Rat u Ukrajini i sankcije Rusiji teško su pogoditi svjetsku ekonomiju, podigle cijene energenata i hrane, dok se zemlje poput Egipta, koji dobija 85 odsto žitarica iz Ukrajine, već nalaze u ogromim problemima.
U ništa boljoj situaciji neće biti ni mnoge evropske zemlje ako stane dotok ruskog gasa, a Njemačka se već uveliko priprema za jedan takav scenario.
Kako sve ovo utiče na Bosnu i Hercegovinu i njenu ekonomiju, možemo li iz ove sitacije izvući neku pouku i preokrenuti stvari u našu korist, koji je savjet građanima koji ovih dana ubrzano kupuju eure i dolare, te da li u ovo vrijeme treba štediti ili investirati, pitanja su na koja nam je odgovore dao Branko Kecman, direktor Advantis Brokra.
Gospodine Kecman obzirom da ste stručnjak za pitanja berze krenimo od njih. Kako je rat uticao na njih i da li je došlo do stabilizacije?
Svaki veliki negativni događaj trenutno utiče na kretanje na berzi. Poređenja radi, čitavo tržište je po proglašenju pandemije palo 30 %, neke kompanije i 90 % , a onda su se pojedini sektori počeli buditi i cijene akcija mnogih kompanija su već za tri mjeseca nadoknadile gubitke iz marta 2020. Tako se i sada desilo.
Nafta, gas, ugalj, metali, žitarice… su robe kojima je zabilježen veliki cjenovni potres. Kako su reagovali investitori, da li su preusmjeravali svoje investicije i gdje?
Za promjene portfelja investicija na berzama ne treba puno vremena. Oni koji su očekivali ovakav scenario su ranije zauzeli pozicije u sektorima koji se smatraju stabilnim i u kriznim vremenima. Većina koristi pojam “economic moat” kog je takoreći patentirao Waren Buffet, najpoznatiji investitor na svijetu koji ima preko 70 godina iskustva u investiranju. To su kompanije koje zbog svoje tržišne pozicije imaju dovoljnu snagu da se zaštite od svih udara -konkurencije, inflacije, tržišnih promjena i da nastave da rastu i donose svojim akcionarima nadprosječnu dobit.
Produktne berze su eksplodirale, kompanije koje u vezane za industriju naoružanja su takođe doživjele značajan rast, dok se nemir uvukao kod investitora koji imaju akcije kompanija koje imaju značajnu izloženost ruskom tržištu. Takođe je veoma interesantno da su odmah po napadu Rusije na Ukrajinu, počele pristizati i analize kada se može očekivati napad Kine na Tajvan što je takođe dovelo po značajnog bijega investitora iz kompanija koje imaju značajne operacije na Tajvanu.
Kako gore spomenuta dešavanja utiče na privredu i firme iz BiH?
Naše kompanije su pritisnute konstantnim odlivom radne snage, političkom i pravnom nesigurnošću, društvom koje ne motiviše preduzetništvo. Mnoge naše kompanije su pokazale žilavost tokom korone, tako da mislim da će uspjeti da prebrode i ovu situaciju. Najveći problem vidim u budućim aktivnostima državnih elektroprivreda u postupku povećanja cijena struje. Mnoge naše kompanije su imale konkurentsku prednost u odnosu na inostranu konkurenciju zbog nižih troškova električne energije. Bilo bi veoma bitno da država nastavi da na taj način podstiče razvoj privrede jer je šteta da izvozimo direktno struju, jer je to jednako izvozu balvana ili drveta za ogrjev. Zamislite kada bi došli do situacije da samo 10 % ogrevnog drveta koje se izveze pretvorimo u namještaj. Na taj način bi cjelokupno društvo imalo korist jer bi plate radnika bile više jer bi izvozili proizvode sa višim nivoom znanja.
Prije par dana je EU dogovorila kupovinu plina od SAD-a kako bi smanjila zavisnost o ruskoj nabavci? Kako to komentarišete? Kakve će to promjene donijeti po Evropu?
