Knjiga poezije "Ne moramo o politici" je Vaše četvrto djelo. Zbog čega ste se odlučili za ovaj naslov? Je li politike zaista puno u našim životima?
Knjiga poezije "Ne moramo o politici" sadrži izbor mojih novih, dosad neobjavljenih, zapisa i izbor onih koji su mi dragi iz prethodne tri knjige po mom i izboru urednika Šime Ešića. Što se tiče naslova, dvoumio sam se između „Retro duša“ i onog koji je izabran. Ova moja prilično intimna, ljubavna pjesma već je bila objavljena i bila je za naše uvjete vrlo čitana na interent portalima. Stoga sam na sugestiju dragog urednika, našeg velikog pjesnika, izabrao ovaj naslov. Ovom prilikom poklanjam je čitaocima BUKE, koju redovno pratim i uživam u tekstovima i člancima koje smatram vrlo relevantnim u našem bosanskohercegovačkom društvu, a i šire.
NE MORAMO O POLITICI
Samo mi o politici nemoj večeras.
O svemu pričaj:
promjeni stava nakon posjete Tibetu,
dugim šetnjama uz Senu
i kupovini od “bukinista”,
o tome kako je šarena
bila krava zbog koje stadoše vozila
na glavnom putu za raj.
Pričaj mi o susretu dvaju rijeka
u sumrak negdje u jugoistočnoj hemisferi
srca.
Samo, molim te, nemoj o politici
kad je ionako svi u usta uzimaju.
Mi ne moramo.
- Mislim da govori sama za sebe.
Nekad se čini da su političke teme, opterećenost nacionalnim pitanjima katkad bitnije od svakodnevnih životnih pitanja. Zašto je to tako?
Čini se da se skoro sve danas posmatra kroz vizuru nacionalno-političkih odnosa ili jalovih i često jeftinih rasprava koje nemaju rezultata osim što se čovjeku obavezno pokvari raspoloženje jer o lijepim stvarima i normalnim odnosima se šuti, a bombardirani smo pričama o ratu, lopovlucima, ubistvima, silovanjima, svakovrsnom nasilju i drugim nelijepim stvarima koje na kraju krajeva doprinose osjećaju beznadežnosti koji je po meni poguban i protiv čega želim reagirati promovirajući ono dobro i lijepo, koliko mogu, naravno.
Postoji li književna elita u Bosni i Hercegovini, i da li je i ona dio ove priče koju spominjemo - dio politike odnosno instrument politika u BiH?
Vjerovatno postoje ljudi ili žene koji se smatraju elitom u književnosti u BiH, ali ja ne vjerujem u elite i ne bih volio da budem dio takvog kruga ukoliko osnovno mjerilo nije ocjena čitalaca i mjerodavnih poznavalaca književnosti. Upoznao sam neke ljude kao što su Nura Bazdulj Hubijar, Šimo Ešić, Sabahudin Hadžialić, Gradimir Gojer, Željko Ivanković, Anto Zirdum, Admiral Mahić, Mirzeta Memišević, Marina Kljajo, Goran Vrhunc, Milan Stančić i drugi, koji bi se s pravom mogli nazivati velikanima pisane riječi i u pravilu se radi o divnim osobama, otvorenim u komunikaciji, ljubaznim i spremnim pomoći kolegama. Pomenuo sam i starije i mlađe jer je po meni jedino mjerilo emocija koje u meni bude njihove riječi. Politizacije i politike nažalost ima svuda, ali, s druge strane, od politike ne možemo pobjeći jer je čak i to da « ne moramo o politici » - politika.
Šta je za vas pisanje poezije?
- Nastojim da prenesem svoje osjećaje u riječi. Ukoliko oni koji pročitaju ono što sam pisao osjete emociju, onda je moja «misija » uspjela.
Kakav je položaj književnika u BiH?
Nezavidan. Malo se čita, malo se objavljuje, puno je površnosti, malo podrške.
Da li ćete održati promocije knjige i u drugim gradovima u BiH?
