<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zbog paranoične vlasti Republike Srpske na udaru autonomija visokog obrazovanja: Ko se i zašto boji Erasmusa u RS?

OBRAZOVANJE

Bilo kakvo ograničavanje učešća visokoškolskih ustanova u Erasmus+ programu predstavlja njihovu izolaciju iz savremenih akademskih tokova.

21. januar 2018, 12:00

Proteklih dana u javnosti se pojavila informacija da je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske uputilo dopis na univerzitete u Banjaluci i Istočnom Sarajevu u kojem se, kako je protumačeno, upozorava na određene evropske projekte u oblasti visokog obrazovanja i međunarodne saradnje, jer ti projekti predstavljaju opasnost za Republiku Srpsku i njene nadležnosti.

Ovaj, za mnoge misteriozan dopis, dostavljen je univerzitetima u decembru prošle godine, a u njemu je kako smo mogli saznati između ostalog stoji da je potrebno “spriječiti samoinicijativno učešće pojedinaca i predstavljanje univerziteta na konferencijama i naučno stručnim skupovima regionalnog karaktera”.

Kontaktirali smo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i tražili smo detalje o ovom dopisu. Oni su nam potvrdili da je ovaj dopis poslan.

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, kažu, aktivno radi na unapređenju međunarodne otvorenosti Republike Srpske ka drugim zemljama Evropskog prostora visokog obrazovanja i šire.

Foto: Vlada RS, Buka arhiva

“Ministarstvo je u decembru prošle godine uputilo obavještenje kojim univerzitete podsjeća na obavezu sinhronizovanog djelovanja akademske zajednice u pravcu usmjerenom ka razvoju visokog obrazovanja i internacionalizaciji, te povećanju mobilnosti studenata i akademskog osoblja. Cilj ovog obavještenja nije bio da se na bilo koji način spriječi učešće predstavnika visokoškolskih ustanova, bez obzira da li su to studenti ili akademsko ili administrativno osoblje, u projektima kao što su ERASMUS+ projekti. Naprotiv, riječ je o mjeri za obezbjeđivanje sinhronizovanog djelovanja svih organa i institucija Republike Srpske u projektima”, reki su za BUKU iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Dodali su da Ministarstvo učestvuje u nekoliko ERASMUS+ projekata usmjerenih ka razvoju visokog obrazovanja i internacionalizaciji, te povećanju mobilnosti.

“Trajno i prioritetno opredjeljenje Ministarstva prosvjete i kulture ka internacionalizaciji visokog obrazovanja za naredni period iskazano je u Strategiji razvoja obrazovanja Republike Srpske za period 2016-2021. U ovom dokumentu formulisan je strateški cilj - internacionalizacija visokog obrazovanja, čija je realizacija planirana kroz niz aktivnosti i mjera, između ostalog, i kao povećanje mobilnosti studenata i akademskog osoblja i unapređivanje međunarodne saradnje sa akreditovanim visokoškolskim ustanovama u inostranstvu, dovršavanje procesa akreditacije visokoškolskih ustanova radi lakšeg priznavanja domaćih kvalifikacija prilikom zapošljavanja u inostranstvu ili nastavka studija na inostranim visokoškolskim ustanovama”, pojašnjavaju.

Ističu da će Ministarstvo i dalje nastaviti da podržava sve oblike saradnje između domaćih visokoškolskih ustanova i stranih univerziteta, instituta i drugih naučnoistraživačkih institucija, te podsticati mobilnost domaćih studenata kroz finansiranje i sufinansiranje međunarodne akademske razmjene, kao što je to činilo i do sada putem granta u Budžetu Republike Srpske i putem njihovog uključivanja u projekte na međunarodnom nivou.

