Umjetnik Mladen Miljanović za BUKU: Ne postoji pogrešna perspektiva u ideji slobode

Aperta fenestra – prozor je otvoren, ali mi taj svijet nepreglednog pejsaža prošlosti posmatramo iz vana ka unutra. Radikalna izmjena pozicija posmatranja zahtijeva i radikalno promišljanje pozicije umjetnika i publike u kulturi danas.

Maja Isović Dobrijević / 29. August 2019

Mladen Miljanovic photo©Dusica Ivetić 42_ Gallery

 

Akademski slikar Mladen Miljanović jedan je od naših najpoznatijih i najcjenjenijih savremenih umjetnika. Njegovo ime je prepoznatljivo, ne samo na našim prostorima, nego i u svijetu. Umjetnik je rođen u Zenici 1981. godine, a nakon završene srednje škole u Doboju, odlazi u Školu rezervnih oficira, gdje dobija čin vodnika. Nakon toga upisuje Akademiju umjetnosti (Odsjek za slikarstvo) u Banjaluci, gdje danas predaje.

Dobitnik je mnogih nagrada iz umjetnosti. Nagradu „Zvono“ za najboljeg mladog umjetnika u BiH dobio je 2007. godine,  a Henkelovu nagradu za umjetnost dobio je 2009. godine, kao najbolji umjetnik iz regiona centralne i istočne Evrope i centralne Azije, na osnovu koje je izlagao u bečkom MUMOK-u.

Mladen Miljanović predstavljao je BiH na Međunarodnom bijenalu umjetnosti u Veneciji 2013. godine. Banjalučanima će se predstaviti 2. septembra u Kamenoj kući sa izložbom ”Aperta Fenestra” prozor u  svijet, a to nam je bio i povod za ragovor sa umjetnikom.

Mladene, možeš li nam reći nešto više o konceptu svog rada koji će biti predstavljen u Banjaluci?

Polje i glavni predmeti istraživanja su perspektive kao forme, prostori ili konstrukti između subjekata, predmeta, ljudi i istorije unutar društva. Ovo istraživanje je formalizovano kroz monumentalnu instalaciju iz nekoliko cjelina u vidu izložbe te video rada koji je snimljen sa australijskim režiserom (sa adresom u Berlinu) Greg Blekijem. Naziv projekta prije svega upućuje na važnost tačke perspektive ili tačke iz koje se posmatra svijet. Sam naziv izložbe se referira na poznati renesansni izraz koji u istoriji umjetnosti označava pojam slike kao prozora u svijet. Mazačo (Masaccio) je ustanovio linearni-matematički princip perspektive te njegovog inkorporiranja u slikarstvu početkom XV vijeka.

U samom radu je važna i Kamena kuća, gdje će izložba biti i postavljena. Možeš li nam to malo pojasniti?

Sam naziv prostora galerije „Kamena kuća“ uveliko komunicira sa sadržajem izložbe, možda čak do te mjere da ova izložba postaje ono što u umjetnosti zovemo „site specific“ ili rad koji komunicira zajedno sa prostorom u kojem je izložen. Sva tri rada na izložbi u sebi sadrže kamen kao materijal, tako da se prostor Kamene kuće i simbolički uklopio.

„Aperta Fenestra“ selektivno koristi izlagački prostor Kamene kuće kao prostor pejzaža koji se iz vanjskog (prostora izvan objekta) posmatra kao prostor vanjskosti ili pozicije izmještenosti. Radi se o obrnutom ili inverznom procesu u kojem su artefakti zauzeli mjesto posmatrača, a pozicija posmatrača je na mjestu predmeta reprezentacije (pejzaža-kulturne i društvene stvarnosti).

Koliko je jednom umjetniku važan taj „prozor u svijet“, dodir sa stvarnošću?

Aperta fenestra – prozor je otvoren, ali mi taj svijet nepreglednog pejsaža prošlosti posmatramo iz vana ka unutra. Radikalna izmjena pozicija posmatranja zahtjeva i radikalno promišljanje pozicije umjetnika i publike u kulturi danas. Da li je moguće da se prostor kulture življenja dehumanizuje, i koje su posljedice toga je pitanje na koje ovaj projekat teži odgovoriti na nekoliko nivoa. Da li se i sami kao društvo svjesno ili nesvjesno nalazimo kao statisti, onesposobljeni u tom kamenitom pejsažu prošlosti je pitanje koje ova situacija postavlja pred nas.

Tvoji radovi uvijek direktno komuniciraju sa društvom. Koliko ti je ta vrsta društveno-umjetničkog  angažmana važna kao umjetniku?

Treba pokušavati izmjestiti umjetnost iz tog prostora artificijelnosti i elitizma, koji se vrlo često u umjetnosti nameće. Ta relacija sa društvom može biti dvosmjerna, od društva kao resursa prema umjetničkom kao ishodištu forme, te od umjetničkog polja kao moguće platforme ka oblikovanju društvene forme ili socijalne skulpture. Tako da komunikacija sa društvom u umjetničkom djelu danas je nužna, bilo na lokalnom ili globalnom nivou.
Kada bi morao sa sumiraš svoje misli, osjećanja i rad, koja bi bila tvoja glavna umjetnička poruka, ona nit koja te činim umjetnikom sve ove godine?
Teško bi bilo formulisati jednu poruku, jer svaka izložba ili serija radova se bavi specifičnim kontekstima i pokušava da uspostavi različite zaključke. Ono što je neka vrsta težnje u mom radu jeste da umjetnost ne treba da čini svijet samo ljepšim već i boljim mjestom za život. Umjetnicima je danas teško da pretpostave načine kako umjetnost može ili bi trebala da mjenja svijet.

