<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Slavenka Drakulić: Riječi koje lede osmijeh

KOLUMNA

Jesmo li, sudeći prema uobičajenim hejterskim komentarima na koje smo već oguglali, zaista nasilni i nepristojni, primitivni i nekulturni ljudi?

25. april 2021, 9:16

 

Sva je prilika da ste vidjeli vdeo spot  Hejt Sloveni jer je, kad se pojavio pred desetak dana, u 24 sata imao dva milijuna pregleda. A u 48 sati, kako izvještavaju mediji, već preko pet milona na raznoraznim platformama širom bivše zemlje, čija je himna i poslužila kao inspiracija. 

Ipak, sama gledanost ne bi ga učinila zanimljivim da se ne radi o spotu protiv govora mržnje. Jer ta je vrsta govora, sudeći po komentarima o svemu i svačemu na društvenim mrežama, jako popularna i kod nas. Rijetko ćete naići na tekst, sliku, blog, status, a da ispod njega ne ugledate naplavine ljudske zlobe, mržnje, zavisti - ukratko, smeća. Naravno da je u svijetu sve više medija koji isključuju komentare, isprva zamišljene kao kanal direktne komunikacije s čitateljima. Ali što ako se na komentare odlučuju samo oni koji se žele iživljavati, pa se navodna komunikacija s tekstom pretvori u međusobno pljuvanje samih komentatora?

Pa kad se nađe netko da digne glas protiv govora mržnje i pokrene kampanju, a to je u ovom slučaju Buka, magazin iz Banjaluke, to svakako već samo po sebi zasluđuje pažnju. Zato, za slučaj da vam je promakao, eve kratkog sadržaja tog vrlo kratkog spota. U luksuznu delikatesnu prodavaonicu ulazi prekrasna plavuša Azra i sa smiješkom od prodavača Duleta, kojeg očito poznaje, traži teleću koljenicu. On je posluži, također sa smiješkom. Jedino što i ona i on u svoj razgovor umeću neobične rečenice, za koje odmah vidite da ne spadaju u tu priču: svinjo debela, kurvo srpska, pederčino četnička, stoko. Blagajnica Josipa, lijepa brineta se priključuje njihovom razgovoru, dodajući svoj dio neobično odvratnih "komplimenata smeće balijsko, droljo ustaška, pocrkali svi dabogda. Smiješno? Pa ne baš... Ove riječi lede osmijeh na usnama i ovako na papiru, a kamo li u nečijim ustima.  Zašto ti elegantni, očito dobrostojeći mladi ljudi glasno izgovaraju rečenice koje svakako ne očekujete od njih i još se pritom umilno smješkaju jedni drugima? O čemu se tu radi? Zašto ti likovi izgovaraju gnjusne uvrede i pritom se ponašaju kao da je to normalno ponašanje? Naravno da je gledatelj u prvi mah zbunjen, kao što i treba biti. Na kraju kratkog spota u režiji Predraga Ličine sa glumcima Hristinom Popović, Goranom Bogdanom i Severinom Vučković, saznajemo da je to spot protiv govora mržnje, ovdje inspiriranim nacionalizmom. 

Rečenica koju izgovara Dule "A baš se ovako nekako svaki dan častimo na internetu" je ključna. Naime, upravo bi tako, ako ne i gore, izgledao internetski govor mržnje kad bismo ga koristili u stvarnom životu. Odatle i prva reakcija, čuđenje. Lijepe, elegantne plavuše koje kupuju teletinu u finim dućanima, sasvim sigurno ne izgovaraju riječi kao u spotu. Niti to čine obični ljudi u svakodnevnoj komunikaciji u dućanu, tramvaju, školi, banci ili kafiću, to jest gdje god se nalazili. Rijetko će vam netko u lice reći kravo ili svinjo, osim ukoliko je pijan ili traži nevolju. 

U spotu je govor mržnje dotjeran do apsurda. Naime, u njemu je očito da ljudi u normalnim situacijama nemaju potrebu komunicirati psovkama. Kad mržnja ima lice, kad vas onaj koji to izgovara gleda u oči, neće to biti sa uljudnm smiješkom nego  bijesom i agresivnošću - onda je to obraćanje izvan okvira normalnog, u situaciji koja ima karakteristike izvanrednog, dakle sukoba ili rata. Osoba kojoj su psovke namijenjene je žrtva, a nasilnici, obično grupa, posjeduju navodno legitimno opravdanje za svoje ponašanje, osim same sile, kao što je "ispravna" ideologija, ispravna krvna grupa na primjer.

Ovaj spot je ilustracija jada anonimnih hejtera, ali i nemogućnosti govora mržnje u normalnoj situaciji. Podsjeća nas na nešto jako važno, što lako zaboravljamo, da govor mržnje prethodi svakom nasilju.

Masovne izlive mržnje na internetu omogućuje anonimnost, ali i skrivanje iza pseudonima. Pa čak i kad se potpišu svojim imenom, oni nisu direktno izloženi reakciji, internetska komunikacija pruža im zaštitu. Anonimnost izaziva najgore u čovjeku, jer mu pruža dojam nevidljivosti i nedohvatljivosti. Baš kao da, poput pljačkaša banke u filmovima, na lice navuku masku ( ili, još bolje, najlonku!) koja ih čini neprepoznatljivima. Banalno je, iako potrebno, iznova ponavljati da je anonimnost zaštita kukavica, osoba bez integriteta i obične građanske hrabrosti, o pristojnosti da ne govorimo. Onih koji se vole skrivati u krdu jer sami nemaju snage izreći vlastiti stav, ma kakav on bio. I onih koji se, sasvim sigurno, svom susjedu ili tipu u dućanu ne bi usudili, sami i ničim izazvani, opsovati četničku majku. U stvarnom životu, naime, postoji kod ponašanja kojeg se svi manje-više pridržavamo, tzv. pristojnost koja može biti licemjerna, ali olakšava zajednički život u društvu i osigurava kakav-takav red. To jest, sve dok se ne uspostavi novi način ponašanja, kao recimo u ratu.

Jesmo li, sudeći prema uobičajenim hejterskim komentarima na koje smo već oguglali, zaista nasilni i nepristojni, primitivni i nekulturni ljudi? Osim, za naše okolnosti izvanredne gledanosti, ono što ovaj spot  čini  još zanimljivijim su reakcije na tim istim društvenim platformama, koje pokazuju da mržnja nije nužno prevladavajuća. Velika većina reakcija je pozitivna. Teško da se radi o jugonostalgiji, jer mlađi danas teško da znaju za Jugu. Bit će prije da se mnoštvo oni uspavanih, nemoćnih i oguglalih na nasilje probudilo i napisalo tu jednu riječ podrške borbi protiv govora mržnje: bravo!

Piše Slavenka Drakulić za Jutarnji list