Za Prvi maj, međunarodni praznik rada, moramo da se osvrnemo na nekoliko stvari kada su u pitanju prava radnika u Republici Srpskoj, kaže za Buku Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske i potpredsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske.
Prije svega na prava radnika u realnom sektoru.
“Kao što svi znamo, izuzev zaposlenih u javnom sektoru gdje su granski sindikati još uvjek barijera ka jednostranom ukidanju prava i samovolji poslodavaca, radnici u realnom sektoru su prepušteni na milost i nemilost poslodavaca kada je u pitanju konzumiranje radnih prava. Razlog leži u tome da je sindikalni pokret u realnom sektoru uništen, jer poslodavcima ne odgovara snažan sindikat. Radnik u realnom sektoru osim prava propisanih Zakonom o radu, nema nikakvih drugih prava koja proističu iz kolektivnog ugovora. Zbog toga, Srpska od 2016. godine i nema Opšti kolektivni ugovor za zaposlene u Republici Srpskoj. Krivci za takvu situaciju su svi učesnici u tripartitnom dijalogu, a to su: Vlada Republike Srpske, Savez sindikata, Konfederacija sindikata i Unija udruženja poslodavaca koji nisu postigli kompromis u cilju zaključivanja OKU! Na ovom ispitu su generalno pale sindikalne centrale koje su pokazale da su svrha samima sebi, a da je sindikalna budućnost upravo na organizovanju granskih sindikata”, ističe Marić i dodaje da su upravo granski sindikati ostali kao jedini bedem i mehanizam zaštite zaposlenih u određenim granama djelatnosti jer se kroz posebne kolektivne ugovore može urediti veći obim prava od onih propisanih Zakonom o radu. A nesumljivo je, kaže, da tamo gdje postoje jaki granski sindikati, postoje i dobri Posebni kolektivni ugovori koji štite prava zaposlenih.
To se posebno pokazalo unazad godinu dana otkako traje pandemija, a kao primjere Marić navodi pokušaj Vlade RS da jednostrano u 2020.g nametne doprinos za Fond solidarnosti, te da je nakon reakcija Sindikata uprave RS takav prijedlog povučen.
“Svi pokušaji jednostranog ukidanja radničkih prava kroz Posebne kolektivne ugovore nisu dozvoljeni”, kategoričan je Marić koji ujedno podjeća da je Sindikat uprave RS kao potpisnik tri posebna kolektivna ugovora -Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u organima uprave, Posebni kolektivni ugovor za zaposlen u javnim službama i Posebni kolektivni ugovor za zaposlen u jedinicama lokalne samouprave, kojim se uređuju prava za preko 15.000 zaposlenih u javnoj upravi, i da bez obzira na sve pritiske ulaže stalne napore u cilju odbrane dostignutog nivoa radničkih prava I da neće dozvoliti jednostrano ukidanje prava njihovih članova: “Mi se nažalost u javnoj upravi borimo, da se u 2021. godini vratimo na nivo plata koje smo imali 2008. godine i to je poražavajuće za radnike. U 21 viijeku mi se borimo da radnicima vratimo pravo na topli obrok i pravo na regres, koji su propisani Zakonom o radu, jer se Vlada RS prema budžetskim radnicima ponaša na maćehinski način i uskraćuje im osnovna radnička prava koja važe za radnike u realnom sektoru, tako da nije sve crno bijelo kao što se ponekad predstavlja kada su u pitanju plate zaposlenih u javnom sektoru”.
Stoga Marić postavlja pitanje kako je moguće da državni organi insistiraju da pravo na topli obrok i regres imaju radnici u realnom sektoru, narodni poslanici, zaposleni u Palati Republike, zaposleni u Vijeću naroda a da naknade po tom pravnom osnovu nemaju zaposleni u organima uprave i javnim službama – državni službenici, policajci, zdravstveni i prosvjetni radnici?
Upravo zbog svih ovih pojava, kaže, javna uprava svakim danom gubi kvalitetne kadrove koji prelaze u realni sektor ali se to kompenzuje stranačkim vojnicima, koji nisu dorasli izazovima čime se urušava kvalitet rada u javnoj upravi.
“Ukoliko se ne podignu plate u realnom i javnom sektoru, Republika Srpska će se suočiti sa strahovitom krizom kadrova, jer će nakon otvaranja granica početi da se prazni još bržom dinamikom nego do sada. Ni Prvi maj nije što je nekad bio“, poručuje na kraju razgovora za BUKU Božo Marić.