Samir Beharić, dvostruki dobitnik Erasmus+ stipendije na univerzitetima u Berlinu i Rimu, a u okviru Erasmus Mudus Joint Master programa trenutno studira na Univerzitetu u Beču kaže da je teško dati bilo kakav precizan komentar na relativno misteriozan dopis za koji ne znamo čime je izazvan i zbog čega je zapravo odaslan na adrese Univerziteta u Banjaluci i Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

“Međutim, jedno je sigurno: paranoične vlasti Republike Srpske na nečuven način pokušavaju dokinuti ono malo autonomije što je ostalo visokom obrazovanju u RS (mnogo bolja situacija nije ni u FBiH). Ministarstvo obrazovanja RS u svom dopisu piše da ‘razni evropski projekti u oblasti visokog obrazovanja i međunarodne saradnje predstavlju opasnost za Republiku Srpsku i njene nadležnosti.’ Pitam se kako to naučni skupovi, konferencije i razmjena studenata predstavljaju opasnost za Republiku Srpsku? Da li su se studentice i studenti sa Univerziteta u Istočnom Sarajevu sa međunarodne razmjene iz Pariza vratili sa razvijenijom kritickom mišlju i svjesniji svojih prava? Vjerovatno da. Da li su se studentice i studenti sa Univerziteta u Banjaluci nakon studentske razmjene u Ljubljani "previše" družili sa svojim kolegama iz Splita, Prištine i Tuzle? Vjerovatno da! Erasmus+ program je do sada zbližio više Bošnjaka, Hrvata, Srba i Albanaca nego bilo koji programi naših vlada od rata do danas”, rekao je za BUKU Beharić koji je i jedan od pokretača protesta studenata 2013. godine zbog blokade nadležnih političkih institucija pridruživanja "Erasmus +" programu.

Foto: Samir Beharić

Kaže, da ako to smeta vlastima u RS onda je to samo dokaz da Erasmus+ ispunjava svoj primarni cilj, a to je širenje vidika i horizonata kod mladih ljudi, te njihova integracija u opšte evropsko društvo.

“Bilo kakvo ograničavanje učešća visokoškolskih ustanova u Erasmus+ programu predstavlja njihovu izolaciju iz savremenih akademskih tokova. Pretpostavljam da je vlastima u RS zasmetalo učešće ova dva univerziteta na određenom naučnom skupu organizovanom u sklopu nekog međunarodnog projekta, o čemu vlasti u RS nisu bile obaviještene. Kad je u pitanju učešće u Erasmus+ programu, ministarstva obrazovanja ne moraju nužno da daje saglasnost svaki put kad neki bh. univerzitet sklopi saradnju sa univerzitetom u Portugalu, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji. Vlasti su tu da osiguraju učešće BiH u Erasmus+ programu, što su i uradile početkom 2014. godine, ali svako daljnje miješanje u aktivnosti visokoškolskih ustanova u okviru Erasmus+ programa nije samo nepotrebno, već je i štetno po samostalno i nezavisno djelovanje akademskih radnika”, poručuje Beharić.

On kaže da ga ova situacija podsjeća na kraj 2013. godine i blokadu pristupa Erasmus+ programu, uzrokovanu "političkim nesuglasicama" između RS i FBiH.

“Ako se sjećate, tada je našoj zemlji bio upitan ulazak u Erasmus+, nakon čega su studenti u šest bh. gradova organizovali uspješne proteste za Erasmus+ program, nakon kojih smo pristupili ovom 14,7 milijardi eura ‘teškom’ programu za obrazovanje, mlade i sport. Ipak, ova situacija ne izgleda toliko loše kao ona od prije nešto više od 4 godine. Sa ekonomskog stanovišta, nikome u BiH ne bi trebalo biti u interesu da ukine ili reducira učešće u BiH. Za svakog studenta ili studenticu koja ode ili dođe u BiH, njegov, tj. njen univerzitet ima i novcanu korist za koordinaciju tog projekta. Erasmus+ pruža priliku da naši najaktivniji studenti i studentice studiraju na univerzitetima u Granadi, Minhenu ili Stockholmu potpuno besplatno, te da za vrijeme studija primaju stipendiju između 750 i 850 eura”, ističe Beharić.

