Osnovna škola Bijakovići iz Međugorja od školske 2019./2020. uvodi đačke uniforme.
Odluku je donijelo Vijeće roditelja ove škole, a uniforme će činiti 3 polo majice kratkih rukava, 2 majice dugih rukava, te 1 dukserica na raskopčavanje s kapuljačom. Boja bi bila univerzalna, siva, za djevojčice i dječake, dok je predviđena cijena za set, 6 komada odjeće, 100 KM.
Podsjetimo, školske uniforme su se, uz veliku raspravu, vratile u mnoge škole u Hrvatskoj i Srbiji. I dok su protivnici isticali kako se na ovaj način uvodi dodatna konfuzija u ionako nekvalitetan i neučinkovit sistem obrazovanja, zagovornici školskih uniformi su tvrdili da one doprinose uvođenju reda u školama, smanjivanju vršnjačkog nasilja i brisanju sve većih socijalnih razlika.
Identične polemike se vode i u BiH, gdje je njihov povratak bio sporadičan. Uvedene su u nekoliko sarajevskih osnovnih škola, u OŠ Mahala iz Sanskog Mosta, dok u Republici Srpskoj za sada jedino đaci OŠ „Mladen Stojanović“ iz Gornjih Podgradaca kod Gradiške nose đačke uniforme.
Ni bh. zakoni ne propisuju obavezu uvođenja uniformi, pa je odluka o tome prepuštena školama da s roditeljima i učenicima urede ovo pitanje.
Iskustva iz bh. škola gdje se nose uniforme
U OŠ Mahala iz Sanskog Mosta učenici od marta 2016. godine nose identičnu odjeću, koju čine majice s kratkim i dugim rukavima, te dukserice. Na pitanje kakve je rezultate ovaj potez dao, Dijana Sulejmanović, školski psiholog, za Buku kaže da su uvođenjem uniformi značajno smanjili socijalno nasilje, te povećali kohezivnost grupe, odnosno da djeca pokazuju veću identifikaciju sa školom i rado nose uniforme i izvan škole.
“Rado nose uniforme i kada bodre naše sportske ekipe, te smo prepoznatljivi u našoj društvenoj zajednici. Pored toga, više nemamo problem da nam dolaze učenici iz drugih škola, jer ih lakše uočimo i reagujemo. Naravno, sve navedeno može biti posljedica naših drugih aktivnosti u smislu preventivnog djelovanja, ali je uticaj uniformisanja neupitan”, zaključila je Sulejmanović.
U jedinoj školi u RS gdje se praktikuju školske uniforme OŠ „Mladen Stojanović“ iz Gornjih Podgradaca kod Gradiške, uvedene su prije sedam godina. Crvene su rezervisane za djevojčice, a plave za dječake. Predstavnici škole u Gornjim Podgradcima, više puta su istakli da je ova “uniforma” donijela višestruke prednosti - prikrivene su socijalne razlike među učenicima, pojačana je pripadnost učenika jednoj grupi, a i roditelji imaju manje troškove, jer se na ovaj način manje troši dječija odjeća.
Šta kažu stručnjaci, uniformisana djeca - da ili ne?
Prosvjetni radnici i stručnjaci u ovoj oblasti već godinama bezuspješno naglašavaju kako je srednje i osnovno obrazovanje u Bosni i Hercegovini zastarjelo, nefleksibilno, podijeljeno i podređeno interesima vladajućih političkih elita, zbog čega najviše ispaštaju djeca. Stoga smatraju da, u ovakav haos, nikakav red ne bi uvelo uniformisanje djece.
Tako sociolog Slavo Kukić smatra da naš ljudski, socijalni i svaki drugi jad možemo prikrivati na sve moguće načine, ali da će on i dalje biti vidljiv i dovoljno govoriti o filozofiji bijede i onima koji su joj kumovali.
