<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SPORAZUM VUČIĆ-HOTI-TRAMP: Šta je stvarno potpisano u Bijeloj kući?

Analiza

Samo ekonomski sporazum ili nešto više?

05. septembar 2020, 2:14

Juče je u Vašingtonu potpisan sporazum o „normalizaciji ekonomskih odnosa”, koji su potpisali Aleksandar Vučić i Avdulah Hoti, uz prisustvo Donalda Trampa.

Iako se još uvijek državni organi nisu pojavili sa zvaničnom verzijom teksta, u mnogim medijima i na društvenim mrežama je objavljen dokument koji je potpisan.

Dokument se pojavio u dvije verzije, kao verzija koju je potpisao Vučić ispred Srbije i ona koju je potpisao Hoti kao predstavnik Kosova*.

Obe verzije nisu identične i u njima postoje različite odredbe. Iako je sporazum naznačen kao ekonomski, u njemu se spominju i različita diplomatska, politička i pravna pitanja, pa čak i pitanja koja se odnose na druge države, kao što je Izrael.

Kosovo, sa i bez zvjezdice

Dok Srbija ističe da je Kosovo sastavni dio njene teritorije, kosovske vlasti smatraju da je Kosovo samostalna država. To su zvanični stavovi koji traju već neko vrijeme. U skladu sa tim, stvar o kojoj se najviše pričalo ovih dana je: međusobno priznanje i da li će doći do njega. Ono, na papiru, nije juče potpisano. Ipak, prema dokumentima koji se se pojavili u javnosti, zanimjivo je da je Kosovo u njima predstavljeno bez zvjezdice, sa nazivom glavnog grada u uglastoj zagradi, odnosno samo kao „Kosovo [Priština]”.

Na isti način je postupljeno i sa Srbijom i Beogradom. Zvjezdica kod Kosova, koja se upotrebljava u međunarodnim sporazumima i predstavljanjima, u stvari je objašnjenje da se spominjanje Kosova vrši bez prejudiciranja njegovog statusa, i da je u skladu sa Rezolucijom 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

Ekonomija i izgradnja

Prvi dio sporazuma se odnosi na to da su Beograd i Priština saglasni u tome da unaprijede ekonomsku normalizaciju odnosa. Tako je preuzeta obaveza po kojoj će obe strane sprovesti sporazume Beograda i Prištine o auto-putu i željeznici. Ovi sporazumi su potpisani u februaru ove godine u Minhenu na početku Minhenske bezbjednosne konferencije, u prisustvu specijalnog izaslanika predsjednika SAD za pregovore Srbije i Kosova Ričarda Grenela, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i tadašnjeg predsjednika Kosova Hašima Tačija.

Beograd i Priština su se usaglasili i da sprovedu zajedničku studiju o izvodljivosti o mogućnostima povezivanja te željezničke infrastrukture sa lukom na Jadranu. Isto tako, prihvaćeno je i da obe strane uspostave i učine operativnim zajednički objekat na prelazu Merdare.

Pored toga, Srbija i Kosovo su se obavezali da će raditi sa američkom Međunarodnom razvojnom finansijskom korporacijom i Izvozno-uvoznom bankom Sjedinjenih Država na memorandumima o razumijevanju kako bi se sproveli projekti: auto-puta Mira, željezničke veze između Prištine i Merdara i Niša i Prištine i obezbjeđivanja finansiranja podrške neophodnim zajmovima za male i srednje biznise. Takođe, zajedno će se raditi na dodatnim bilateralnim projektima

. Uz to, stalno predstavništvo američke Međunarodne razvojne finansijske korporacije bi trebalo da bude u Beogradu. Ova korporacija je u stvari američka finansijska institucija za razvoj, koja se u svom radu bavi ulaganjem u različite sektore, uključujući energiju, zdravstvo, kritičnu infrastrukturu i tehnologiju, a takođe osigurava finansiranje malih preduzeća i žena preduzetnica kako bi se stvorila radna mjesta na tržištima u razvoju.

Mini Šengen i diplome

Obe strane su se sporazumjele i da će se pridružiti i u potpunosti koristiti benefite „Zone mini-Šengena” koju su najavile Srbija, Albanija i Severna Makedonija u oktobru 2019. Sam Mini Šengen trebalo bi da omogući „jedinstveno tržište” na Zapadnom Balkanu, odnosno da države i građani dobiju tzv. „četiri slobode” (slobodnu kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala), a ljudi iz država Malog Šengena bi mogli da se presele, studiraju i zaposle u zemljama koje bi ga uvele.

Ova inicijativa je doživljena kao svojevrsna zamjena za ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU, koji je na čekanju već neko vrijeme. Obe strane su se, isto tako, sporazumjele da će uzajamno priznavati diplome i profesionalne sertifikate one druge. Ovo je dio sporazuma koji je bitan pogotovo zbog svršenih studenata svih nivoa studija i ljudi koji posjeduju određena profesionalna znanja koja su potvrdila akreditovane ustanove, te će oni, kada sporazum uđe u primjenu, na mnogo lakši način moći da nastave studije ili rade u npr. Prištini ili Novom Sadu.

