„Za samo mjesec dana izgubili smo novac kojim se mogla pokriti isplata penzija za 691.000 penzionera!“

Oni koji bi trebalo da dobiju novac i pomoć za plate ne mogu pristupiti tim sredstvima, a oni koji odlučuju o raspodjeli dobit će bez ikakvih kašnjenja svoju platu prvog u mjesecu.

Tatjana Čalić / 21. Maj 2020

 

Koliko nas je koštala ekonomska kriza zbog korona-virusa, kako će se puniti fondovi, da li su se mogli kvalitetnije iskoristiti prihodi od akciza na duhan, gorivo, PDV-a, da li je sada kasno za neke ekonomske poteze koji bi mogli napraviti preokret?

Ovo su samo neke od tema kojih smo se dotakli u razgovoru sa makroekonomskim analitičarem Farukom Hadžićem.


Ovih dana objavili ste novu knjigu koja daje pogled na mnoge teme koje su dominirale u našoj zemlji posljednjih godina. Kakva je vaša generalna ocjena, nakon mnogobrojnih analiza koje ste objavili, kako se kod nas upravlja ekonomijom, odnosno da li su država i entiteti dovoljno činili za spas ekonomije?

Knjiga „Povratak u sutrašnjicu“, koja je nedavno izdata, na jedan način sumira moj dosadašnji rad u posljednje četiri godine, kroz niz analiza, komentara, razmišljanja, intervjua za razne medije, pa do prijedloga kako unaprijediti ekonomiju u BiH. U knjizi se može naći preko 280 različitih i hronološki poredanih tekstova od 2015. godine, zaključno sa krajem 2019. godine. Čitajući knjigu, čitalac može vidjeti ono što se tada predlagalo da je potrebno uraditi, kako bi se napravio ekonomski sistem po volji i potrebi građana, a do sada se radilo upravo sve suprotno. Možete pronaći tekstove iz 2016. i 2017. godine o tome da je potrebno smanjiti poreska opterećenja, da ne treba povećavati akcize na gorivo, da treba kroz smanjenje nameta, a povećanje plata, stimulisati ekonomiju i sl., a te teme su i danas aktuelne i o njima pričamo. Sljepilo političara, ponašanje kao da živimo u nekoj državi punoj blagostanja, da će se budžeti uvijek sami od sebe puniti, da ništa ne treba raditi, dovelo nas je danas u ovu situaciju u kojoj jesmo. Oni sigurno žive u blagostanju, ali trebaju se malo osvrnuti oko sebe i pogledati ovo malo naroda što je još ovdje ostalo. Generalna ocjena je da političari i osobe koje su oni postavili da upravljaju ekonomiju rade upravo suprotno od onoga što struka predlaže, nadajući se svaki put da će postići drugačiji ishod. Moguće da je u pitanju i njihova sujeta, na način da su samo njihova razmišljanja ispravna i da nema potrebe saslušati nekoga još oko sebe. Često se sa kolegama u posljednje vrijeme šalim da "okrenemo" priču – da krenemo zagovarati povećanje stope PDV-a, doprinosa i drugih poreza, da se u proceduru registracije firme uvede još više papirologije i novih parafiskalnih nameta, da ne treba ulagati u cestogradnju, već taj novac usmjeriti u nova zapošljavanja u javni sektor i sl. Možda bi oni tada zbog svoje sujete, ponudili upravo suprotno i napokon bi se desili pozitivni pomaci u našoj ekonomiji i društvu u cjelini.

Šta nam je učinio zastoj privrede zbog korona krize? Za samo dva mjeseca, imamo na hiljade otpuštenih radnika, zatvorene firme, manjak naplate poreza i doprinosa u iznosu od 259 miliona KM… Da li je ovo samo kratkoročni pad ili pak početak duboke krize?

Od vlasti zavisi da li će biti kratkoročni pad ili ne. Ovaj pad bi bio manji da su se prve, hitne mjere, te zakonska rješenja, donijeli do kraja marta. Zbog velike neizvjesnosti u mjere vlada, mnogi poslodavci su, nažalost, otpustili svoje radnike. Nekako, generalna ocjena kolega iz struke jeste da se sve pustilo da ide samo od sebe, kao da će novac i dalje dolaziti i da će problemi sami proći. Pad naplate poreza je posljedica onoga što je učinjeno ili bolje reći što nije učinjeno. Samo u aprilu, prema podacima Porezne uprave FBiH, pad prometa preko fiskalnih uređaja je bio gotovo 1,5 milijardu KM. To je strašan udarac našoj ekonomiji. Evo, neka se sve normalizuje od juna i da imamo isto stanje kao prošle godine, da bismo nadoknadili pad iz aprila, svaki mjesec do kraja godine treba da pravimo rast prometa od preko 200 miliona više nego u istom periodu prošle godine, što je teško za povjerovati. A pad poreskih prihoda je toliki da se od tog novca mogu isplatiti penzije za svih 691.000 penzionera za jedan mjesec.