“Nemam ništa protiv ideje da se pronađe forma koja amortizira socijalne i ine razlike među djecom. No, ne mislim da je to najvažnije. Potpuno suprotno, puno važnije je da su toj djeci kreirani nastavni planovi i programi koji im omogućuju normalan razvoj u zdrave ličnosti, da te planove i programe realiziraju ljudi koje krase pedagoške i ljudske osobine, kojima je važno kako od svojih učenika napraviti ljude s univerzalnim vrijednostima, a ne Srbe, Hrvate, Bošnjake kojima je najvažnije da zbijaju "vlastite" redove i mrze one druge. Važno je da nastavne sadržaje djeca savlađuju u ambijentu koji ih čini sretnim, a ne ambijentu u kojem se zna tko je čiji sin, tko je više, a tko manje među njima, zbog svoga obiteljskog i inog stabla, vrijedan, da nauče da samo rad, a ništa drugo, određuje njihov život itd. Puno važniji od kuta, kojima se prikriva stvarnost, je sustav vrijednosti u kojemu kute mogu imati funkciju brisanja razlika, ali u kojima se može i postaviti pitanje koliko su one uopće potrebne”, pojasnio je Kukić.
Milijana Niškanović, psiholog- grupno analitički terapeut, mišljenja je da školske uniforme mogu ujednačiti izgled učenika koji se očekuje u školi i podstaknuti kolektivni identitet vezan za datu školu, ali da uniforme same po sebi neće izbrisati socijalne razlike, već će ih učiniti manje vidljivim i time donekle ublažiti efekte datih razlika.
“Društvo u cjelini kroz svoje predstavnike treba da radi na tome da se ekonomske razlike smanjuju, a istovremeno promovišu vrijednosti tolerancije i poštivanja drugog i drugačijeg. Uniforme u školi neće imati nekog bitnog značaja ako se ne njeguju pozitivne vrijednosti u školi, odnosno društvu, a pogotovo ako se ne radi na smanjenju ekonomskih razlika”, rekla je za Buku Niškanović.
Iskustva i polemike u svijetu
Rasprave o prednostima i nedostacima uvođenja identične odjeće u škole prisutne su u cijelom razvijenom svijetu i već godinama polariziraju roditelje, nastavnike, psihologe i obrazovne stručnjake.
Inače, uniforme su se prvi put pojavile u Engleskoj u 16. vijeku sa poprilično neplemenitim ciljem - nosila su ih djeca iz siromašnih porodica koja su pohađala tzv. dobrotvorne školske programe, kako bi se razlikovala od dobrostojećih učenika. Tek u 19. vijeku, uniforme u Engleskoj postaju sinonim za elitne škole, a ovu praksu prepisuju SAD, Australija i neke druge zemlje kapitalističkog svijeta, uglavnom kao znak pripadanja elitističkom sloju.
Kasnije su i mnoge komunističke zemlje uvele uniforme u škole, ali s ciljem da se istakne jednakost svih učenika u skladu sa socijalističkom ideologijom.
Đačka uniforma ili kecelja se nosila i u osnovnim (a ponegdje i srednjim) jugoslovenskim školama sve do sredine 1980-ih godina. Bila je jednostavnog kroja, tamno plave boje (sporadično i u bordo varijanti), sa dva - tri džepića.
Danas su školske uniforme uobičajene u Japanu, Kini i Indiji.
Za sada ipak nema nema dovoljno studija o njihovom uticaju na zadovoljstvo i uspjeh učenika.
Prema rezultatima jedne studije koju su od 1993. do 2006. stručnjaci sa Univerziteta u Houstonu, uvođenje uniformi smanjilo je broj dana odsutnosti učenika za jedan, te dovelo je do boljeg akademskog uspjeha i ponašanja, ali za jako mali procenat.
S druge strane, David Brunsma sa Univerziteta Missouri-Columbia smatra da uniforme u američkim školama ipak nisu uspjele u onom najvažnijem – nisu ublažile atmosferu ekonomske nejednakosti, niti su stvorile osjećaj snažnije pripadnosti nečem većem.
