Helsinški parlament građana Banjaluka pokrenuo je online kampanju protiv seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Ova kampanja ima za cilj informisanje građana i građanki o prisutnosti i oblicima seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, zakonima koji ga kažnjavaju i načinima na koje žrtve mogu prijaviti djela seksualnog uznemiravanja.
Prema dostupnim podacima i istraživanjima, većina ispitanica nije bila svjesna da je seksualno uznemiravanje na radnom mjestu kažnjivo te koji su oblici seksualnog uznemiravanja.
Svjetlana Ramić Marković, iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da je seksualno uznemiravanje sveprisutno u bh. društvu, od lascivnih dobacivanja na ulicama, dvosmislenih poruka prilikom zapošljavanja, pa i slanja eksplicitnih sadržaja putem oficijelnog maila za vrijeme i nakon radnog dana.
„Sve su to oblici seksualnog uznemiravanja sa kojima se djevojke i žene svakodnevno suočavaju. Prema posljednjim istraživanjima Helsinškog parlamenta građana o prisutnosti rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada koje je obuhvatalo i dubinske intervjue sa žrtvama rodno zasnovane diskriminacije, čak 40% žena je svakodnevno izloženo nekom obliku seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, u odnosu na 21.1% muškaraca, istraživanje će u cjelosti biti objavljeno krajem 2021. godine. Od svih žena koje su žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, 82,6% je izjavilo da je počinitelj muškarac, a 15% ima iskustvo sa muškarcima i ženama kao počiniteljima. Tako su npr. žene najčešće izložene seksualnim gestama, šalama, neprimjerenim zvukovima kao što je zviždanje, čak 38% žena, u odnosu na 19.5% muškaraca. Takođe su žene podložnije dobijanju eksplicitnog sadržaja putem maila, društvenih mreža, SMS poruka od svojih nadređenih ili kolega, u odnosu na muškarce, a 13% žena je dobilo bar jednu eksplicitnu poruku od svog nadređenog kao što je poziv na seksualni odnos ili eksplicitnu fotografiju i sl., u odnosu na 5,5% muškaraca. Naši nalazi bilježe i porast dijeljenja ovog sadržaja za vrijeme trajanja pandemije COVID 19, kada je veliki broj stanovništva radio od kuće. Dakle, ni kod kuće žene nisu sigurne od nasilja kojeg trpe od svojih nadređenih ili kolega“, kaže za BUKU Svjetlana Ramić Marković i dodaje da je drugi najčešći oblik seksualnog uznemiravanja predstavlja fizičko uznemiravanje, odnosno dodirivanje i slično.
Svjetlana pojašnjava da je seksualno uznemiravanje svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja polne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Odnosno, uznemiravanje zbog polnih (vanjskih, fizičkih ili bioloških) karakteristika osoba muškog odnosno ženskog pola.
„Ukoliko se seksualno uznemiravanje desi ili dešava na radnom mjestu, žena može da pokrene internu proceduru, kao što je disciplinski postupak, protiv kolege/nadređenog, naravno ukoliko postoji pravna zaštita unutar firme illi kompanije u kojoj radi. Takođe, žena može da prijavi takvo neželjeno ponašanje nadležnoj inspekciji rada međutim vrlo često se dešava da inspekcija odbija postupiti u skladu sa svojim nadležnostima, navodeći kako je utvrđivanje je li se rodno zasnovano nasilje stvarno dogodilo ili ne na sudovima, a teret dokazivanja je na poslodavcu. Inspekcija rada se uglavnom ne smatra nadležnom da izriče mjere poslodavcu što je veliki problem prije svega jer po nalazima našeg istražinja ispitanici/e su uglavnom navodili inspekciju rada kao mjesto na kojem bi se trebala prijaviti diskriminacija na radu (51% žena, 49% muškaraca). Druga najpoznatija institucija je Institucija ombudsmana, pa policija. Međutim, svaki deseti ispitanik/ca (9% žena i 10% muškaraca) ne zna gdje prijaviti rodno zasnovanu diskriminaciju ako se to dogodi”, kaže naša sagovornica.