O „korona zakonu“ koji je stupio na snagu u FBiH već mnogo toga je rečeno. Neki od mojih sagovornika su isticali da će, bez obzira na njegovo stupanje na snagu, obzirom da na provedbu zakona treba čekati barem dva mjeseca, od septembra budžeti u FBiH totalno krahirati, nezavisno od MMF-a, nezavisno od bilo kog novca, jer takav je pad javnih prihoda da jednostavno neće biti novca ni za šta. Kakvo je vaše mišljenje, da li je moguće da dođe do ovakvog scenarija?

Opet sve zavisi od donosilaca odluka. Vidjeli ste koliko su se samo progresivni dio struke, kao i razne grupacije poslodavaca i sindikata angažovali sa prijedlozima i vrlo kvalitetnim idejama od samog starta krize. Mnoge od tih ideja su ugrađene amandmane, kako pozicije, tako i opozicije. Međutim, svi su odbijeni samo zbog toga što je neko u startu kreirao zakon i nije se dopustilo bilo čije drugo mišljenje, jer bi to značilo da je bilo i drugih, kvalitetnijih prijedloga. Primjeri poput ovoga najbolje pokazuju zbog čega mnogi mladi trajno napuštaju državu, jer ne mogu čekati da osobe postavljene isključivo po stranačkoj direktivi, sa vrlo skromnim stručnim referencama, nešto konstruktivno urade. Upravo zbog toga mislim da smo dobro zakasnili sa prvim mjerama. Obzirom da su mnogi kvalitetni prijedlozi odbijeni, da nisu razmatrani, ogromna je odgovornost na osobama koje su predložile ova rješenja. Ako ova zakonska rješenja budu dala dobre rezultate, onda će to biti zasluge tih osoba, ali isto tako, ako se pokažu pogrešnim, oni treba da snose svu odgovornost. Dosadašnje projekcije pada prihoda budžeta nisu ohrabrujuće. Nedavno smo kolege Admir Čavalić, Damir Bećirović i ja, u dokumentu „COVID-19 – Ekonomske posljedice za BiH, mjere i rješenja“, koji je rađen za Friedrich Naumann Stiftung, ponudili 55 mjera za ublažavanje negativnih posljedica COVID-19 za sve nivoe vlasti, ali i projekcije kretanja naše ekonomije u ovoj godini. Nadamo se da se one najgore projekcije neće ostvariti i da ćemo ipak biti blizu onih 4% pada BDP-a u optimističnoj varijanti. 

Kako tumačite situaciju u RS, da li je ona možda bolje „odigrala“, da li je ponudila neko dobro konkretno rješenje ili je samo zaigrala na kartu obećanja- obećavši primjerice pomoć samo onim poslodavcima koji nisu otpustili radnike?

RS jeste brže reagovala sa konkretnijim zahtjevima u smislu da je obećala pomoći privredi kako bi se sačuvala radna mjesta. To se vidi i po dosadašnjim podacima vezano za pad zaposlenosti, gdje je taj pad daleko veći u FBiH. Međutim, u ovoj cijeloj priči, a tu mislim na cijelu državu, iako su mnogi poslodavci zadržali radnike, nisu ih otpustili, postavlja se pitanje koliko su radnici bili plaćeni u martu, a pogotovo u aprilu? Mnogi su radnici poslani na „neplaćeno odsustvo“, a to znači da se radnik vodi kao prijavljen u poreznoj upravi, uplaćuju mu se doprinosi, ali ne i plata, što je jednako opasno kao i da je izgubio posao, ili ako mu kasni plata? Šta jednom radniku znači da je prijavljen, a da sjedi kući ili radi, a ne dobiva platu? Upravo zbog tog pada ekonomske aktivnosti imamo veliki pad naplaćenog PDV-a u aprilu. Vlasti su jednostavno morale više pažnje posvetiti ovom segmentu, što je također struka apelovala i upozoravala od početka, da se održi potrošnja, kao motor razvoja ekonomije. U konačnici, mi smo svakako jedna država, jedan ekonomski prostor, ali zbog administrativne podjele često imamo izostanak koordinacije u donošenju mjera ekonomske politike, tako da je teško očekivati da će neko uspjeti bolje proći, iako je neke mjere brže i efikasnije donio.


