Donijeli su ih, a kako bi drugačije, naši lokalni grintavci, jer koliko god da dobro bilo i koliko god da dobro jest – uvijek se nađe vremena za kazati: Ajme meni, majko mila! To je neko, recimo, četvrto pravilo, ali o tome nećemo ovoga puta.
Vratimo se na početak i ajmo redom: dragi gosti, ako vam je dijete duže vremena u moru, toliko da mu se koža na prstićima nagrišpala, a usnice poplavile, nemojte mu nikada, ali NIKADA, kazati: izađi iz vode!
Vaše dijete nije u vodi, ono je u moru, a nazvati veliko plavetnilo vodom je grijeh, veliki, i ne moramo ulaziti u filozofiranje i dokazivanje – tako je kako jest i amen! Sve teorije o vodi i soli ne stoje, more je more i gotovo.
Jesmo li to apsolvirali? Jesmo, odlično, idemo dalje.
Raspaliti klima uređaj u apartmanu, spustiti temperaturu na prohladnih 22 i potom – širom rastvoriti prozor da, kao, uđe svježega zraka – to je nedopustivo! Jeste li vi zdrave glave? Pa "gazda" će vam automatski ispaliti na mozak! Kada dalmatinski domaćin stane ispred svojeg zdanja i ugleda kako se ventilator u vanjskoj jedinici klima uređaja bjesomučno vrti, a prozorska klizna stjenka je širom rastvorena – njemu dođe da iz istih stopa izbaci iz apartmana i vas i vaše i okolne goste i pola sela. To je toliko jaka emocija da se jednostavno ne da opisati.
Treći postulat je jako važan i da se njega poštuje – gužve bi bile neusporedivo manje nego jesu: simpatična nam je vaša opsjednutost fotografijama (#selfienabiokovu), ali brate, jel' stvarno morate slikat svaku škuru i tiramol i kamenu ploču u kaleti – u podne?! Alo! Stoji ona (ili on, svejedno) na srid sride, slikaje, a iza nje i isprid nje znojna gomilica ne može ni naprid ni nazad. Slikaji po noći, kupi blic i gotovo.
Napravili smo cijeli popis stvari koje iznimno nerviraju Dalmatince, premda moramo stvarno naglasiti kako su nam naši gosti jako dragi i jako važni, ali ovakve kakve nas Gospa i Sveti Ante stvoriše – svaka nam šuša smeta. Recimo, susid je otvorio apartman u svojem stanu na Kmanu (Kacunaru, Pujankama, svejedno) i cilo lito prima goste.
Sve je to u redu, ali ti su gosti u pravilu mladi, veseli ljudi, spavaju do podne i ne smetaju nikom – dok se ekipa ne vrati doma s posla. Tada kreće rokenrol! Obično se svih njih šesnaest skupi na teraci, otvore boce i krenu. Ne pivaju oni šotovoće, niti imaju pretenzije biti klapa, to se, sestro draga, dere ka' da ih kolju! Urlaju! Viču! Ne znaš bili im pomoga ili ih zalija vodon! Kućni red im je nepoznat, svi se smire tek kada zaspu.
Na Visokoj ugosti naš čovjek petero mladih na jednu noć. Cilu noć su oni robu prali, pet mašina robe razgrnili ujutro, a navećer otišli dalje i u komentaru jedinice u kojoj su boravili napisali kako je, pazi sad, "lokacija loša"! Naš čovik trenutno ispalija!
- Šta nisu iznajmili u Parka sobu, pa bi ih onda vidija s lokacijon i robon!, grinta on.
Drugi nan kaže kako mu najviše smeta kada mu gosti, onako mokri od mora (mora, ne vode!) u mokrin šlapama punim salbuna – šljapkaju oko kuće do svojeg apartmana.
- Oni su opća opasnost! Iza njih je sve klizavo, kaže.
Treći bi trenutno zakonom zabranio kotačiće na kuferima. Trenutno!
- Kad to krene, tr-tr-tr-tr, pa uza skale, niza skale, pokrijen se po glavi kušinon i najradije bi odselija negdi na deseti kat!
Jači su oni koji ne znaju kako bojler treba upaliti, kako bi isti proizveo toplu vodu, pa zovu domaćine u pomoć u ponoć ako treba. Znamo i ove neke koji su u jednu noć(!!!) potrošili 300 litara vrele vode (dakle cca 600 litara tople vode, op.a.) kako bi se njih 6 otuširalo, pa zvali kako se bojler pokvario i više ni "t" od toploga nema. Pa domaćin veli da je bojler na solarno grijanje, i da treba pričekati jutro da sunce odradi svoje... Naravno, zvali su ujutro u sedam i po jer se topla voda pojavila nije. Nije ni sunce, ali to je već neka druga priča...
Preuzeto iz Slobodne Dalmacije
