Banjalučanka Tijana Medić kaže da ju je oduvijek najviše zanimala vizualna umjetnost, ali da joj se 1992. godine, kada je završila banjalučku Gimnaziju, bavljenje umjetnošću nije činilo kao mudar životni izbor. Upisala je, umjesto toga, „tehnički“ fakultet, i sa visokim prosjekom diplomirala matematiku i računarstvo na Beogradskom PMF-u i dobila posao asistenta pripravnika na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci.
Međutim, još pred kraj osnovnih studija počela je raditi kao prevodilac, misleći da je to samo privremeni posao kojim će moći brzo da zaradi novac koji joj je bio potreban za odlazak u inostranstvo. Ubrzo joj je postalo jasno da se u poslu prevodioca prepoznaje na način na koji se nikada nije prepoznala u radu na fakultetu, u matematici i, posebno, računarstvu.
Jedno vrijeme je ova dva posla radila paralelno, ali već duže od decenije je samo samostalni prevodilac za engleski jezik. Engleski jezik učila je u školi, uz muziku i filmove, ali najviše čitajući knjige u američkoj i britanskoj čitaonici za vrijeme studiranja u Beogradu.
Kaže da bi mogla dugo pričati o tome kako je matematičko obrazovanje uticalo i na njen rad kao prevodioca i na njen glavni hobi, crtanje, zbog kojeg je privukla pažnju na društvenim mrežama.
"Jedan od predmeta za koji sam držala vježbe na fakultetu odnosio se na vještačke jezike i njihovo prevođenje i kompajliranje, i mnogo uvida iz toga može se iskoristiti da se mozak istrenira da efikasnije prevodi sa živog jezika na živi jezik. Za crtanje portreta koji zaista liče na modele korisno je poznavanje uglova, proporcija, perspektive koje sam dobila kroz geometriju, kao i poznavanje algoritama za prepoznavanje lica, a mojim crtežima i dalje dominiraju spirale. Mislim da u stvari ne možete imati višak matematike u životu, samo manjak."
Crteži grafitnom olovkom
Zanimljivo je da su mnogi Tijanini crteži nastali nastali tokom usmenih prevoda, na prevodilačkim bilješkama. Na pitanje kako je moguće raditi dvije tako zahtjevne stvari istovremeno i raditi ih odlično, Tijana kaže da joj je crtanje uvijek pomagalo da se koncentriše na ono što sluša.
"Iz osnovne škole se sjećam da je u naš razred jednom došla direktorica da nam nešto važno saopšti, a ja sam crtala dok je ona to važno saopštavala – pa me izgrdila što ne pazim, a ja sam, bez obzira na crtanje, ili baš zbog njega, mogla da od riječi do riječi ponovim sve što je rekla. Nastavnici i profesori mi nikada prigovarali što crtam dok oni predaju – mislim da sam im ja bila najmanji problem, ili su imali priliku da me bolje upoznaju i shvate da mi to u stvari pomaže da se koncentrišem. Ipak, mislim da i bavljenje simultanim prevođenjem duže vrijeme rezultuje promjenama u mozgu. Kako morate da istovremeno obraćate pažnju i na ono što slušate i na ono što govorite, sa određenim vremenskim odmakom, osjećaj je kao da vam se stvore dva odvojena kanala svijesti i onda je teško koncentrisati se samo na jednu stvar, jer oba kanala traže pažnju – i nisam ja, svakako, jedini primjer. Mnoge koleginice i kolege bave se i drugim stvarima u kabinama dok prevode - čitaju ili razmjenjuju poruke, surfaju internetom, a čitala sam i o nekima koji u toku prevođenja rješavaju ukrštenice."
Prilikom konsekutivnog prevođenja, Tijana kaže da radije zapamti i prevede duži dio govora, nego da prekine govornika. Govor koji se prevodi zvuči mnogo bolje i lakše se sluša i razumije ako se govornik i prevodilac češće smjenjuju, ali pošto nisu svi govornici otvoreni za to da često prave pauze, prevodilac mora znati da pravi bilješke.
"A kad već imam svesku i olovku u rukama zbog potencijalnog pravljenja bilješki, mogu i da crtam i zabavim ruke i kada ne moram bilježiti. Kombinacija prevođenja i crtanja je idealna, jer jedna aktivnost okupira slušni i govorni aparat, a druga oči i ruke. Uvijek pitam klijente da li im to smeta, još niko nije na to pitanje odgovorio sa 'da'. Ponekad i oni požele da za vrijeme sastanka nacrtam nešto na osnovu fotografije koju oni izaberu i tako iz Banjaluke ponesu posebnu uspomenu."
Crteži nastali na osnovu fotografija ljudi kojima je Tijana prevodila
Tijana nema formalno umjetničko obrazovanje.
"Prije dvije godine sam na Fejsbuku vidjela reklamu za kurs crtanja i impulsivno kupila taj kurs za 10 dolara. Radi se o kursu na sajtu udemy.com i to je kurs crtanja za početnike. Mislim da normalnim tempom može da se završi za sedmicu dana, uključuje lekcije u obliku video snimaka i trebalo bi da crtate zajedno sa predavačem, a nakon toga vježbate samostalno, a onda predavač komentariše i ocjenjuje vaše radove na dijelu sajta koji se odnosi na pitanja i odgovore. Uz to dobijete pristup na zatvorenu Fejsbuk grupu za crtače početnike. Meni je, standardno prokrastinatorski, trebalo punih šest mjeseci da završim taj kurs. Odradila bih jednu lekciju i onda pauzirala po mjesec-dva. Međutim, kada sam konačno došla do dijela koji se odnosi na potrete, prepoznala sam da je to ono što se savršeno uklapalo u moj tadašnji „stil“ – apstraktne spiralne forme nacrtane na bilješkama, koje su izgledale kao okviri. Portreti su savršeno sjeli u te okvire. Tako je došlo do mog prvog članka na Bored Panda sajtu - Pretvaram prevodilačke bilješke u crteže mačaka.
