Renata Salecl: “Čovjek je čovjeku virus”

Korona virus je postavio između niza egzistencijalnih pitanja i pitanje vrijednosti ljudskog života, piše Renata Salecl u svojoj novoj i nedavno izdatoj knjizi “Čovjek je čovjeku virus.

Olivera Simic / 05. Januar 2022

 

Izdavačka kuća Ljevak objavila je knjigu ove uticajne i međunarodno poznate filozofkinje i sociologinje u kojoj ona analizira vrijeme u kojem živimo. U toku pandemije odnosi među ljudima su se počeli mjenjati, a time i odnosi prema vrijednosti pojedinih ljudskih života. Da li je ljudski život vrijedan respiratora ili ne; da li su ljudi preko 70 godina starosti postali prihvatljiva koleteralna šteta pandemije su pitanja koja su se razmatrala i još uvijek razmatraju od strane ljekara, vlastodržaca i stručnjaka, ali i širokih narodnih masa jer danas svako može javno da zastupa i diskutuje svoj stav putem Facebooka ili Twittera. Čuvena latinska izreka Homo homini lupus (“čovjek je čovjeku vuk”) u modernom dobu pandemije bi se mogla tumačiti kao Homo homini virus. Pandemija je vrijeme u kojem se od ljudi zahtjeva da zaziru jedni od drugih i u kojem je čovjek čovjeku postao potencijalni izvor nesreće, bolesti i moguće smrti.

 Ljudi su se tokom covid-19 pandemije počeli otuđivati od svojih prijatelja, radnih kolega, porodice a posebno unučadi i djece kao potencijalnih prenosioca infektivne zaraze. Knjiga “Čovjek je čovjeku virus” je ideološka intervencija slovenačke filozofkinje i sociologinje Renate Salecl koja se bavi ljudskim odnosima u pandemiji ali i šire. Salecl u svojoj knjizi analizira globalne promjene međuljudskih odnosa izazvanih sve većim uticajem neoliberalizma i profita koji je ojačao sa pojavom korona virusa.

Ljudski odnosi su se promjenili zbog virusa ili nevidljivog “neprijatelja” kako ga mnogi vlastodršci širom svijeta nazvaju. Virus nije stvorio društvene nejednakosti, one su već postojale, ali ih je kako Salecl tvrdi virus znatno produbio i eskalirao. Neoliberalizam kao ideologija koja valorizuje profit, pojačava nejednakosti i ne podstiče jednu kritičku analizu društva u kojem živimo, nego naprotiv nudi brze i uglavnom lažne i površne informacije, neznanje i široko rasprostranjen i već prihvaćen i normaliziran govor mržnje. Konstantan i neumoran priliv informacija doveo je do prezasićenosti i otupljenosti na vijesti na koje bi se očekivala ljudska reakcija i insistiranje da društvo i vlada poduzmu odgovornost i korake u cilju sprečavanja daljih po čovječanstvo katastrofalnih prirodnih promjena kao što su klimatske promjene.

Salecl nam govori da ljude sve manje zanimaju činjenice, da oni slijepo vjeruju u svoje “istine” i nespremni su čuti drugačije mišljenje. Većina ljudi danas živi u svojim malim društvenim balonima, okruženi odabranim istomišljenicima izabranim klikom miša daleko od očiju javnosti i u sigurnosti svojih kuća. Oni vrlo često iznose svoje stavove pod izmišljenim identitetom koji im omogućava slobodu govora bez ikakve odgovornosti. Salecl tvrdi da je prije samo nekoliko godina bilo nemoguće zamisliti da će nam Internet i društveni mediji zapravo smanjiti pristup informacijama, da ćemo zapravo znati manje o svijetu oko nas, a pogotovo o onome o čemu misle ljudi koji misle drugačije od nas. Selektivnim izborom informacija i istomišljenika čovjek zapravo bira i prihvata informacije te “istine” koje zapravo odgovoraju njegovim već duboko uvriježenim stavovima.