Tačka Gazivode

Srbija i Kosovo su se složili da rade sa američkim institucijama na izradi studije o izvodljivosti u cilju dijeljenja jezera Gazivode/Ujmani, kao pouzdanog izvora vode i energije. Gazivode su jezero koje se nalazi na obe teritorije, a velika većina površine ovog jezera se nalazi u opštini sa većinskim srpskim stanovništvom na Kosovu, Zubinom Potoku.

Jezero je veoma strateški značajno, a gradnja dijelova grandioznog projekta je sedamdesetih godina prošlog vijeka finansirana iz razvojnih sredstava Svjetske banke, dok je kredite isplaćivala Srbija. Ovakav sporazum praktično znači da bi Srbija i Kosovo trebalo da dijele upravljanje i/ili eksploataciju jezera, ukoliko bi studija o izvodljivosti pokazala da je to moguće, u skladu sa kasnijim dogovorima, a uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti.

Energija sa više strana i stop „neprovjerenim” 5G prodavcima

Obe strane su se saglasile da će diversifikovati njihove izvore snabdijevanja energijom. Ova tačka, iako data veoma široko i ne dovoljno jasno, trebalo bi da predstavlja obavezu da ni Srbija ni Kosovo ne uzimaju energetske izvore, kao što je npr. gas, samo od jedne strane, nego da u obzir moraju doći i drugi dobavljači. Konkretno, za Srbiju to predstavlja obavezu da energetski izvori neće moći dolaziti samo od strane ruskih ili bugarskih kompanija, već da će morati tražiti i druge izvore snabdijevanja. I Srbija i Kosovo su prihvatili da u svojim komunikacionim mrežama zabrane upotrebu 5G opreme koju isporučuju „neprovjereni” prodavaci.

Onda kada je takva oprema već prisutna, ona bi trebalo da se ukloni na vrijeme. Ovaj dio sporazuma se treba čitati između redova. Naime, poznato je da je politika SAD usmjerena protiv ulaska kineskih kompanija kao što je Huawei na različita tržišta. Tako bi npr. lako moglo da se desi da bi „neprovjeren” prodavac mogao biti upravo Huawei ili neka druga kineska kompanija, koja nije po mjeri trenutne američke politike.

Takav odnos bi mogao da ostavi i dubok trag na odnosima Srbije i Kine, pogotovo zbog toga što kineski proizvođači i dobavljači moderne telekomunikacione opreme žele da se još više prošire na prostoru Balkana i same Evrope.

Vjerske slobode, povraćaj imovine, nestala lica, borba protiv kriminalizacije homoseksualnosti i saobraćaj

Obe strane su se obavezale da će povećati nadzor putnika u vazdušnom saobraćaju i dijeljenje informacija između sebe u okvirima šire američke saradnje na Balkanu. Uz to će i raditi na unapređivanju tehnologije za borbu protiv nezakonitih aktivnosti, putem sprovođenja sistema za nadzor i informacije koje obezbijede SAD. Srbija i Kosovo su se obavezali i da će štititi i unapređivati vjerske slobode, kao i zaštitu vjerskih objekata. Takođe, stavljena je i obaveza da se sprovode sudske odluke koje se odnose na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Iako je poštovanje sudskih odluka normalan modus ponašanja u državama, dešavali su se različiti ekcesi i napadi na imovinu i pripadnike SPC, koji su čak nekada bili i instruisani od strane kosovskih vlasti.

Ovo konkretno znači da bi SPC na Kosovu mogla dobiti veću sigurnost u cilju zaštite crkava i manastira, jer se putem međunarodnog sporazuma garantuje njena zaštita, odnosno poštovanje sudskih odluka u vezi sa pitanjima vezanim za njenu imovinu i postojanje.

Obe strane su se obavezale da nastave povraćaj jevrejske imovine za koju nema nasljednika i na koju niko nije položio pravo nakon stradanja Jevreja zbog Holokausta.

Ova odredba znači da bi jevrejska imovina za koju nema nasljednika morala biti vraćena Jevrejima. Međutim, nije konkretno jasno da li će ona biti vraćena određenim pojedincima ili organizacijama, jevrejskim zajednicama ili državi Izrael.

U okviru sprovođenja ove odredbe, jasno je da ona sa sobom povlači i usaglašavanje sa trenutno važećim zakonima i praksom. Takođe, prihvaćena je i obaveza da se ubrzaju napori na pronalaženju i identifikaciji posmrtnih ostataka nestalih osoba, kao i da se sprovedu dugoročna i trajna rješenja za izbjeglice i interno raseljena lica.

