<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Više od 60 posto žena u BiH nezaposleno, većina brine o porodici

BiH

Žene zbog brige o porodici i obavljanja kućnih poslova imaju pet puta manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje, kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima, između ostalog i u politici.

08. oktobar 2021, 11:29


Bosna i Hercegovina ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti žena u regiji. Više od 60 posto njih nije uključeno u tržište rada, a većina pruža brigu djeci, starijim i nemoćnim članovima porodice te obavlja kućanske poslove. U Bosni i Hercegovini se ovo podrazumijeva kao očekivan posao koje žene rade.

Stoga je potrebno da vlasti na svim nivoima ukažu na ovaj problem, osiguraju ulaganje i povećanje broja predškolskih ustanova i njihovo sufinansiranje te servisa briga za starije i nemoćne osobe. Time bi se stvorile veće prilike za žene, ali i generalno bi imalo pozitivan utjecaj na ekonomiju.

To su neki od zaključaka današnjeg sastanka na kojem je pokrenuta Akciona koalicija za ekonomsku pravdu i prava u Bosni i Hercegovini.

Ovo partnerstvo, kao dio UN Women globalne kampanje “Generacija za ravnopravnost”, posvećene unapređivanju rodne ravnopravnosti širom svijeta, osmišljeno je sa ciljem reagiranja na ključna ograničenja s kojima se žene i djevojčice suočavaju u ekonomiji, a njegov fokus u Bosni i Hercegovini bit će na ekonomiji brige i njege.

Ingrid Macdonald, rezidentna koordinatorica Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, tom prilikom je istaknula da se radi o globalnom problemu, te da je pandemija to dodatno pogoršala.

“Jedan od ključnih ciljeva koje podržavaju Ujedinjeni narodi u Bosni i Hercegovini je da što više žena bude aktivno na tržištu rada, s obzirom da podaci pokazuju da ih je trenutno aktivno samo 36,5 posto. Posvećeni smo saradnji sa svim relevantnim institucijama na pronalaženju sistemskih rješenja koja bi pokrila oblasti brige o djeci, starijima i o ranjivim kategorijama stanovništva, o kojima se često ne govori ili koja su jednostavno zanemarena. U tom smislu, nedostatak dostupnosti podataka o ekonomiji brige razvrstanih po spolu predstavlja značajan izazov na kojem također želimo raditi sa našim ključnim partnerima”, rekla je Macdonald.

Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, navela je podatke istraživanja koji pokazuju da 95 posto žena koje ne učestvuju na tržištu rada obavljaju sve ili većinu kućanskih poslova same, a 81 posto žena obavlja sve ili većinu poslova vezano za brigu o djeci.

To znači, dodala je, da utroše pet puta više vremena na kućanske poslove od njihovih partnera koji većinom obavljaju povremene kućanske poslove kao što je krečenje, rad u bašti ili plaćanje računa.

“Žene imaju pet puta manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima, pa i u politici. I onda se pitamo zašto nemamo žena u bh. politici”, naglasila je Filipović-Hadžiabdić, dodajući da se i žene zbog brige o članovima porodice suočavaju i sa većim stresom, te da je 17 posto njih moralo odustati od karijere, 17 posto je radilo skraćeno radno vrijeme, a 17 posto je prekinulo radni odnos i odustajalo od stručnog usavršavanje i poslovnog putovanja”.

Za Filipović-Hadžiabdić radi se o pitanju koje će se morati rješavati i zbog integracije u Evropsku uniju.

Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (Foto: Ustupljeno Al Jazeeri)
Jednaka raspodjela kućnih poslova
Matthew Field, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini, kazao je da je u sklopu nastavka rada na globalnom ubrzanja rodne ravnopravnosti uloženo 68 miliona funti u sedmogodišnji program borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama te da ravnopravnost žena i djevojčica ostaje glavni međunarodni prioritet njegove zemlje.

“Želimo da Bosna i Hercegovina bude zemlja jednakih prilika za žene i djevojčice, muškarce i dječake. Partnerstvo koje predstavljamo danas će biti podrška u tom cilju”, rekao je Field te dodao da je pandemija imala utjecaj na žene te snažnije otkrila postojeći procjep u ekonomiji njege i brige.

“Čak i prije COVID-a, Bosna i Hercegovina je sa 36 posto imala najnižu stopu aktivnog učešća žena na tržištu rada u sjeveroistočnoj Evropi. Broj žena vlasnica kompanija je značajno niži od broja muškaraca u zemlji u kojoj je svakako lakoća poslovanja na niskom nivou”.

Matthew Field, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini (Foto: Ustupljeno Al Jazeeri)
Lisa Curman, zamjenica šefice Odjela za razvojnu saradnju u Ambasadi Švedske u Bosni i Hercegovini, kazala je da je Švedska jedan od globalnih lidera u ovoj koaliciji i jedan od partnera u BiH te da se nada da će današnja diskusija pokrenuti dijalog o ekonomiji brige.