Salecl piše da posjedovanje novca određuje ko si može priuštiti bolničku njegu, izolaciju, socijalnu udaljenost od drugih što je produbilo dalji jaz među bogatim i siromašnim i da uglavnom siromašni brže oboljevaju od virusa i jednako više umiru. Salecl govori o tome kako savremeno doba intenzivira ljudsku anksioznost i tjeskobu jer nam mediji konstantno nude ideale koje su nerealni i nedostižni velikoj većini ljudi. Bombardovani smo vijestima o ljudima koji su uspješni, bogati, ljudima sa savršenim izgledom, jednom rječju idealima koje ne možemo dostići i koji nas čine da se osjećamo manje vrijednima Ili bezvrijednima. Jedan od zaključaka autorke u njenom studiranju neolibralizma i poruka koje nam ova idologija nameće je da mi možemo postići sve što hocemo samo ako to želimo. Dakle, uspjeh, vrhunsko obrazovanje, srećna porodica, ljubav i savršen izgled zapravo zavisi samo od volje pojedinca, a ne od njegovih startnih pozicija u društvu.

Zaključak koji Salecl izvodi u svojoj studiji je da je društvenu kritiku zamjenila samokritika pojedinca kojem ideologija neoliberalizma nameće osjećaj krivnje za neuspjeh. Ona poručuje da, "Problem suvremenog društva je u tome što pojedinac često ima osjećaj da od svog života može učiniti sve što želi i da ima nevjerojatne mogućnosti "imati sve" samo ako se oko toga dovoljno potrudi." Umjesto da se ljudi bave analizom društva u kojem žive i pokušavaju da nešto promijene u istom, oni su okrenuti sebi i zaokupirani tjeskobom svojih “neuspjeha” za koje mogu samo sebe i nikog drugog da “krive”.

Knjiga “Čovjek je čovjeku virus” donosi jedan sveobuhvatan osvrt na promjene koje pandemija koronavirusa donosi u naše živote. Ova fascinantna knjiga pruža čitaocu mogućnost kritičkog i analitičkog razmišljanja o mnogim temama koje muče čovjeka i pojednica u neoliberalnom svijetu kao sto su odnosi prema zdravlju, autoritetima, kontroli, (ne) jednakosti te postavlja pitanje može li pobuna protiv rastuće nejednakosti u doba korone dovesti do radikalnih društvenih promjena i može li cijela kriza pomoći u poboljšanju zabrinjavajuće ekološke situacije i klimatskih promjena te boljeg odgovora vladajućih elita na neku buduću pandemiju.

Knjiga “Čovjek je čovjeku virus” je zbirka skupljenih i prerađenih kolumni koje je zadnjih nekoliko godina Salecl objavljivala u subotnjem prilogu slovenskih novina "Dela". Renata Salecl je istraživačica pri Institutu za kriminologiju na Pravnom fakultetu u Ljubljani i redovna profesorica na Birkbeck College u Londonu. Studirala je filozofiju i doktorirala sociologiju, a 80-ih godina bila je aktivna u poznatoj Ljubljanskoj školi psihoanalize. Godine 2010. proglašena je “slovenskom znanstvenicom godine”, a u decembru iste godine “Delo” je odabire za “slovensku osobu godine”. U martu 2011. proglašena je najuspješnijom ženom u Sloveniji. Među knjigama koje je objavila ističu se The Spoils of Freedom: Psychoanalysis and Feminism after the Fall of Socialism, (Per)versions of Love and Hate, On Anxiety i A Passion for Ignorance.

 

Referenca: Renata Salecl, “Čovjek je čovjeku virus”, sa slovenskog prevela Anita Peti-Stanic. Zagreb: Naklada Ljevak, 2021.  

Recenziju pripremila A/ Prof Olivera Simic, Griffith Univerzitet, Australija

 


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.