Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske provela je reviziju učinka ''Zbrinjavanje i zaštita djece bez roditeljskog staranja''. Svrha ove revizije je da ispita da li djeca bez roditeljskog staranja imaju adekvatan nivo zbrinjavanja i zaštite.
Nalazi ove revizije pokazuju da sva djeca bez roditeljskog staranja ostvaruju određen nivo zaštite i zbrinjavanja, ali da postojeći nivo zaštite i zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja i ukupnost mjera koje se primjenjuju na zaštiti i zbrinjavanju ne osiguravaju u potpunosti dostizanje ciljeva definisanih Strategijom.
Od ukupnog broja djece bez roditeljskog staranja u Republici Srpskoj oko 25% su djeca bez roditelja, a oko 75% su djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja. Polovina djece bez roditeljskog staranja zbrinuta je u srodničkim porodicima, četvrtina u hraniteljskim porodicima i četvrtina u javnim ustanovama. Iako se prioritet u zbrinjavanju daje vaninstitucionalnim formama zbrinjavanja, znatan broj djece je zbrinut i institucionalno u javnim ustanovama. Smještaj u javne ustanove bi trebao biti privremenog karaktera. Međutim, podaci pokazuju da svako peto dijete boravi u Domu pet i više godina, a svako deseto boravi u Domu duže od deset godina, dok neka djeca u Domu borave i do punoljetstva i/ili završetka školovanja.
Značajne su razlike u finansiranju institucionalnog i vaninstitucionalnog zbrinjavanja. Evidentne su i razlike u finansiranju hraniteljskih porodica kao i razlike između hraniteljskih i srodničkih porodica. Posebno su izražene razlike u finansiranju srodničkih porodica u kojima se zbrinjava najviše djece bez roditeljskog staranja, u pogledu visine naknada, vremena i redovnosti isplata naknada. Samo 1/3 srodničkih porodica ostvaruje pravo na naknade za zbrinjavanje djece.
Organizovane oblike zbrinjavanja u posmatranom periodu godišnje napušta 50-60 djece iz razloga punoljetstva i/ili završetka školovanja. Nisu kreirani posebni programi podrške mladima koji izlaze iz organizovanih oblika zbrinjavanja.
Usvojenje djece
Najbolji i najkompletniji vid zaštite djece bez roditeljskog staranja je usvojenje. Strategijom unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja, u oblasti usvojenja definisan je cilj - osavremenjavanje zakonske regulative.
„Usvojenje kao institut trajnog zbrinjavanja djece nije u dovoljnoj mjeri afirmisano. Broj usvojene djece u posmatranom periodu se smanjivao sa 30 usvojenja u 2015. godini na svega pet usvojenja u 2017. godini“, navodi se u pomentom izvještaju Revizije.
Koliko porodica u RS želi da usvoji dijete nije moguće tačno utvrditi. U javnosti se stiče utisak da se zahtjevi za usvojenjem djece iz godine u godinu gomilaju, a broj usvojene djece opada. Činjenica je da se jedna porodica koja želida usvoji djecu može prijaviti i da se prijavljuje u više centara za socijalni rad u RS, što dodatno otežava dolazak do tačnih podataka o broju potencijalnih usvojitelja.
Primjećen je prilično neujednačen pristup Centara prema potencijalnimusvojiteljima, kada se pojavi dijete bez roditeljskog staranja koje ispunjava uslove za usvojenje. Lica koja podnesu zahtjev za usvojenje djeteta ne prolaze uvijek procjenu i provjeru o ispunjenosti uslova, niti su na listi čekanja kao potencijalni usvojioci. Izuzetno, pojedini centri za socijalni rad su formirali tzv. „timove za usvojenje“ u sastavu: dipl. socijalni radnik, dip. psiholog i dip. pravnik, koji rade pojedinačnu stručnu procjenu potencijalnih usvojitelja. Jedan broj centara je za zainteresovana lica izradio spisak dokumentacije koja je potrebna za usvojenje.
Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS u 2015. godini bilo je ukupno 297 zahtjeva za usvojenje. Ministarstvo je naredne godine promijenilo način evidentiranja i izvještavanja i objavilo broj zainteresovanih usvojilaca sa prebivalištem u svakoj opštini RS, te došao do 51 potencijalnog usvojioca na području čitave RS, navodi Revizija.
Naredne godine broj pojedinaca/porodica koji su bili zainteresovani da usvoje dijete smanjen je na 36.
Broj usvojene djece se prema pokazateljima Ministarstva smanjivao, tako da je u 2015. godini realizovano 30 usvojenja, (potpunih, nepotpunih, te usvojenja sa međunarodnim elementom). U narednoj godini bilježi se 19 usvojenja, što je za oko 40% manje nego u prethodnoj godini.
Prema podacima do kojih je došla revizija na osnovu studije slučaja za 2017. godinu, od ukupno 560 djece bez roditeljskog staranja na dan 31.12.2016. godine u narednoj 2017. godini, usvojeno je petoro djece.
Razlozi slabog korištenja instituta usvojenja mogu proizlilaziti iz zakonske regulative, koja je po riječima zaposlenih u centrima socijalnog rada ograničavajućeg karaktera.
„Moguće prepreke u većoj zastupljenosti zaštite djece kroz usvojenje su niska gornja dobna granica za potpuno usvojenje djeteta (pet godina), zajedničke evropske smjernice za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške u zajednici, nepostojanje definisane donje uzrasne granice za usvojenje djeteta, nepostojanje jedinstvene baze podataka na nivou RS o potencijalnim usvojiteljima i djeci koja ispunjavaju uslove za usvojenje, i dr. potencijalni gubitak dječijeg identiteta do kojeg dolazi ovom vrstom njegovog zbrinjavanja i zaštite (potpuno usvojenje), nepostojanje zakonske obaveze usvojitelja da u određenom uzrastu saopšti djetetu da je usvojeno, nerealni zahtjevi potencijalnih usvojitelja u pogledu uzrasta, zdravstvenog stanja, pola i fizičkih karakteristika djeteta“, navodi Revizija.
Pored zakonskih, prisutne i su i druge prepreke koje doprinose najmanjem učešću instituta usvojenja u ukupnoj zaštiti i zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. Postupak oduzimanja roditeljskog prava po svojoj prirodi spada u hitne postupke i trebao bi da se riješi u roku od 15 dana, mada praksa pokazuje da ovi postupci traju dugo.
Na oduzimanje roditeljskog prava značajan uticaj imaju postupci pred nadležnim sudovima. Prema podacima centara za socijalni rad sudska praksa u pogledu oduzimanja roditeljskog prava je različita i pojedini centri imaju probleme sa dugotrajnošću postupaka i dokazivanjem roditeljske nekompetentnosti pred nadležnim sudovima.
Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske u izvještaju o reviziji učinka upućuje preporuke Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, jedinicama lokalne samouprave i centrima za socijalni rad u cilju unapređenja zbrinjavanja i zaštite djece bez roditeljskog staranja.