Evropa mora u potpunosti smanjiti energetski uticaj Rusije. Realizacija plana o zelenoj Evropi i ispunjavanje ciljeva usvojenih na COP 26 u Glazgovu će svakako dovesti do toga. Rat u Ukrajini će samo ubrzati nastojanja zapadne Evrope, a prvenstveno Njemačke da riješe taj problem. Američki gas iz uljnih škriljaca je solucija koja je neizbježna da pomogne lakšu energetsku transformaciju, a dovešće i do političke stabilnosti jer remetilački uticaj Rusije koji je prisutan zadnjih deset godina kroz podršku pojedinim zemljama pogotovo iz Varšavske grupe je značajno nagrizao budućnost i realizaciju vizije ujedinjene Evrope. Evidentno je da će trošak odbacivanja Rusije kao glavnog energetskog snabdjevača Evrope biti ogroman ali je on neophodan. Sa druge strane će dovesti do neverovatnog investicionog ciklusa koji će kreirati milione novih radnih mjesta te stvoriti nove kompanije i poslove koje sada uopšte ne možemo ni da zamislimo.
Ono što je svima jasno vidljivo jeste energetsku zavisnost Evropske unije. Šta iz ovoga BiH može naučiti i šta može ili mora preduzeti po pitanju energetske nezavisnosti?
Mislim da se za BIH u ovom vremenu opšte zabrinutosti za energetsku stabilnost prouzrokovanu dominantno nestabilnošću I nepouzdanošću u snabdjevanju fosilnim gorivima otvara jedinstvena šansa da napravi hrabar iskorak ka stvaranju takoreći energetske nezavisnosti u potpunosti poštujući zaštitu naše nejverovatno lijepe prirode te stvaranju osnove za ekonomski razvoj zasnovani na cirkularnoj ekonomiji I poštovanju UN standarda održivog razvoja. Tek smo na početku korištenja potencijala sunčeve energije koju imamo, a što se tiče vjetra, postoji više od 10 identifikovanih lokacija koje mogu proizvoditi minimalno 100 MW godišnje. Nadalje, trenutno nijedna deponija smeća ne posluje pozitivno, već prave gubitke a uništavaju prirodu. Postojeća tehnološka rješenja omogućavaju korištenje otpada i sa manjih deponija za proizvodnju struje uz veoma malu emisiju štetnih materija. Po nekim analizama, deponije samo u RS mogu dati 300 MW električne energije godišnje, što bi dovelo do boljeg upravljanja otpadom na način da bi se stvorile finansijske pretpostavke za uspostavljanje sistema razdvajanja otpada na mjestu nastanka. Na ovaj način bi došli do električne energije iz sopstvenih izvora uz još bolje očuvanje prirode, što je uslov za još veći razvoj turizma posebno u ruralnim područjima. Sve ove aktivnosti trebaju ohrabriti donošenje odluke o kranjem roku prestanka proizvodnje električne energije iz uglja. Mjera koja nema direktne veze sa energetskom nezavisnošću, ali koja može dovesti do kvantnog skoka cjelokupnog društva se odnosi na promjenu regulative vezano za privlačenje digitalnih nomada iz svijeta koji bi mogli bez bilo kakvih zapreka provesti šest meseci u BIH gdje bi bili potpuno slobodni da rade online. Kao društvo bi imali direktne koristi od iznajmljivanja stambenih prostora u gradovima a posebno u ruralnim područjima jer bi veliki broj ovih ljudi koji su ekološki osvješteni želio uživati u našoj prirodi, a to su ljudi sa veoma visokim primanjima koje bi trošili kod nas. Na ovaj način bi privukli najobrazovanije ljude iz Evrope kod nas što bi omogućilo našim mladim ljudima da se upoznaju, razmjene iskustva sa njima, a vjerovatno bi određen manji broj digitalnih nomada ostao da živi u BIH. Zamislite koliko bi to uticalo na povećanje cjelokupnog bogatstva društva, kako finansijskog tako i ljudskog.
