Ustav za koji ne znamo kako glasi
U BiH se stalno spominju priče o novim funkcijama BiH ili većim nadležnostima entiteta, mogućoj unitarizaciji i secesiji, promjenama određenih ustavnih odredaba, novim načinima izbora članova Predsjedništva… dok svi daju svoja tumačenja Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH.
E sada, u tom grmu leži zec.
Niko od onih koji bi da mijenjaju Ustav i da tumače Sporazum nema originalni primjerak Dejtonskog sporazuma! U BiH institucije ne posjeduju potpisani originalni dokument Dejtonskog mirovnog sporazuma na engleskom jeziku, dok se na internet stranici OHR-a može naći tekst sporazuma na engleskom jeziku. Još bitnije je to da ne postoje zvanični prevodi Dejtonskog sporazuma na jezike koji se koriste u BiH!
Dakle, svi bi da mijenjaju nešto, a ne znaju ni šta konkretno piše u tom što žele da mijenjaju. To je otprilike kao biste se spremali da pečete pile, ali umjesto pravog pileta imate samo njegovu sliku. Ne biste stavili sliku pileta u rernu da se peče. Sem ako niste političar u BiH. Zar ne?
Neslužbeni prevodi i konfuzija kao sudbina
Državne i entitetske institucije koriste različite privatne prevode i radne verzije Ustava i Sporazuma, jer ne postoji objedinjeni i zvanični prevod, odnosno postoje samo neslužbeni prevodi Dejtonskog sporazuma. Ti neslužbeni i radni prevodi Ustava BiH se mogu lako naći na internetu, a svi se koriste za različita tumačenja i prelivanje vode u svoju korist. Međutim, konkretan prevod, koji bi sadržio autentičan tekst, nema niko.
Takođe, različite verzije i prevodi znaju biti i dosta konfuzni. U nekima je čak navedeno, primjera radi (član 5/2/b Ustava BiH) da će članovi Predsjedništva među sobom birati PREDSJEDNIKA, a u drugima da će „članovi Predsjedništva” između sebe „imenovati jednog člana za PREDSJEDAVAJUĆEG”, što je prevod odredbe na engleskom koja glasi: „The Members of the Presidency shall appoint from their Members a Chair”. Prvu verziju prevoda sa „predsjednikom” je prije par godina objavilo Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji u publikaciji „Dejtonski sporazum za mir u Bosni i Hercegovini” kao „izvorni, potpisani tekst”, dok se druga verzija koristi u Ustavnom sudu BiH i Ministarstvu inostranih poslova.
To je samo jedna od odredaba koja može izazvati mnoga sporenja. Ko zna koliko ih još takvih ima. Prije bilo kakve ozbiljne priče o Ustavu BiH i Opštem okvirnom mirovnom sporazumu za mir u BiH, odnosno Dejtonskom sporazumu, njegovom mijenjanju i dorađivanju, bilo bi valjda logično i dobro pronaći njegov original i učiniti ga dostupnim javnosti, skeniranjem i javnim objavljivanjem na internet stranicama institucija entiteta, kantona, Distrikta i BiH. A onda, za analizu teksta, potrebno je da se on, prema utvrđenoj proceduri, i službeno prevede na sve jezike u BiH. I da taj prevod prihvate sve strane u BiH, i Hrvati, i Bošnjaci, i Srbi i svi ostali.
Dakle, prvo da se utvrdi gdje je i šta se nalazi u originalu Sporazuma, onda kako glasi tačan tekst Sporazuma i Ustava kao njegovog dijela, na svim jezicima u BiH, pa da onda pređemo i na detaljnu analizu i priču o samom tekstu i svemu ostalom.
Ovako kako se to radi do sada, sve izgleda mnogo neozbiljno i na svoju ruku. Bila to priča o ukidanju entiteta i unitarizaciji BiH, ona o secesiji ili ona o vraćanju nadležnosti entitetima.
A možda ni jednoj ni drugoj strani a ni trećoj strani, nije ni u cilju da se dođe do originala i zvaničnih prevoda. Lov u mutnom i prosipanje šupljih uvijek najbolje uspjevaju na brdovitom Balkanu. Homogenizuj, uzmi političke poene, zasij malo mržnje, pričaj borbene i šarene laže građanima, i uspjeh ti je zagarantovan.
Za to vrijeme ljudi u BiH i dalje ne znaju kako im tačno Ustav glasi, ali bi ih politikantski Pinokiji natjerali da se pokolju oko njega.