Naravno. Doći ću rado u sve dijelove BiH, tamo gdje me pozovu. Susreti s onima koji vole poeziju u Travniku, Sarajevu, Beogradu, Dubrovniku, Gradačcu, Fojnici, Somboru i drugim mjestima ostali su mi u dragom sjećanju. Nadam se da će takvih susreta biti još puno širom Bosne i Hercegovine, Balkana i ove naše lijepe planete - Zemlje.
Kakav sam čovjek?
Semafor na Slatini kod Sode-so.
Dijete savijeno sjedi na ostrvu između dvije trake puta.
Život mu zavisi od onog što skupi.
Kući ne može dok ne prikupi koliko mu je rečeno.
Nema više od sedam, osam godina.
Deset je sati. Noć je. Hladno je.
Plačem zbog njegove sudbine, a nemam snage
da zovem nadležne ili da se potučem
s majkom i ocem koji ga drže u ropstvu.
Prolazim bez riječi i idem kući.
Mirno?
Kakav sam ja to čovjek?
Kakvi smo mi to ljudi?
Povodom događaja u Bugojnu 27.6.2010.
Nisam za one što pucaju,
za one što postavljaju eksploziv,
ubijaju.
Za one što bi tjerali one drukčije
negdje daleko.
Nisam za one što svoje
pretpostavljaju nečijem.
Nisam za one što
Boga smatraju samo svojim i
ničijim drugo.
Nisam za one koji ugnjetavaju,
za one što silom pametuju,
one što samo jedno razumiju
i što bi ljude dijelili, a ne spajali.
Ako me neko uopće pita,
za ljubav sam i želim je
slobodan u Bosni i Hercegovini sanjati.
Živjeti mirno.
Skromno!
Biografija :
Nihad Mešić rođen je 1965. godine u Tuzli. Školovao se u Tuzli, Sarajevu, Lilehameru, Kopenhagenu, Roveretu, Varsavi, Ženevi, Subotici... Dugo radio kao prevodilac s engleskog i francuskog jezika. Od vremena rata u Bosni i Hercegovini bio je aktivista u izgradnji mira i ljudskih prava. Objavio je desetak članaka iz oblasti ljudskih prava i rješavanja konflikata u zemlji i inostranstvu. Koautor je knjige „Globalising Hope/ Globalizzare Speranza” koja je objavljena 2007. u Roveretu, Italija u izdanju IUPIP-UNIP-a.
Lirske zapise pod nadimkom River počeo je objavljivati 2002. na Cyberbulevar forumu, a kasnije i na forumu web portala Tuzlarije koristivši pseudonim Sufler. Objavljivao je i u časopisima „Diogen pro cultura”, „Maxminus” i „Jesenjin”. Jedan je od 10 koautora knjige poezije „Pod istim nebom”, objavljene 2008. u izdanju DHIRA verlag, Kusnacht, Švajcarska i samostalnih knjiga „Dovoljno lud”, „Kroćenje straha” i „Iza oklopa” koje je objavio isti izdavač 2009, 2010 i 2011.
Među pjesnicima iz Bosne i Hercegovine, zastupljen je na web stranicama Poetas del mundo i u Antologiji „Poets for World Peace”, Volume 3. Učestvovao je na različitim književnim susretima i festivalima, kao što su „Poetsko ćoše“ u Beogradu, „Poetski maraton Diogen traži čovjeka“ u okviru „Sarajevske zime“, te projektu „Balkan – kuća različitosti“.
Njegova pjesma „Andrić, Travnik i ja“ nagrađena je oktobra 2011. godine na Natječaju HKD „Napredak“ za pjesme posvećene liku i djelu Ive Andrića i Travniku dok je pjesma “Ne moramo o politici” bila mjesecima među deset najčitanijih pjesama na portalu Primijenjena poezija na http://primpo.wordpress.com/ . Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački i francuski jezik i prezentovani u radio i TV programima. Živi i radi u Tuzli.
Razgovarao Elvir Padalović