Dalje, dodaje Beharić, naši profesori i profesorice mogu predavati na najboljim evropskim univerzitetima i stečeno znanje prenijeti svojim studentima kad se vrate nazad u BiH.

“Naši univerziteti kroz Erasmus+ program mogu doći do novca za opremanje biohemijskih laboratorija, obnovu kompjuterskih sala i pravo učešća na prestiznim kongresima, zahvaljujući čemu se bolje pozicioniramo na europskoj akademskoj mapi. Bilo kakvo uskraćivanje ili orwellowska kontrola učešća naših univerziteta u Erasmus+ programu je udar na njihovu autonomiju, akademske slobode i pravo na razvoj. Erasmus+ program neće biti oštećen ako mi ne budemo dio njega, što svejedno sumnjam da će se desiti, ali mi ćemo biti u mnogome oštećeni manjim učešćem u ovom program, jer država nema namjeru da nadomjesti niti jednu marku koja bi nam prošla kroz prste zahvaljujući izlasku iz Erasmus+ programa. Takvo nešto je ravno akademskom suicide”, ističe Beharić.

On kaže da vlastima ne odgovara povratak u zemlju mladih i obrazovanih ljudi, istreniranih da misle svojom glavom. Beharić ističe da je kritička misao nešto što se ne uči na državim univerzitetima u BiH.

“Što manje mislite, prije ćete dobiti diplomu. Dođi na predavanje, slušaj i šuti, ne pitaj ‘glupa’ pitanja, nabubaj napamet i polozit ćeš ispit. To je recept za prolaz.  Studenti i studentice koji propituju autoritete su najprije na udaru svojih profesora i profesorica koji bi trebali da ih uče tom kritičkom mišljenju. Rijetki su izuzeci među profesoricama i profesorima koji kod studenata oštre kritišku oštricu. Vlastima treba poslušna akademska elita. To su već dobili. Ono što se još koprca su rijetke studentske grupice svjesne moći studentske populacije. Studentske organizacije, poput onih u Sarajevu i Banjaluci su vec zauzeli stranački poltroni iz podmladaka nacionalističkih partija. Vlasti su svjesne da ce otpor biti veći što je u društvu više mladih ljudi školovanih u inostranstvu”, kaže naš sagovornik.

Beharić kaže da bi izlazak Erasmus+ programa bila nepopularna metoda da se obračuna sa mladom inteligencijom i to bi značilo opstruiranje njihovog odlaska po evropsko znanje i kreiranje atmosfere u kojoj takvi ne mogu ostati, već odlaze iz države, a to je recept za održavanje na vlasti trenutne političke oligarhije.

Foto: Ilustracija

SIHRONIZOVANO DJELOVANJE U RS

Kada je u pitanju “mjera za obezbjeđivanje sinhronizovanog djelovanja svih organa i institucija Republike Srpske u projektima”, Beharić kaže da je ovo rastezljiv termin kojim se vjerovatno od univerziteta traži da vlastima "polaže račune" o tome šta i gdje radi, da se ne upušta u međusobne aktivnosti sa nepodobnim univerzitetima iz entiteta i zemalja koje "predstavlju opasnost za Republiku Srpsku i njene nadležnosti."

“Drugim riječima, ovo je represija političkih institucija nad akademijom. Ovakvoj kontroli visokoškolskih ustanova se možemo oduprijeti samo zajedničkom i ustrajnom borbom nalik studentskim protestima za Erasmus+ iz 2013. godine. Dio borbe je i mudro biranje predstavnika u vlasti. 610.000 mladih je registrovano za izbore, a na prste jedne ruke se mogu pobrojati političari koji mlade ljude spominju kao jedan od stubova svog političkog djelovanja. Izbor nije težak. Bolje spriječiti, nego liječiti”, kaže na kraju razgovora za BUKU Samir Beharić.