Tea nam kaže da kada joj je javljeno šta se desilo prvo je napisala e mail zvaničnoj kancelariji konkursa, objasnila je situaciju sa svim foto-dokazima, a onda je sve u afektu objavila na internetu, jer je o svemu htjela javno pričati da se ukaže na problem o kojem se inače ne razmišlja.
„Svaki svaki put mi bude jako krivo kada se kolegama desi slično, a oni ćute. Tim putem se sigurno neće desiti ništa niti će biti bolje za sve nas kreativce, bilo koje vrste“, kaže za BUKU Tea Jagodić.
Ona ističe da nema informaciju šta je tačno autorka nagrađenog kopiranog rada dobila, ali u opticaju su sigurno nagrade od od trofeja, novčanih nagrada, pa do VIP propusnica za govore umjetnika i fotografa koji se organizuju u Las Vegasu na glavnom završnom dešavanju.
„Od njih sam nakon dva dana dobila odgovor da ovaj problem shvataju veoma ozbiljno i da će mi se javiti jako brzo. Za to bih se zahvalila i pratiocima i prijateljima na društvenim mrežama koji su samoinicijativno označavali njihovu stranicu u objavama, kritikama i pisali im mailove o propustu. Smatram da je to bio važan dio, jer u moru mailova i prijava, vjerujem da smo se istakli više nego što bi možda moj jedan mail. U međuvremenu je autorica spornog rada odgovorila na moje javne prozivke na Instagram platformi sa besmislenim opravdanjem pozivajući se na 'samo inspiraciju' i na svoj težak period koji je htjela da prenese na rad, ali je sve ispalo kako ne treba. Međutim, jasno sam joj dala do znanja da ne reagujem na patetiku, da od sada koristi svoju bol za stvaranje, a ne tuđu i na blef sam joj spomenula advokata. Vjerujem da se zbog toga odmah obratila organizaciji, diskvalifikovala se sama i zaključala sve profile na mrežama, što su mi oni zvanično i javili“, pojašnjava Tea Jagodić.
Dodaje da definitivno nije imala na pameti da njen gest može da dođe do ''neke tamo daleke male Banjaluke'' i doći do svega ovoga, jer taj rad je bio objavljen isključivo na sajtu nagrađenih autora i nigdje više na čitavom internetu.
Lijevo je moj rad iz Februara ove godine. Na Instagramu, od tada, bez prestanka, najdjeljeniji, najviše su ga crtali,...
Posted by Tea Jagodic on Thursday, October 22, 2020
Kada je riječ o radu koji je kopiran Tea kaže da je non nastao u februaru ove godine koji je dio foto-serije od dva dijela i tu govori o fenomenu paralize sna kojeg je iskusilo dosta osoba pa joj je bilo interesantno da probam da prikaže približno taj osjećaj proganjanja i čudnog momenta kada tijelo spava, a mozak se probudi .
„Takođe mi je bilo zanimljivo što je dosta ljudi saznalo za taj pojam preko rada a opet, par njih je saznalo da to ima ime, dešavalo im se a nisu znali šta je. No, zbog vizuelnog dijela, fotografija se mjesecima proširivala internetom jer je toliko pristupačna da se može staviti u još mnogo širokih tema, svi su se na svoj način poistovjetili masovno sa njom po svojim scenarijima i vjerovatno je tim putem došao i do autorice koja ga je iskopirala“, ističe Tea.
Kada je saznala za krađu ideje Tea kaže da se sa jedne strane nije iznenadila, jer je bila svjesna da je internet ogromno mjesto gdje je sve dostupno, otvoreno i nikada nije bilo lakše da se nešto ukrade ili iskopira, platforme su prezasićene svim i svačim.
„Sa druge strane sam bila ogorčena i ljuta kao i svako što bi bio. Ja stvaram iz ljutnje, bola ili bunta i osjećala sam se kao da je dio mene ukraden i još dobio neke zasluge za šta nisam mislila da će se ikada desiti, budući da sam na obične krađe ideja već navikla. Na kraju se nije radilo ni o samoj fotografiji ni o takmičenju i pobjedi nego o principu i mnogo dubljoj stvari. Meni da je do konkursa i do nekih diploma, masovno bih sama tražila takve i prijavljivala se svuda i plaćala velike kotizacije ali priznanje je za mene ipak nešto drugo. Ko je shvatio dublji problem, shvatio je“, pojašnjava.
Kada je riječ o zaštiti autorskih prava Tea kaže da sve zavisi od zemlje do zemlje, ali smatra da je u dosta slučajeva dovoljno samo da se prilože radni fajlovi, sirovine i takve direktne dokaže da je neko autor.
„Opet smatram da u svakom slučaju bi dobili sporove prije sa Amerikom nego ovdje sa ljudima u unutrašnjosti, jer već znamo da ovdje previše toga nije sređeno, pogotovo ova tema koja nije prečesta ,a Amerika intelektualno vlasništvo i autorska prava shvata mnogo ozbiljno, o kome god da se radi“, pojašnjava.
Kada je riječ o pravnom aspektu priče Tea kaže da se sve izdešavalo preko vikenda pa joj niko važan iz te struke za međunarodno i intelektualno pravo nije bio dostupan, a da je iz Amerike.
„Međutim, za ova dva-tri dana dobila sam mnogo korisnih kontakata od prijatelja i poznanika iz te oblasti koji bi mogli biti od pomoći za dalje, pa bar da saznam za početak imam li osnova za bilo šta ili ipak ne, tako da nažalost do objave ovog intervjua, neću imati ništa korisno da odgovorim na tu temu, radna sedmica je tek ispred mene“, pojašnjava ona.
Tea Jagodić trenutno radi na fotografijama kao i do sada, što ćešće može, budući da je grafički dizajner i fotograf sa raznim komercijalnim klijentima, ali uvijek nastoji naći vremena za radove koliko mogu.
„Između redovnog rada, već neko vrijeme planiram da napravim print shop i nudim printove radova jer se pokazala ozbiljna potražnja za tim u zadnjih godinu dana. Zbog pandemije i slabije platne moći svih nas to sam usporila i ne žurim, ali jednom će da se desi sigurno, važno je da je tržište istraženo sa svim propratnim opcijama“, rekla je u razgovoru za BUKU Tea Jagodić.