Tu su i besplatni SOS telefoni 1264 za RS i Brčko Distrikt i 1265 za FBIH, koji su aktivni 24h, putem kojih se žrtve nasilja u porodici prije svega, ali i žrtve drugih oblika rodno zasnovanog nasilja kakvo je i seksualno uznemiravanje mogu takođe dobiti psihološku podršku, informacije o zaštiti svojih prava i procedurama zaštite prava pred institucijama.
Svjetlana napominje da radnice u BiH nisu svjesne postojećeg zakonodavnog okvira i što je najporaznije, rijetko iz prve prepoznaju diskriminaciji na temelju pola iako sa sigurnošću znaju da ona nije dopuštena na tržištu rada.
”Zbog toga je važno provoditi ovakve i slične kampanje kako bi se podigla svijest među radnicama da nauče prepoznati i prijaviti seksualno uznemiravanje ukoliko se ono desi. Na žalost, veliki broj radnica, u strahu da ne izgubi posao trpi nasilno ponašanje, a sveopšte nepovjerenje u rad institucija kao i stereotipi i stigmatizacija, te nedostatak podrške od radnih kolega/ica i društva u cjelosti ne doprinosi poboljšanju situacije. Statistika o broju prijavljenih slučajeva seksualnog uznemiravanja nam ne ide u prilog… Prema dostupnim podacima u prvih osam mjeseci ove godine tužilaštvima u RS je prijavljeno samo šest djela polnog uznemiravanja što je upola manje u odnosu na prethodne godine (2018, 2019. i 2020. je bilo 15 slučajeva) što govori da žrtve, na žalost još uvijek u tišini trpe nasilje”, kaže Svjetlana.
Oblici seksualnog uznemiravanja:
– Verbalno: šale sa seksualnim konotacijama, dobacivanja, komentarisanje i ocjenjivanje fizičkog izgleda, poticanje razgovora o intimnim ili seksualnim temama, pozivi na seksualne aktivnosti, flertovanje,…
– Neverbalno: geste, simulacije, pokreti, zvukovi, lascivni pogledi, pokazivanje polnih organa, slanje elektronske pošte sa slikovnim sadržajima seksualne prirode i seksualnim komentarima
– Fizičko: dodirivanja, dodirivanje intimnih dijelova tijela, „slučajni dodiri“ kao što su nepoželjni zagrljaji ili dodiri rukama oko struka, štipanje, milovanje, udaranje, stiskanje, češkanje druge osoba; uslovljavanje polnim odnosom što je najčešći primjer kod unapređenja ili kod tražene povišice.
Na kraju Svjetlana kaže da patrijarhalne norme i rodne uloge koje su nam dodijeljene, ali i sama stigmatizacija žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu sprječavaju žene da otvoreno govore o svojim iskustvima i na taj način u javnom prostoru problematizuju seksualno uznemiravanje.
”Blagovremeno prepoznavanje, vođenje dnevnika uznemiravanja, ukoliko se ono ponavlja žene samostalno moraju prikupljati dokaze jer na žalost žrtve su kod nas prepuštene same sebi, te prijavljivanje nadležnim organima, inspekciji rada prije svega, disciplinskim komisijama ukoliko one postoje, sindikatima, policiji, sudovima) su prvi koraci na suzbijanju ali i prevenciji seksualnog uznemiravanja. Ukoliko primjetite da kolega u vašoj kancelariji seksualno uznemirava vašu koleginicu, nemojte da ćutite. Dajte joj podršku, stanite na njenu stranu jer vrlo često žrtve odustaju od prijave nasilnika jer nemaju podršku kolega/ca i ohrabrite je da ovakva djela prijavi”, rekla je Svjetlana.
A, što se radnog kolektiva tiče, Svjetlaa ističe da generalno moramo raditi na senzibilizaciji i edukaciji zaposlenih, posebo rukovodioca, o prisutnosti i suzbijanju rodno zasnovane diskriminacije na radnom mjestu. Jedan od načina kako prevenirati seksualno uznemiravanje na radu je i usvajanje Smjernica za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja i na taj način zaštiti žrtve putem navedenih mjera i postupaka od seksualnog i rodno zasnovanog nasilja.