Lisa Curman, zamjenica šefice Odjela za razvojnu saradnju u Ambasadi Švedske u Bosni i Hercegovini (Foto: Ustupljeno Al Jazeeri)
“Švedska vlada radi na jednakoj raspodjeli neplaćenih kućnih poslova i pružanja njege. Žene i muškarci moraju imati iste obaveze u kućnim poslovima, te priliku da daju i primaju njegu po jednakim uslovima. To ne samo da će unaprijediti rodnu ravnopravnost, nego generalno ekonomiju. Istraživanja pokazuju da žene u Bosni i Hercegovini u prosjeku provode 7,5 sati radeći neplaćene kućne poslove. Šta da su ti sati provedeni na drugim stvarima, šta da je nekoliko ovih sati potrošeno na smišljanje neke biznis ideje, ili da su te žene uključene u zajednicu i daju doprinos razvoju društva. Zamislite tu vrijednost”.

Samo 17,2 posto djece u predškolskim ustanovama

Poduzetnica Elvira Ganibegović vlasnica je dječjih vrtića Kidtropolis u Zenici u kojima rade tri stručne saradnice i 25 zaposlenica, uglavnom žene mlađe od 30 godina uz liderstvo kolegica sa više iskustva.

Ona je govorila o prednostima predškolskog odgoja zbog kojeg djeca kasnije lakše sklapaju prijateljstva, imaju manje poteškoća u nastavi te bolji odnos prema školi, bolje usvajaju pravila i imaju veći uspjeh u zajednici. Napomenula je da je pravo na predškolski odgoj proglašeno univerzalnim pravom, prema međunarodnoj Konvenciji o pravima djeteta. Stoga nedostatak predškolskih ustanova u BiH te činjenice da one zbog društvene nejednakosti nisu dostupne svima, utječe na dobrobit djece.

Ganibegović je navela da i na državnom nivou nisu usklađeni zakoni koji se tiču podrške predškolskim ustanovama, kao i to da se zakoni ne primjenjuju u praksi. Naprimjer, dodala je, u Zeničko-dobojskom kantonu, samo na općinskim nivoima postoji djelimično finansiranje rada isključivo javnih predškolskih ustanova.


Na panelu na kojem se govorilo o perspektivi javnog, privatnog i nevladinog sektora, Vildana Bešlija, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, upozorila je da tek 17,2 posto djece predškolskog uzrasta u Bosni i Hercegovini pohađa ove ustanove, dok u Srbiji i Hrvatskoj to iznosi 60 posto.

Razlog su, dodala je, ograničeni kapaciteti javnih ustanova i nedovoljna ulaganja, u smislu sufinansiranja. Kanton Sarajevo trenutno sufinansira 200 konvertibilnih maraka (100 eura) po djetetu, što se tiče upisa u javne i 30 privatnih predškolskih ustanova.

“Studije pokazuju da iako su djeca išla u predškolski odgoj to nije dovoljno, trebali bi povećati i broj sati koji djeca tamo provode”, kazala je Bešlija.

Naknada za njegovatelja u porodici

Aida Hrnjić, direktorica udruge Colibri koja pruža brigu za djecu sa poteškoćama, istaknula je na početku panela da su roditelji osnovali ovu udrugu jer su shvatili da nemaju gdje ostaviti djecu.

“Moje dijete je tamo da bi dobilo podršku i pomoć, a ja sam ovdje s vama zbog toga. Mi nemamo ni dnevne centre za brigu, ni servise podrške porodice”.

Upozorila je na nedostatke zakona što ima veliki utjecaj na dijete i na porodicu, pogotovo na jednog roditelja koji izabere biti njegovatelj za naknadu od 420 konvertibilnih maraka (210 eura) mjesečno.

“Pri tome u zakonu stoji da to dijete i porodica ne mogu imati pravo na sve druge servise, dijete ne može boraviti nigdje duže od četiri sata, krenuvši od vrtića preko škole, do nekog centra za njegu. To je nemoguća misija. U zavodu u Pazariću gdje se brinu za osobe sa poteškoćama plaća jednom njegovatelji iznosi oko 1.500 konvertibilnih maraka (750 eura), ima pravo na godišnji, odsustvo, dok se zakonom za roditelja njegovatelja definiše da se to pravo ne može prenijeti na drugog supružnika, ukoliko se majka odluči za još jedno dijete ili otići na porodiljsko, što je kršenje ljudskih prava”, kazala je Hrnjić, dodavši da parlamentarci nisu htjeli uvažiti kritike roditelja.

“Ako imamo na jednoj strani intenciju društva da sav teret poslova, besplatnih, prebaci na porodicu, a u našem društvu to u većini slučajeva radi majka za tako mizernu naknadu, dok na drugoj strani imamo institucije u koje se pumpa ogroman budžetski novac, a krajnji korisnik ne dobija uslugu, to govori o velikom raskolu. Država se obavezala na to da treba transformirati institucije i ulagati u porodicu, ali to se u praksi ne dešava”,

Učesnice i učesnici događaja usaglasili su se da ekonomije i društva zavise od pružanja brige i njege kako bi preživjela i napredovala, a žene čine većinu radne snage kako u slučaju plaćene, tako i u slučaju neplaćene ekonomije brige i njege.

IZVOR: AL JAZEERA