Mnogi građani ovih dana kupuju evre u strahu od neizvjesne situacije. Treba li kupovati evre, dolare, švajcarske franake… i ima li uopšte neke razlike?
Konvertibilna marka je zakonom vezana za Euro tako da je u suštini isto da li imate Euro ili KM. Mislim da ne postoji čak ni minimalna šansa da bi moglo doći do promjene ovog zakona jer bi posljedice takve odluke bile katastrofalne za sve građane BIH, toliko katastrofalne da bi ih mogao uporediti sa ratom.
Kupovina dolara ili švajcarskog franka je druga stvar, jer tu onda stvarno ulažete u drugu valutu, što nije slučaj sa Eurom. Mnogi u vremenima krize bježe u zlato ili švajcarski franaka jer imaju osjećaj dodatne sigurnosti zbog neutralnosti Švajcarske i njihove stabilnosti i ogromnog bogatstva. Međutim, ljudi koji se odluče na ovakve poteze moraju biti svjesni da su promjene kurseva valuta veoma velike i potpuno nepredviljive, a takođe moraju uzeti u obzir i troškove konverzije iz KM u recimo dolar, te kasnijeg ponovnog vraćanja u KM.
Da li u ovakvim krizama zapravo treba čuvati novac, biti strpljiv i spreman za investiranje kada rat bude gotov, ili treba odmah ulagati i gdje?
Štediti i investirati treba uvijek. Što se tiče investiranja, zavisi koju vrstu imovine određena osoba preferira. Ovo je vrijeme velike neizvjesnosti. Rat u Evropi gdje je sa jedne strane Rusija, koja je u potpunoj konfrontaciji sa Evropom i SAD, Kina koja gleda svoju priliku za jačanje hegemonije, generalno jačanje totalitarnih sistema i „despotskih“ vođa širom svijeta. Tek smo „izašli iz korone“ a dočekao nas je rat u Ukrajini, razmišljamo da li će biti brašna i ulja. Definitivno ne možemo reći da je vrijeme normalno. Za one koji žele rizikovati, mogu ulagati sa ciljem kratkoročnog investiranja i hvatanja ciklusa rasta i pada cijena, što nikako ne bih preporučio ljudima koji nemaju iskustva jer je tu mogućnost gubitka veoma velika, a oni bez iskustva mogu imati veoma velikih psihičkih problema u takvoj situaciji. Smatram da je prihvatljivije investirati sa ciljem očuvanja vrijednosti i realizacije nižih prinosa uz veći nivo sigurnosti. Ovdje mislim na kupovinu akcija najvećih svjetskih kompanija koje imaju takvu tržišnu poziciju i biznis model koji im omogućava da povećaju cijene svojih usluga ili proizvoda minimalno za iznos inflacije i koje imaju pregovaračku moć da mogu lakše da apsorbuju pritiske viših cijena sirovina. Investiranje na svjetske berze je sada omogućeno i našim građanima, tako da tehničke barijere ne postoje.
Mnogi smatraju da je sada vrijeme za investiranje isključivo u nekretnine jer je to jedino sigurno. Sa ovom tvrdnjom se definitivno ne slažem. Da li je sigurnije imati nekretninu u Banjaluci ili imati akcije recimo Apple, Google, Coca Cole ili Nestlea? Ulaganjem u najveće svjetske kompanije vi faktički dajete novac na upravljanje najboljim svjetskim menadžerima koji upravljaju kompanijama koje su dominantni lideri na tržištu. Kupovinom stana dobijate mogućnost da ga iznajmljujete i dobijate ne više od 3 % godišnje po osnovu rente i očekujete da će cijena stanova rasti u nedogled.
Ako pogledamo cijene nekoliko ovih kompanija u trenutku napada Rusije na Ukrajinu i danas vidimo da je ciejna akcija Apple narasla sa 160$ na 174$, dok je akcija Berkshire Hathway kojim upravlja Warren Buffet skočila sa 319 $ na 352$,a akcije Google sa 2680 $ na 2800 $.