A osobe koje imaju neko maligno oboljenje svakako su u povećanom riziku od COVID– 19 infekcije.
Prof.dr Mirko Stanetić povodom ove tematike na svojoj FB stanici daje svoje stručno mišljenje, navodeći da za bilo koju malignu bolest, aktivna bolest, donosi značajno povećan rizik od ozbiljnog COVID-19 oboljenja. Međutim, veća incidencija i težina COVID-19 kod pacijenata sa karcinomom, za razliku od onih bez karcinoma, su zasnovani na nekomparativnim retrospektivnim studijama.
"U svakodnevnoj praksi se veoma često od strane bolesnika sa malignim bolestima postavlja pitanje o potrebi vakcinacije protiv COVID-19. Vlastitih iskustava još nemamo, a stav gradimo na osnovu ESMO i NCCN smjernica, koje su vodeće svjetske smjernice za dijagnostikovanje i liječenje bolesnika sa malignim bolestima. U doba pandemije u ovim smjernicama se nalaze i stavovi oko vakcinacije bolesnika sa malignim bolestima protiv COVID-19", navodi Stanetić.
NCCN: Cancer and COVID-19 Vaccination Version 2.0 03/10/2021
Prema NCCN smjernicama, pojašnjava, pacijenti sa dijagnostikovanim karcinomom i oni koji se liječe trebaju biti prioritet za vakcinaciju i trebaju biti vakcinisani kada im je dostupna bilo koja vakcina koju je odobrila FDA (američka agencija za lijekove) i EMA /evropska agencija za lijekove/. Imunizacija se preporučuje svim pacijentima koji primaju citotoksičnu terapiju, ciljanu terapiju, imunološku terapiju sa inhibitorima PD-L1 receptora, terapiju zračenjem, uz naglašavanje da podaci o sigurnosti i djelotvornosti kod ovih pacijenata su ograničeni. Kod bolesnika koji su liječeni operativnim putem, vakcinisanje treba odložiti samo u ranom postoperativnom dobu. NCCN podržava upotrebu bilo koje dostupne vakcine Pfizer/BioNTech [BNT162b2 mRNA vakcina], Moderna [mRNA-1273 SARS-CoV-2 vakcina] i Janssen/Johnson&Johnson [Ad26.COV2.S adenovirusna vektorska vakcina]. U grupu adenovirusnih vektorskih vakcina pripada i Sputnik V, koji nije naveden u NCCN smjernicama, jer još nije odobren u EU. U cilju suzbijanja mogućnosti zaraze bolesnika sa malignom bolešću, naglašave se potreba vakcinacije njegovatelja i članova domaćinstva bolesnika (https://www.esmo.org/covid-19-and…/covid-19-vaccination)
"Iako su dokazi o vakcinaciji protiv COVID-19 pacijenata sa karcinomom ograničeni, ima dovoljno dokaza koji podržavaju vakcinisanje čak i kod pacijenata s rakom koji su podvrgnuti imunosupresivnoj terapiji. Smanjeni zaštitni efekti vakcinacije mogu se javiti kod pacijenata koji se liječe lijekovima koja uništavaju B ćelije (anti-CD19, anti-CD20, anti-CD10 monoklonska antitela i CD19 CAR-T ćelije) obzirom na neoptimalni imunološki odgovor. Međutim, na osnovu ekstrapolacije podataka od drugih vakcina i mehanizma djelovanja COVID-19 vakcine, moguće je procijeniti da je djelotvornost i sigurnost vakcinacije protiv COVID-19 slična onima kod pacijenata bez karcinom, iako nedostaju podaci iz velikih kliničkih ispitivanja. Iako efikasnost COVID-19 vakcine može varirati kod pacijenata sa različitim malignim bolestima (tip tumora, stepen proširenosti bolesti, suštinska ili terapijski indukovana imunosupresija), sve ukazuje da blagodati vakcinacije znatno premašuju rizike", navodi Stanetić.
Što se tiče vremena vakcinisanja ističe ono zavisi o pojedinačnim scenarijima terapije i idealno je kada se može dogoditi prije početka sistemske, ciljane ili imunološke terapije; međutim, ako je pacijent već započeo sistemsku terapiju, razumno je vakcinisati se tokom terapije.
Dodaje i da je vakcinisanje zdravstvenih profesionalaca koji se brinu o bolesnicima sa karcinomom među prioritetima.
"Mjere fizičkog udaljavanja, maske, štitnici za lice, sredstva za dezinfekciju i druge higijenske mjere i dalje su potrebne tokom pandemije, uključujući i pacijente s rakom i svakako bi trebale pratiti strategije vakcinacije", zaključuje Stanetić.