Obe strane su prihvatile da uspostave mjesto kontakta koje će koordinisati aktivnostima na ovim pitanjima između dvije vlade i koje će na godišnjem nivou pružati informacije o broju riješenih slučajeva i onih koji su još uvek u procesu rješavanja.

Takođe, obe strane su se obavezale da krenu u borbu na međunarodnom planu protiv kriminalizacije homoseksualnosti, te će u skladu sa tim raditi sa 69 zemalja koje kriminalizuju homoseksualnost, kako bi uticale da se ona dekriminalizuje.

Hezbolah, Izrael, moratorijumi i priznavanja

U sporazumu je postavljena i obaveza da Srbija i Kosovo svrstaju Hezbolah pod terorističku organizaciju i da u sklopu svoje vlasti i jurisdikcije u potpunosti sprovedu mjere na ograničenju njegovih operacija i finansijskih aktivnosti. Hezbolah (što na arapskom znači „Božja stranka”) je šiitska paravojna organizacija, politički i socijalni pokret, koji je nastao osamdesetih godina XX vijeka, koji djeluje na različitim mjestima, od škola i bolnica, političke arene pa do aktivnosti u podzemlju.

Ciljevi su mu uspostavljanje islamske vlasti, „uništenje zapadnog imperijalizma” i države Izrael. Kosovo se saglasilo da uvede jednogodišnji moratorijum na traženje članstva u međunarodnim organizacijama, a Srbija je prihvatila da sprovede jednogodišnji moratorijum na kampanju povlačenja nezavisnosti i da se uzdrži od toga da zvanično ili nezvanično zahtjeva od bilo koje države ili međunarodne organizacije da ne prizna Kosovo kao nezavisno

.Tako Kosovo ima pravo da i dalje lobira za priznanje nezavisnosti, samo da ne zahtijeva članstvo u međunarodnim organizacijama, dok se Srbija obavezala da neće sprovoditi kampanju „povlačenja priznanja” u narednom periodu.

U posljednjih par godina, prema navodima ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića, oko 20 država je povuklo priznanje Kosova, te Kosovo danas priznaju 92 zemlje od 193 članica Ujedinjenih nacija, dok ga 96 država ne priznaje, a pet zemalja se nalazi u „fluidnom stavu”.

U verziji sporazuma koju je potpisao Hoti, stoji da se Kosovo i Izrael slažu se da se međusobno priznaju, dok u verziji koju je potpisao Vučić stoji da će Srbija uskoro otvoriti određene državne organe u Jerusalimu, kao i da će svoju ambasadu u Izraelu premjestiti u Jerusalim do 21. jula sljedeće godine. SAD su 2018. godine premjestile američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, čime su simoblično priznale da je Jerusalim prestonica Izraela, iako je stav iskazan od dobrog dijela država svijeta da status Jerusalima bude dio finalnih pregovora između Jevreja i Palestinaca.

Ovim potezom, Tramp stavlja Srbiju i Kosovo u svoj front rješavanja jevrejsko-palestinskog pitanja.

Kratka suma

U cjelokupnom sporazumu je vidljivo da su pored određenih interesa strana koje su ga potpisale, postoje i interesi Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, te da su određene tačke usmjerene upravo na te interese, kao što je međusobno priznanje Izraela i Kosova, vraćanje jevrejske imovine, označavanje Hezbolaha kao terorističke organizacije, diversifikacija energetskih izvora, zabrana postavljanja 5G mreže od „neprovjerenih” prodavaca, prebacivanje ambasade u Jerusalim ili veće uključivanje američkih organizacija u ekonomske tokove na Zapadnom Balkanu.

Pored toga, sam tajming sporazuma je zanimljiv i može da bude još jedan od uspjeha koji će administracija američkog predsjednika Donalda Trampa iskoristiti za privlačenje glasača u kampanji za drugi mandat. Tako pored srpskih i albanskih glasova, ovim Tramp vjerovatno pokušava osigurati i veću podršku veoma jake jevrejske zajednice u Americi. Utisak je da niko od strana nije dobio previše ustupaka, niti je ostvario veliku pobjedu.

Najveći dobitici sporazuma su Izrael, koji je ostvario određe nacionalne interese i Donald Tramp, koji je slično kao što su devedesetih godina prošlog vijeka radile američke vlasti prije njega, pokazao da kada se direktno uključi, Amerika ekspeditivno i snažno „završi” sporazume na Balkanu.

Tramp je usput dobio i nove poene u kampanji za novi mandat. Ipak, pored svega, ostaje da se vidi da li će Vašingtonski sporazum Vučića i Hotija zaživjeti u praksi i da li će istinski voditi do normalizacije odnosa na Zapadnom Balkanu. Često, kao što istorija pokazuje, ono što se zamisli, napiše i potpiše, teško može da se realizuje u stvarnosti. 

*Cjelokupna kratka analiza je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.