Crteži hemijskim olovkama
Od oktobra 2017. godine crta gotovo svaki dan, uglavnom portrete, i do sada ih ima preko 700. Crta uglavnom običnom hemijskom olovkom, grafitnim olovkama ili olovkama u boji.
"To su samo dvije-tri olovke, gumica i obična sveska bez linija, što mogu uvijek da imam sa sobom, i tako sati provedeni na poslu – ili gdjegod moram da budem – mogu da proteknu kao minuti, čim se ubacim 'u zonu'."
Crteži olovkama u boji
Što se tiče modela i motiva koji je inspirišu, Tijana kaže da je inspirišu ljudi, njena porodica i prijatelji.
"Od samog početka mi se svidjelo kako ljudi reaguju na portret koji je nastao na osnovu njihove fotografije, a koji dobiju kao poklon iznenađenja. Čak i moji inicijalni pokušaji, koji zaista nisu bili ni previše dobri, ni previše nalik ljudima koje je trebalo da predstavljaju, a svakako ni laskavi, primljeni su sa toliko pozitivne energije i zahvalnosti - imam stvarno sreće što imam takve prijatelje.Volim da činim ljude sretnima i, nakon stotina portreta, ne mogu se sjetiti nijedne negativne reakcije. Zato i volim da fotografišem svoje modele u trenucima kada im dajem portrete na kojima su oni, i te fotografije su najvažniji dio mog websajta i najbolji dio mog Instagrama. Onda, naravno, i ta fotografija može da bude osnova za naredni portret, i tako sam napravila i seriju portreta u portretima. U jednom slučaju sam došla do petog nivoa rekurzije, što je nešto što veoma zabavlja onaj matematički dio mog mozga. To je tema mog drugog članka Rekurzivni portreti moje prijateljice."
Pet portreta u jednom, grafitne olovke
Plan joj je da nacrta baš sve Fejsbuk prijatelje koje ima, na njihove rođendane.
"Kao za inat, nekim danima po troje imaju rođendan, a nekim danima niko, tako da taj plan neće moći da se ispuni u toku jedne godine. Crtanje mi je zaista dalo uvid za to čemu sve te društvene mreže služe – odnosno, čemu bi trebalo da služe. Na Fejsbuku sam više od deceniju i ranije sam smatrala da uglavnom služi samo da se manje iznenađujete na godišnjicama mature. Ali sad sam se, počevši od inicijalne grupe za kurs crtanja, povezala sa ljudima sa kojima zaista dijelim interese i koji mi u crtanju pomažu i inspirišu me na neočekivane načine. Tako da i oni koje nikada neću sresti uživo definitivno zaslužuju portret za rođendan. Takođe, portret za rođendan zaslužuju, i mogu da računaju da će ga dobiti, i oni koji rođendan slave uživo pa me na slavlje pozovu! Kao što mogu da crtam dok prevodim, mogu da crtam i dok razgovaram sa prijateljima - a tek što mogu da crtam dok jedem i pijem! Bilo je portreta i za slavu i za druge svečane prilike. A kad nema svečanih prilika, tu je moja porodica i hiljade fotografija našeg zajedničkog života koje sam snimila i koje i dalje snimam svaki dan."
Portret i autoportret Svjetlane Panić. Foto: Svjetlana Panić
Veoma često crta mačke, za koje kaže da su "ravnopravni članovi njene porodice".
"Mačke sa pravom vladaju internetom. Njihova fleksibilnost, opuštenost, njihova elegancija, nevjerovatna izražajnost njihovih dlakavih lica, čine ih idealnim modelima. Upravo sam usvojila novog mačka, i slučajno je bijel i siv, kao da se rodio za crteže grafitnom olovkom! Mačke se mogu portretisati jednako kao i ljudi, u različitim raspoloženjima, a znaju i da budu mirne po par sati, dok spavaju, pa omogućavaju i vježbanje crtanja uživo, a ne samo na osnovu fotografije. Sa ljudima nisam imala sreće u tom smislu, niko nije dovoljno strpljiv da mi pozira i mnogo se vrte i dok spavaju."
Crteži spiralno opuštenih mačaka, hemijska olovka
Tijana kaže da je fasciniraju društvene mreže, te da joj je zanimljivo na koliko se načina na njima može postati popularan. Tako je nastala serija njenih portreta Instagram influensera koji su uglavnom životinje: Inspirativne životinje.
Za sada joj je crtanje samo hobi, a što se tiče želja i ambicija, Tijana kaže:
"Imam želju da otvorim štand na nekom gradskom trgu i crtam turiste, a naravno i Banjalučane. Neki od mojih kolega crtača poželjeli su da im pokažem svoj proces crtanja i zato sam pokrenula kanal na Youtube-u, Portraits by Tijana, na kojem ćete moći da crtate zajedno sa mnom. Plašim se da za uspješnu karijeru u umjetnosti treba stvarati nešto šokantno i skandalozno i da me nasmiješeni ljudi i opuštene mačke neće odvesti u tom smjeru. Možda griješim, ali, uz to, svakako volim i prevođenje."
Kastel, hemijskom olovkom
