjenjivi i kod nas. Primjera je dosta, imamo od koga učiti, potrebna je samo volja da krenemo u tom smijeru“, kaže Marina i dodaje da je važno ličnim primjerom pokazati da je smanjenje otpada moguće.

„Iz ličnog iskustva vidimo da neprimjetno pozitivno utičemo na ljude koji nas okružuju. Podsticanjem drugih da postanu svjesniji svojih izbora i postupaka, činimo da se broj ljudi koji vode računa ne samo o količini otpada, nego i generalno o zaštiti životne sredine povećava, stvara se kritična masa koja je neophodna za promjene na lokalnom i globalnom nivou“, kaže naša sagovornica.

Na kraju razgovora za BUKU naše sagovornice ističu da razbacano smeće predstavlja lošu estetsku sliku i smanjuje turističke potencijale mjesta, pored toga, neke vrste otpada otpuštaju toksične supstance u tlo, vode i vazduh, te se na taj način mogu prenijeti i na udaljena područja i djelovati štetno i na floru i faunu, ali i zdravlje ljudi, a divlje životinje često zamijene sitne komade plastike za hranu i od njih ne rijetko i uginu.  Sve ovo nam treba biti podsticaj da razmišljamo o svom životu na ovoj Planetu o onome šta svaki dan možemo uraditi da smanjimo otpad koji se svakim danom sve više gomila.

 

BAZAR U BANJALUCI

Jelena, Ivana i Marina i subotu organizuju bazar u Yoko Cafe-u u periodu od 11 do 13 časova.

„Ako ste čisteći svoje ormare i police našli odjeću, obuću, nakit, knjige, novine, ploče...koje više ne koristite donesite ih na bazar i razmijenite se sa drugima ili ih poklonite drugima. Bazar će funkcionisati isključivo na principu razmjene, bez učešća novac. Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača životne sredine. Takozvana brza moda je izrađena često od sintetskih vlakana, bojena toksičnim bojama i nošena svega par puta prije nego što završi kao otpad. Cilj nam je da razmjenom produžimo vijek naših odjevnih i drugih predmeta, pokažemo da je cirkularna ekonomija moguća i razmijenimo iskustva sa drugima“, stoji u pozivu na bazar.