U opisu tvog rada pročitala sam o važnosti tačke perspektive ili tačke iz koje se posmatra svijet i stvari koje nas okružuju. Koliko je ta tačka individualna za svakog posebno, a kako, sa druge strane, naći način komunikacije sa drugima, ključ razumijevanja?

To je jedan inverzan proces perspektive/posmatranja slike kako sam naveo u prvom dijelu intervjua. Ja to kolokvijalno nazivam princip ”izvrnute čarape”. Mislim da prostor galerije Kamene kuće savršeno odgovara ovom radu, tako da su se nekako sklopile kockice kamena. Veoma sam nestrpljiv zbog ove izložbe i to je ta nervoza koja je uvijek znak da vam je značajno to što radite. Takođe ova izložba je moje izlaganje u Banja Luci nakon dvije godine, i 11 godina nakon poslednje saradnje sa Banskim dvorom koja je bila davne 2008 na izložbi Okupaciona terapija. Tako da sam se obradovao pozivu Banskog dvora kulturnog centra i Mladena Matovića da realizujemo izložbu ”Aperta fenestra - Prozor u svijet” kao novu produkciju rada.

 

Mladen Miljanovic photo©Csaba Aknay acb Gallery Budapest 2014

 

Dalje se u opisu rada naznačava radikalna izmjena pozicija posmatranja zahtjeva i radikalno promišljanje pozicije umjetnika i publike u kulturi danas. U kom smjeru taj radikalizam treba da ide? Na kraju krajeva, imajući u vidu današnju savremenu umjetnost, da li je promjena perspektive uopšte moguća?

Mislim da ne postoji pogrešna perspektiva u ideji slobode, ali postoji nametnuta perspektiva ili pretpostavljena i ograničavajuća tačka gledanja stvari i svijeta koji nas okružuje koja čini prostor slobode skučenim i suženim. Iz tog razloga samo utemeljenje perspektive  u umjetnosti-slikarstvu je imalo veliki simbolički značaj. U ideološkom smislu ta perspektiva selektivne reprezentacije svijeta na slici je danas posredovana kroz televiziju, nove medije, društvene mreže... Danas konstantno moramo mjenjati pozicije shvatanja perspektiva slobode. To bi trebao da bude dinamički IP u stvarnom svijetu koji nam konstantno mijenja lokacije tako da nas oni koji kontrolišu taj prostor skučenosti ne mogu lako upratiti/locirati.

Zanimljivo mi je pitanje koje se u opisu rada postavlja: Da li se i sami kao društvo svjesno ili nesvjesno nalazimo kao statisti? Kako mijenjati taj diskurs, kako od statista doći do aktivista, proaktivnog dijela društva, ali i ljudi koji čine to društvo?

Kao statisti nikada nećemo biti svjesni promjene, potrebno je to asimetrično izmještanje, ali ne samo nas u lokalnom društvu, već i u odnosu na globalni kontekst. Te asimetrične poglede na svijest treba predočavati na različite načine, od novinara u svom poslu, preko sociologa, umjetnika, ali i prije svega i političara kojima društvo na svakim izborima daje ili ne daje mandat da ih predstavljaju.

Imajući u vidu da imaš aktivnu inostranu umjetničku karijeru, da izlažeš širom svijeta, mnogi mladi umjetnici se sigurno pitaju šta je to što je potrebno da se neko izdvoji, postane prepoznatljiv, da svoj pečat u današnjem svijetu prepunom umjetnika koji tek čekaju svoj trenutak. Šta bi svima njima ovim putem poručio?

Nema jedinstvene formule, mislim da je neophodno biti „fanatik“ danas u onome što radite. Fanatik u smislu beskompromisnog razvijanja sopstvene ideje i njenog konstantnog, upornog, neumornog pokušaja sprovođenja u stvarnosti. A ideja „međunarodne karijere“ nastaje i počinje onog trenutka kada sebe prestanete posmatrati  kao lokalnog umjetnika omeđenog raznoraznim granicama koje se nameću kroz medije, politiku...

Svijet je u velikom problemu, od ekoloških do političkih tema koje izjedaju svakog pojedinca. Kako umjetnost može opstati u ovom svijetu spektakla i skandala?

Umjetnost nema centralnu ulogu u rješavanju tih krupnih pitanja kao problema svijeta i društva u kojem živimo, ali kao i filozofija teži da redefiniše prirodu tih problema. Ili u najboljem slučaju umjetnost u stvarnosti nakon filozofske redefinicije nekog problema taj isti proces formalizuje u formi umjetničkog ili materijalnog oblika. Sa druge strane umjetnost danas promišlja svijet globalno, ali djeluje punktirajuće na određenim žarištima problema kao što i ova izložba pokušava.

BiH suočava se sa ogromnim problemom odlaska ljudi, svih generacija, obrazovanih, neobrazovanih. Kako ti gledaš na ovu pojavu? Razmišljaš li ti možda o pakovanju kofera?

Zalažem se za slobodu u svakom smislu, tako i u izboru mjesta življenja, rada, kretanja. Ta sloboda je zasnovana na principu izbora mogućnosti koji nam se nude, mislim da mi kao društvo treba da uveliko poboljšamo tu ponudu mogućnosti izbora koju neko može da ima ovdje. Sa druge strane treba da shvatimo da se ovim kretanjima/odlascima samo potvrđuje postepeno inkorporiranje i našeg regiona u ono što se naziva slobodno tržište (roba i radne snage) koje je osnova prirode neoliberalnog kapitalizma, a čiji je cilj permanentno stanje krize i razvoja sistema eksploatacije.

 


Buka preporuka

Tema

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.