Da li je BiH bio neophodan kredit od MMF-a? Da li su se mogli kvalitetnije iskoristiti prihodi od akciza na duhan, gorivo, PDV…?

U situaciji u kakvoj se nalazimo, apsolutno da. To potvrđuje i dosadašnji pad poreskih prihoda. Sredstva MMF-a, za sada, mogu pokriti 40% pada naplate poreskih prihoda, zaključno sa aprilom. Šta nakon toga? Vidjeli ste da nije bilo prevelike zainteresovanosti za obveznicama RS-a. Istina je da smo mogli i trebali prije više godina krenuti sa ekonomskim reformama, da se pogotovo akcize namjenski usmjeravaju u zdravstvo i cestogradnju, međutim, izabrano je ulaganje u stalno rastuće potrebe javnog sektora i nova zapošljavanja u preglomaznu administraciju. Sada bi imali puno jači i zdraviji zdravstveni sektor, osposobljen da odgovori i na najteže krize. Provedba reformi je velika nužnost, ali u ovoj situaciji, kada imamo ozbiljne padove poreskih prihoda, bit će još teže, iako će nas svako odgađanje provedbe reformi puno skuplje kasnije koštati.

Da li je sada kasno za neke ekonomske poteze koji bi mogli napraviti preokret?

Zakasnili jesmo i ono što smo trebali uraditi u martu, a npr. sada uradimo, neće i ne može imati iste efekte. Nije isto da smo donijeli zakon o pomoći privredi u martu ili sada. U međuvremenu je preko 30.000 osoba ostalo bez posla. Da su se tada mjere donijele, tad pad bi bio daleko manji. Međutim, ne vidim još uvijek svjesnost kod donosioca vlasti o ozbiljnosti problema. Oni još uvijek ne mogu da se dogovore o podjeli kredita koji nam je MMF dao, a od tog novca zavisi i dijelom pomoć privredi, zavisi stabilnost isplate penzija, plata doktora i sl. Tu se pojavljuje paradoks. Oni koji bi trebalo da dobiju novac i pomoć za plate ne mogu pristupiti tim sredstvima, a oni koji odlučuju o raspodjeli dobit će bez ikakvih kašnjenja svoju platu prvog u mjesecu. Teško da možemo očekivati sa takvim ljudima ekonomski oporavak, a pogotovo preokret.


Krajem 2018. god. ste u intervjuu za naš magazin upozorili da u narednih pet-šest godina možemo očekivati 90.000 novih penzionera ili čak i više. Šta ovaj broj znači u ovim novonastalim, daleko težim okolnostima?

Od tog intervjua kada smo radili u septembru 2018. godine, dobili smo 15.076 novih penzionera. Mnogi ljudi govore da to nije problem, smatrajući da treba oduzeti one koji su izašli iz sistema. Ovaj broj je neto povećanje, kada se oduzmu oni koji ne primaju više penziju, tako da smo sada blizu broja od 700.000 penzionera u državi. Ovaj broj će još više rasti zbog stare strukture stanovništva. Preko 40% svih zaposlenih radnika su stariji od 50 godina. Drugim riječima, 330.000 radnika će za 10-15 godina biti u kategoriji penzionera, a ako znamo da nam mladi masovno odlaze, kako ćemo osigurati stabilnost budžeta? Penzioneri su među prvima u isplatnom redu budžetskih sredstava, tako da, i ako ne bude dovoljno prikupljenih doprinosa, penzije će se isplaćivati iz prikupljenih drugih poreza. Ali onda ostaju problemi za finansiranje drugih budžetskih potreba. O tome treba danas razmišljati, a ne sutra.

A odlazak, vjerujete li da će se tek sada, nakon otvaranja granica, intenzivirati?

Ova ekonomska kriza će nas vratiti godine unazad. Znamo i sami kakva je do sada bila ekonomska situacija, koja je masovno i natjerala naše građane da napuste državu i potraže bolje mogućnosti života i rada za sebe i svoju porodicu. Ukoliko se nakon prolaske krize ne krene u ozbiljne reforme, možemo onda očekivati još masovnije iseljavanje, jer tek tada će biti sve manje i manje nade da se nešto može promijeniti. Ipak, ova kriza nam je dala i veliku šansu da vidimo šta ne funkcioniše i šta treba mijenjati, kako bismo napokon krenuli naprijed. Nadam se da ćemo ovu šansu iskoristiti.
 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.